Gastro&bar | Vijesti iz svijeta gastronomije i ugostiteljstva & : Putovanja

Orlovo gnijezdo ili Kehlsteinhaus

GASTROBARBA — Sun, 28 Dec 2025 11:55:33 +0100

Orlovo gnijezdo ili Kehlsteinhaus je simbol moći koju je Hitler htio pokazati, napravljen na prekrasnom predjelu, idealnom za sve ljubitelje prirode, naročito planinare.

Orlovo gnijezde ili Kehlsteinhaus je zgrada koju su izgradili nacisti na vrhu Kehlsteina na 1834 mnv.

Danas je on restoran koji privlači ogroman broj ljubitelja istorije i prirode.

Nalazi se u Nacionalnom parku Berchtesgaden koji se sastoji od planinskog masiva Watzmann, Konigsee (Kraljevskog jezera) i vrha Kehlstein na kome je izgrađeno Orlovo gnijezdo.

Ukoliko želite organizovan dolazak iz Salzburga, kupite sigurne ulaznice i obezbijedite sebi vođene ture.

Postoje dvije verzije nastanka Orlovog gnijezda:
izgrađeno kao poklon za Adolfa Hitlera za njegov 50. rođendan;
izgradnju je naručio lično Hitler i želio je baš na vrhu planine, na nepristupačnom i opasnom terenu da ugosti svoje važne goste i predstavi sebe kao velikog ljubitelja prirode.

Cilj Hitlera je bio zadiviti ljude i pokazati moć.

Gradnja je trajala samo 13 mjeseci, a započeta je 1937. godine. Radilo se i danju i noću, pa čak i zimi. A zamislite sada zimi nije moguće posjetiti Orlovo gnijezdo zbog loših i nebezbjednih uslova. Nikako čudo što je prilikom izgradnje poginulo čak 12 ljudi.

Na izgradnji je učestvovalo 3000 ljudi.

Kažu da je izgradnja bila skupocjena. Procjenjuje se na 240 miliona €.

Izgradnju je nadgledao i organizovao Martin Bormann i samim tim se visoko kotirao u hijerarhiji Hitlerovih saradnika

Orlovo gnijezdo je izgrađeno kraj kuće Berghof koju je Hitler kupio od prodaje svoje knjige “Mein Kampf”. Hitler i njegovi saveznici su planirali da im Orlovo gnijezdo služi kao skrovište u slučaju da Berlin padne u ruke saveznika.

Bombardovanjem saveznika 1945. godine uništen je Berghof, ali je Orlovo gnijezdo ostalo neoštećeno. Jedno je od rijetkih preživjelih nacističkih građevina.

Hitler je posjetio Orlovo gnijezdo samo 14 puta. Više od njega ju je posjećivala njegova Eva Braun.

Ovdje su kovani planovi za rat i masovna ubistva.

Zbog same turobne prošlosti mjesta, bavarska vlada je kontrolu nad zgradom prepustila organizaciji koja sve prihode usmjerava u dobrotvorne svrhe.

U periodu od 1960. do 2014. godine je u dobrotvorne svrhe uplaćeno 23 miliona evra zarađenih od Orlovog gnijezda i puta Kehlstein.

Ulaznice kupiti ranije online, čak i 10-ak dana ranije ako je ljeto u pitanju (ne kupuju se ulaznice za Orlovo gnijezdo, već prevoz do i od). Može se i pješke preći, odnosno planinariti, ali je potrebno 2-3 sata. Najstrože je zabranjeno kretanje po putu po kojem saobraća autobus.

Vožnja traje oko 15 minuta i prelazi 6,5 km po strmom i 4 m širokom putu sa usponom od 700 m.

Prolazi se kroz 5 tunela.

Od autobuske stanice na gornjem parkingu vodi tunel kroz planinu dug 124 metra. U tunelu je vrlo hladno, zidovi ledeni. Obložen je mramorom. Nekada je čak bio i grijan.

Važni gosti su kroz tunel bili voženi autom. Zbog uskog prolaza, auta su vozili unazad.

Na kraju je kupolasta prostorija i tu se vršio prijem gostiju. Sve zvanice su baš ovdje bile poslužene čajem, prije nego sto ih je Hitler primio.

Zatim slijedi lift koji savladava 124 m visinske razlike. Obložen je s mjedi i venecijanskim staklom.

Hitler se nije volio voziti liftom i bojao se vožnje njim, jer je grom dva puta u njega udario tokom njegove izgradnje.

Zanimljivo je da je Orlovo gnijezdo imalo kuhinju još od 1937. godine i to sa svim električnim uređajima. Međutim, kuhinja se nije koristila za kuvanje, već samo za podgrijavanje hrane donešene već pripremljene u gradu.

U restoranu je kamin od crvenog italijanskog mramora koji je Musolini poklonio Hitleru.

Orlovo gnijezdo je imalo podno grijanje, pa je kamin više bio ukras.

Od Orlovog gnijezda vodi staza do krsta, pa dalje kraj klupa i između litica do pogleda na jezero Konigssee i Salzburg. Mi nažalost nismo bili te sreće da uživamo u pogledu. Magla je pokvarila utisak.

Prelazite vi granicu iz Njemačke u Austriju. Svratismo za čas i u Austriju.

KORISNE INFORMACIJE ZA ORLOVO GNIJEZDO IZ ISKUSTVA

Parking za auta se naplaćuje i odmah je pored polazne stanice autobusa. Cijena je 5€ za cijeli dan.

U neposrednoj blizini je i restoran koji dobro dođe za pauzu ukoliko ste poranili na autobus. Ambijentom vas definitivno vraća u neka davna vremena.

Na gornjem parkingu je uređaj na kojem možete promijeniti termin povratka. Skenirate ulaznicu i pratite uputstvo. Vrlo je dostavno.

Planirajte da ćete se na Orlovom gnijezdu zadržati 2.5-3h.

Ako nećete ručati ili piti kafu u restoranu, ponesite svoje sendviče i termosicu sa kafom pa uživajte na nekoj od klupa. Očekujte visoke cijene u restoranu.

Najbolje bi bilo doći u obući za planinarenje.

Da li je neko možda gledao film Orlovo gnijezdo sa Clint Eastwoodom i Richard Burton. Doduše, on je iz 1968. godine. A samo da znate da je za snimanje filma poslužio dvorac iz austrijskog Werfena, ne i samo Orlovo gnijezdo.

U podnožju je Dokument centar (kod donjeg parkinga) u kome možete vidjeti kako je izgledao nacistički režim.

Volite li ovakva mjesta?

Ako volite istorijska mjesta, posjetite aerodrom Željavu, tajni objekat JNA, smješten u blizini Plitvičkih jezera (HR) i Bihaća (BiH).

The post Orlovo gnijezdo ili Kehlsteinhaus appeared first on Putovanja za pet.

2.5 dana u Briselu sa djecom

GASTROBARBA — Sun, 28 Dec 2025 11:55:30 +0100

Brisel, evropska prestonica, lako dostupan grad jeftinim letovima iz našeg okruženja, grad koji je sve češće odredište turista, grad koji ima šta pokazati, grad koji se urezuje u pamćenje. I baš zato se našao i na našoj putničkoj mapi. Pišemo i vama šta posjetiti u Briselu sa djecom za 2.5 dana.

Pišemo vam koje znamenitosti Brisela morate posjetite i to raspoređene po danima, poredane prema hronološkom redu posjete, vodeći računa o njihovoj teritorijalnoj blizini.

Plan je realan, lično isproban i usklađen sa radnim vremenima znamenitosti.

Brisel nas je malo iznenadio svojim kontrastima, svojom ponudom, utiskom koji ostavlja na posjetioca.

Kada bi se ukratko morao opisati, rekla bih da je to otvoren grad koji 100% prihvata različitost u svakom smislu te riječi i to je vidljivo u svakom naselju, u svakom njegovom kutku, u svakoj osobi koja njim hod.

Grad bogat kulturom, prekrasnih građevina, raznolikih stilova gradnje, prekrasnih muzeja, nevjerovatnih parkova… evropska prestonica… grad piva, čokolade, „frites“ – a i vafli.

Mi se družili sa njim 2 i po dana. Lutali po cijeli dan njegovim ulicama, njegovim znamenitostima, nepcu se hvalili gdje smo i željeli ga doživjeti što više onakvim kakav zaista jeste. I uspjeli smo u svom cilju.

Rado sa vama dijelimo naš plan šta posjetiti u Briselu sa djecom i možemo vam iz iskustva reći da je odličan, greške nema.

DAN – rezervisan za prvo upoznavanje sa Briselom i to kružnom rutom koja okružuje samo jezgro centra, prelazi se pješke u dužini od 5 km, bez korištenja javnog prevoza: Trg Patria – Jeanneke Pis – Grand Palace – Muzej čokolade (Museum of Cocoa and Chocolate) – Manneken Pis – Park Mont des Art – Muzej instrumenata (Old England zgrada) – Royal residence of Brussels – Parc de Bruxelles – Saint Michael and Saint Gudula – Royales Saint Hubert – Zinneke Pis – Crkva Svete Katedrale
DAN – rezervisan za kraljevski komšiluk. Malo smo proputovali na brzinu svijetom kroz Mini Europe, divili se Atomiumu, čudu arhitekture, šetali velelepnim kraljevskim parkovima (park Laeken), posjetili briselski Notre Dame i zavirili u svijet vozova (Train world), a uveče na pivo… podrazumijeva se. Predlažemo korištenje javnog prevoza.
DAN – ostavljen za poseban kvart, Evropsku četvrt, prekrasne parkove Leopold i Cinquantenaire park sa simbolom Brisela, a možemo reći i dan rezervisan za impresivne muzeje: Prirodnjački muzej – Kraljevski i vojni muzej – Autoworld. Bez korištenja javnog prevoza.

VAŽNO: mnoge znamenitosti Brisela ne rade ponedjeljkom i radno vrijeme muzeja je najčešće od 09-17 h, odnosno do 18 h. Obratite pažnju šta vam je otvoreno ako ste u Briselu ponedjeljkom i ispratite malo vrijeme pri obilasku kako biste stigli sve planirano vidjeti.

1. DAN ŠTA POSJETITI U BRISELU

TRG PATRIA (PLACE DES MARTYRS)

Trg Patria je trg okružen zgradama iz 18. vijeka koji čuva 400 grobova junaka iz belgijske revolucije 1830. godine, a usred kripte je spomenik domovini Patria. I mi, baš od njega, započesmo upoznavanje sa Briselom.

Održasmo mali čas istorije pa krenusmo dalje u upoznavanje sa gradom.

JEANNEKE PIS (DJEVOJČICA KOJA PIŠKI)

Jeanneke Pis je bronzana statua djevojčice koja piški u vapnenačku vazu.

Napravljena je po uzoru na Manneken Pisa, simbola Brisela, 1987. godine, a kao marketinški potez obližnjeg restorana sa ciljem da privuče veći broj turista.

Jeanneken Pis je iste veličine kao njen stariji brat i takođe je vrlo dobro napravljena, ali nema tako bogatu istoriju kao što to ima Manneken Pis koji se takođe nalazi na našoj putničkoj mapi već prvog dana posjete Briselu.

Obratite pažnju da je u neposrednoj blizini Jeanneken Pisa jedan od najpoznatijih barova u Briselu, Delirium Tremens, poznat po bogatoj ponudi piva, sa preko 2000 različitih proizvođača.

GRAND PALACE (NAJPOZNATIJI SIMBOL BRISELA)

Grand Palace, lokacija na koju svi prvo pohrle kad stignu u Brisel.

Opravdano!

Nije bez razloga proglašen za najljepši evropski trg 2010. godine.

Ne samo da je fascinantan, nego on ima i kulturnu i istorijsku vrijednost, ali i zanimljive priče koje se vežu za njega.

Za vođene ture, najbolje je da ih rezervišete unaprijed. Prikazujemo vam jednu od najpopularnijih.

I UNESCO ga je prepoznao i stavio pod svoju zaštitu. Posebno nam je bilo zanimljivo što na samom prilazu iz svake sporedne ulice uočite UNESCO-v znak. Samo da se zna gdje dolazite.

Kad smo već kod sporednih ulica… znate li da one nose naziv prema hrani koja se u njoj prodavala, pa ćete pronaći Poulet (piletina), Herbes (ljekovito bilje), Fromage (sir)…

I dolazite na trg. Sigurno ćete od ljepote zastati. Prvo što vam upada u oči su Gradska kuća i Kraljevska kuća.

Gradska kuća dominira. Elegantna, raskošna, prepuna detalja. Ističe se njen visoki toranj od 96 m.

A onda se zagledajte i uočićete da nije na sredini.

Legenda kaže da je arhitekta popeo se na vrh i skočio u smrt, čim je shvatio grešku. Na mjestu gdje je pao postavljena je zvijezda.

Istina je bojim se malo drugačija. U njenoj izgradnji je učestvovalo više arhitekata koji su mijenjali planove, otuda i asimetričnost.

Zvijezda ipak označava samo “nultu tačku”, mjesto sa koga se računa udaljenost od Brisela.

Posjeta Gradske kuće je moguća i unutra će vas dočekati nekoliko veličanstvenih soba.

Više o njenoj posjeti pročitajte kod naših drugara Svjetski putnik HR.

Moramo vam samo skrenuti pažnju da ćete pronaći i fotografije kako je Brisel izgledao dok je kroz njega tekla rijeka. Podsjećao je na Veneciju.

Zbog smrada i bolesti, rijeka je kanalima preusmjerena ispod grada. Tako da znate da je ispod popločanih ulica Brisela kanalisana rijeka.

Nasuprot Gradske vijećnice zadiviće vas Maison du Roija, Kraljevska kuća. Naziv joj je dodijeljen još u periodu kada je bila središte kraljevske administracije.

Zanimljivo je da ta ista zgrada na flamanskom znači “pekarska kuća”, jer je u 13. vijeku u njoj bila pekara.

Danas je u njoj smješten gradski muzej.

I onda vam pogled luta okolo i okolo, u krug u krug.

Nižu se Gildehuizen (kuće gildi). Blješti zlatna dekoracija, ističu se jedinstveni zabati, četvrtasti stubovi, ograda sa ornamentima. Dominira barokni stil.

Većina njih je izgrađena između 1696 – 1700. godine. A da tek vidite ove zgrade i cijeli trg u noćnim satima kada rasvjeta još više istakne njihovu gracioznost. Impresivno djeluje.

U ovom periodu je i manja gužva. Obavezno zauzmite svoje mjesto na trgu. Opustite se i uživajte. Imate i u čemu.

Da li znate da se svake 2 godine baš na ovom trgu formira “Tepih cvijeća”.

U pitanju je crtež, umjetničko djelo, napravljen od cvijeta begonije koji zauzima površinu od 1800 m2 (75 m x 24 m).

Belgija je inače najveći svjetski proizvođač begonija.

E, ovo je tek spektakl koji bi vrijedilo doživjeti.

Moramo sa vama podijeliti još jednu legendu.

U prolazu pored Gradske kuće pronađite kip lorda Everard t’Serclaes.

Kažu ako dotaknete ruku kipa, jednog dana ćete se vratiti u Brisel.

Mi isprobali, za svaki slučaj

MUZEJ ČOKOLADE (MUSEUM OF COCOA AND CHOLOATE)

Muzej čokolade je definitivno najveća dječija radost.

U zemlji čokolade se na listi “šta posjetiti u Briselu” mora naći Muzej kakaa i čokolade.

Edukativnim, sadržajnim, interaktivnim postavkama ulazite u svijet čokolade, od prvih napitaka od kakao zrna do najprofinjenijih čokolada današnjice.

Sve je vrlo vješto protkano svjetlosnim efektima, vjerodostojnim zvucima i mirisima koji upotpunjuju priču o istoriji nastanka čokolade.

Na ulazu zadužite audio vodiče i zabava počinje.

Krenusmo od plemena Maja sa juga današnjeg Meksika i 4 vijeka n.e.

Čusmo legendu o kralju Tolteka i vjerovanju da je španski konkvizator Kortez njegova reinkarnacija. A kako se drugačije kralj dočekivao nego napitkom od kakaovca.

I tako stiže kakao na tlo Evrope i poče da se širi čokoladni napitak Španijom.

Mirisali smo prve dodatke čokolade: čili, karanfilić, vanila, crni biber.

Posmatrali kako se luksuzni napitak služio na dvoru.

Informisali o tehnološkim dostignućima razdvajanja kakao putera i kakao praha.

Učili kako se proizvodi čokolada, koje vrste kakaovca postoje, koje su zemlje trenutno najveći izvoznici čokolade i da se od 2 drveta kakaa napravi 1kg čokolade.

Ono što je malcima najbitnije, degustirali smo čokoladu koliko smo željeli.

Mada, njima uvijek malo.

S obzirom da su praline smišljene baš u Briselu, tome u čast na svakih sat vremena možete prisustvovati demonstraciji pravljenja pralina.

Kaže majstor ništa teško, prave se u 3 koraka. Jednostavno kada on pravi.

Ali ljudi, kakav je ukus ovih pralina. Savršenstvo.

Naravno da ih na kraju probate.

Mnogo bi se toga moglo detaljisati o Muzeju kakaa i čokolade, ali vam prepuštamo da svoje znanje dopunite ličnim iskustvom.

Ulaznice kupite putem sljedećeg linka i samo da znate da je u cijenu ulaznice uključena i degustacija čokolade.

MANNEKEN PIS (DJEČAK KOJI PIŠKI)

Manneken Pis – simbol Brisela koji izmami osmijeh i svakako znamenitost koja se mora naći na spisku “šta posjetiti u Briselu”.

Svi se snebivaju, a svi jure da ga vide.

Manneken Pis je bronzana statua dječaka koji piški, visoka samo 61 cm izgrađena još 1619. godine za koju se vežu mnoge zanimljive legende.

S obzirom da je više puta originalna statua kradena, ona se čuva u Maison du Roi, a trenutno postavljen kip je napravljen kao replika 1965. godine.

Da li znate da na Grand Palace postoji muzej u kome možete pronaći garderobu Manneken Pisa?

Manneken Pis se smatra “najstarijim građaninom Brisela” i priče o njemu dosežu još do 1388. godine.

Postoje 3 legende zašto je dječak koji piški toliko poznat u Briselu:
Početkom 14. vijeka, grad je bio pod opsadom. Neprijatelj nije mogao ući u grad, pa se spremao eksplozivom raznijeti gradske zidine. Kada su zapalili fitilj i sklonili se da ih ekploziv ne povrijedi, na fitilj koji je gorio popiškio se dječak Juliaanske iz Brisela i tako spasio grad.
Jedan bogati trgovac izgubio je svog sina. Svi su ga tražili. Nisu ga mogli naći. Na kraju su ga zatekli u jednom vrtu kako piški. U znak zahvalnosti bogati trgovac je napravio kip Manneken Pis.
U vrijeme dolaska neprijatelja u grad, jedan dječak je sjedio na drvetu i urinirao po neprijatelju dok su prolazili ispod njega. Njemu u čast je napravljena statua dječaka koji piški.

PARK MONT DES ART (TRG NA KOJI SE POŽELITE VRAĆATI)

Park Mont des Art je prekrasan trg koji nas je toliko oduševio da smo mu se više puta vraćali i baš zbog toga ga stavljamo na spisak “šta posjetiti u Briselu”.

Kunsberg (“Planina umjestnosti”) sa punim pravom nosi taj naziv.

Monumentalno stubište, fontana, pejzažna arhitektura, pogled sa gornjeg nivoa na veliki dio donjeg grada, klupice u hladovini pod drvećem, stolovi na kojima ljudi u miru i prekrasnom okruženju rade na svojim lap topovima, muzika uličnih svirača… Savršenstvo!

Trg koji bi dobro došao svakom gradu.

Imao je Park Mont des Art dugu i burnu istoriju nastanka. Krajem 19. vijeka su po nalogu kralja Leopolda II srušene sve zgrade na ovom području sa ciljem da se ovaj dio koji spaja aristokratski i radnički dio grada preobrazi. Kada je kralj zapao u finansijsku krizu, od projekta se odustalo.

Godine 1910. sa Univerzalnom izložbom u Briselu kompletan prostor je pretvoren u park, da bi se usled obnove grada srušio 1930. godine.

Današnji izgled potiče iz perioda od 1956. i 1958. godine i nadaćemo se da se neće mijenjati, jer je prekrasan.

Kada već budete lutali ovim dijelom grada, pronađite na trgu i sat sa statuama i 24 zvona. Malo je sakriven, ali vrijedi truda da se otkrije njegova lokacija.

MUZEJ INSTRUMENATA (OLD ENGLAND ZGRADA)

Muzej instrumenata u Briselu nam je bio na spisku “šta posjetiti u Briselu” ako se stigne, ali nas je toliko oduševio da ćemo vam savjetovati da mu se obavezno prepustite.

I sama zgrada privlači pažnju. Old England, nekadašnja robna kuća je remek djelo Art Nouveau iz 1899. godine i nekako se savršeno uklapa u priču o instrumentima i to baš ispričanu na ovaj nevjerovatan način sa potpunim užitkom u muzici i upoznavanju sa širokim spektrom instrumenata.

Na vratima zadužismo audio vodiče i slušalice.

U unutrašnjosti se ne priča, muzika je vladar.

Ispred nas izložbeni prostor na 3 sprata i 8000 istorijskih muzičkih instrumenata.

Sve je zastupljeno, čitav se muzički svijet iskupio u ovoj zgradici.

Lutate od Kine, do Evrope, prolazite kroz Afriku uz tradicionalne instrumente, pa se vraćate ponovo u Evropu i onda opet u vanevropske zemlje.

Mi smo krenuli od podruma i tradicionalnih instrumenata.

Armosfera opuštajuća. Na ušima slušalice, tipkamo brojeve i prepuštamo se zvukovima izabranog instrumenta.

Teško je opisati kakav užitak pruža Muzej instrumenata.

Ukoliko se okrenete oko sebe, uočićete neke kako poigravaju, druge kako se prepuštaju laganom ritmu, treće kako znatiželjno posmatraju instrumente dok se tijelom prožima njihov zvuk. Savršenstvo.

Uživaćete i na prvom spratu u savremenim orkestralnim instrumentima i na drugom u gudačkim i klavirskim instrumentima.

Cijeli dan bi se ovdje mogao provesti, bez pretjerivanja.

Mnogo je za nas novih instrumenata. Priznajemo.

Ali i one koje poznajemo ponovo razgledamo, upoređujemo, divimo im se.

Savršen ambijent, savršena zbirka, savršen ugođaj.

Svakako muzej vrijedan pažnje.

Podijelićemo sa vama i jednu zanimljivost. Ne znam da li ste znali da je u Belgiji, u gradu Dinanti, 1840. godine nastao saksofon. Autor je Adolphe Sax.

Popnite se i na terasu Muzeja instrumenata i uživajte u panoramskom pogledu na Brisel.

Sve za potpun ugođaj.

KRALJEVSKA PALATA (ROYAL RESIDENCE OF BRUSSELS)

Kraljevska palata, sjedište ustavne belgijske monarhije, je jedna od najpoznatijih građevina Brisela iako je prošlo skoro 100 godina otkako u njoj ne živi kraljevska porodica.

Još 1831. godine se kralj Belgije preselio u kraljevsku palatu Laeken.

U Kraljevskoj palati kralj Belgije danas vrši svoju ulogu šefa države i zvanična je palata kralja i kraljice. U njoj su i sobe za specijalne goste zemlje, ali su i kancelarije određenih ministarstava.

Nažalost, njene prostorije nisu stalno otvorene za turiste. Kraljevsku palatu je moguće posjetiti od 21. jula pa do početka septembra.

Mi ipak nismo bili te sreće da u ovom periodu budemo u Briselu, ali nam je prijao i sam pogled na Kraljevsku palatu, njeno dvorište, stražare, užurbanost zvaničnika koji kruže oko nje.

KRALJEVSKI PARK (BRISELSKI PARK)

Brisel se zaista može pohvaliti svojim parkovima. I sam Kraljevski park je jedna od destinacija koja se mora naći na spisku “šta posjetiti u Briselu”.

U samom centru grada ste, u sred njegove užurbanosti, a kada uđete u Kraljevski park kao da se sve umiri, uspori… Utonete u zelenilo, široke staze, fontane, skulpture… Oko vas ljudi leže, odmaraju, pričaju, trče, šetaju…

Neki su sebi napravili i piknik, okupili društvanjce.

A opet neki drugi su u baru uzeli svoje piće i druže se, u sred parka, u baru na otvorenom u ovoj oazi zelenila i opuštencije.

Zanimljivo je da je park do 1770. godine bio lovište, a evo ga danas kao ponos Brisela.

Svakako lokacija vrijedna posjete u Briselu.

KATEDRALA SVETOG MIHAELA I SVETOG GUDULA

Ko još ne bi volio posjetiti crkvu u kojoj se obavljaju kraljevska vjenčanja.

Ali, katedrala Svetog Mihaela i Svetog Gudule ima još svojih posebnosti.

U pitanju je nadbiskupsko sjedište koje je izgrađeno između 13. i 15. vijeka i smatra se jednim od najboljih primjeraka brabanske, odnosno brabantinske gotike, varijante gotičke arhitekture tipične za Belgiju.

Unutrašnjost joj krase kipovi 12 apostola, šareni prekrasni vitraži, kripta… A spoljašnost podsjeća na pariški Notre Dame i po stilu gradnje, a i po svojim tornjevima visokim 69 m.

ROYALES SAINT HUBERT (ZA SVE ŠOPINGHOLIČARE)

Royales Saint Hubert je prvi u svijetu natkriveni šoping centar sa predivnim arkadama koji datira još iz 19. vijeka.

U Royales Saint Hubert su prije 100 godina nastale prve praline od strane gospodina Neuhausa.

Ukoliko se pitate šta posjetiti u Briselu, Royales Saint Hubert mora biti na spisku. U pitanju je 200 m čiste elegancije i luksuza. Na sve strane su oko vas draguljari, poznate prodavnice čokolade, ekskluzivni butici, restorani, pa čak je tu i pozorište i kino. Čista impresija!

Navratite i predveče, jer su manje gužve, a prekrasno djeluje pod rasvjetom.

ZINNEKE PIS (CUKO KOJI PIŠKI)

Potpuna fora u Briselu mi je Zinneke Pis. Napravio ga čiko koji živi u susjedstvu po uzoru na svog psa, a u skladu sa vrlo popularnim Manneken Pisom i njegovom ženskom verzijom Jeanneke Pis.

On nije fontana, već samo bronzana statua koja krasi raskrsnicu i plijeni pažnju prolaznika.

A baš je fora, priznaćete.

CRKVA SVETE KATARINE

Crkva Svete Katerine je crkva izgrađena 1850. godine kao mješavina romanskog, gotičkog renesansnog stila.

Ono po čemu se posebno ističe crkva Svete Katarine, osim po svojoj ljepoti, je što se u njoj nalazi figura Majke Božije iz XIV ili XV vijeka, kao i de Krejerove slike.

I sam trg na kome se crkva nalazi je prekrasan.

Prekrasni restorani, prekrasno okruženje, fontane, divno mjesto za predah.

A okolo sve na ribu miriše, pa normalno kad je tu riblja pijaca. Ako ste mislili probati riblje specijalitete, onda ste na pravom mjestu.

Nasuprot katedrale uočićete spomenik i fontanu Anspach iz 19. vijeka.

A za one koji vole neobične stvari predlažemo da pronađu Black Tower, srednjovjekovni toranj među savremenim zgradama.

2. DAN ŠTA POSJETITI U BRISELU

ATOMIUM (SIMBOL BRISELA MODERNOG DOBA)

Oduševljava i na fotografijama, a da ne govorimo uživo. Mami pogled pa makar mu samo i jedan mali djelić izvirivao iznad građevina ili drveća.

Atomium je izgrađen 1958. godine za potrebe Expo izložbei bio je njena glavna atrakcija. Od tada do dan danas impresionira sve redom.

Ima oblik elementarnog kristala gvožđa uvećanog 165 biliona puta. Sastoji se od 9 kugli međusobno povezanih od kojih je 5 dostupno za posjetioce.

Kada mu priđete, shvatite da je to gigant visine 102 m, sa ogromnim kuglama prečnika 18 m.

Kažu da je težak 2.500 t.

Zavirili smo mu mi i u unutrašnjost. Stepenicama običnim, ali i pokretnim lutali smo od jedne do druge kugle. Stalne i privremene postavke prikazuju način gradnje, koji je zaista impresivan.

Tu je i mnoštvo svjetlosnih efekata u kuglama, na stepeništu.

Ali iskreno, više nas je Atomiuim fascinirao vanjskim izgledom, nego svojom unutrašnjosti.

Za kraj nemojte propustiti da se liftom odvezete do najviše kugle i restorana na vrhu.

Slijedi pogled koji je bio vrhunac naše posjete Atomiumu.

Obilazak traje 45 min.

U pitanju je vrlo popularna atrakcija, pa je bolje ne čekati dugo u redu za ulaznice, već ih ranije kupiti.

Preporučujemo kupovinu putem Get your guide.

Ako planirate posjetu Mini Europe, onda je najbolje kombinovati Atomium + Mini Europe i ulaznice kupiti online.

MINI EUROPE (PARK MINIJATURNIH GRAĐEVINA)

Obiđosmo Evropu na vrlo zanimljiv način za samo 2 sata.

Divismo se 350 čuvenih modela iz 80 evropskih gradova. Sve napravljene kao originali u razmjeri 1:25.

Vozili smo i brodove, aktivirali vulkan Vezuv, upravljali borbom vitezova, proizvodili igračke, pokretali vjetrenjače… mnogo je interaktivnih sadržaja u Mini Europe.

Zanimljivo je da samo vulkan Vezuv nije napravljen u razmjeri 1:25, jer bi tada trebao biti visok 51 m.

Prekrasno je lutati već dobro poznatim destinacijama, ali i analizirati neke modele čije biste originale vrlo rado uživo vidjeli.

Svakako lokacija vrijedna pažnje za sve uzraste.

Za ulaznice preporučujemo kupovinu putem Get your guide.

U sklopu ulaznice vam je uključen vodič (knjižica) koji vam o svakom modelu ispriča zanimljive informacije.

Krećući se kroz Mini Europe na stazi su vam iscrtani putokazi. Samo ih pratite i na taj način ćete uspjeti uživati u svakom modelu, a i obići ćete ga na optimalan način.

Za kraj, tu je i restoran sa fast food hranom. Sasvim zadovoljavajući za pauzicu i punjenje baterija za nastavak dana.

Svakako je Mini Europe lokacija koja se mora naći na spisku šta posjetiti u Briselu, naročito sa malo većom djecom.

PARK LAEKEN (DOM KRALJEVSKE PORODICE)

Zamislite kakav može biti park u kome živi kraljevska porodica Nažalost, njihov dvorac se ne može posjetiti, ali u aprilu i maju mogu kraljevski staklenici kralja Leopolda II još iz 1873. godine koji kažu predstavljaju stakleni grad smješten u prekrasnom pejzažu.

U njemu su još uvijek neke od biljaka koje pripadaju originalnim zbirkama kralja Leopolda II i sadrže ogroman broj rijetkih i vrijednih biljaka.

Mi smo čak bili u ovom periodu i željeli ih posjetiti, ali se ulaznice moraju kupiti odmah po puštanju u prodaju. Veliko interesovanje vlada za njih.

Mi smo se zadovoljili samo šetnjom kroz park. Cijeli dan bi se ovdje mogao provesti.

Prekrasne travnate površine, jezerce, cvjetne aleje, uređene stazice, cvrkut ptica i razigrane guske, patke…

Za nepovjerovati da se nalazite u sred jedne metropole.

I nikako nemojte hraniti guščiće dok im je tata tu. I ne pitajte kako ovo znamo.

Prošetajte i do Japanskog tornja, Spomenika dinastiji, ali i obiđite crkvu Notre-Dame de Laeken.

CRKVA NOTRE-DAME DE LAEKEN

U pitanju je prekrasna neogotička crkva iz 1854. godine koju je počeo graditi kralj Leopold I u sjećanje na svoju suprugu Marie-Louise koja je htjela biti sahranjena baš u Laekenu.

Oduševiće vas kako svojom spoljašnosti, tako i unutrašnjosti.

U crkvi se nalazi kraljevska kripta u kojoj su sahranjeni mnogi članovi kraljevske porodice, kao i sami vladari Leopold I, Leopold II, Albert I…

TRAIN WORLD (SVIJET VOZOVA KOJI NAS JE ODUŠEVIO)

Train world nikako ne treba izostaviti sa spiska šta posjetiti u Briselu, a ako putujete sa djecom jednostavno ga morate obići.

Kao prvo obilazak muzeja počinje iz stanice Schaarbeek koja se nalazi na prvoj željezničkoj pruzi koja je ikada izgrađena na evropskom kontinentu.

A unutra spektakl.

Savršena kolekcija vozova i željezničkih kompozicija.

Lokomotive, satovi, vagoni…

Najstarija lokomotiva u Evropi…

Kraljevska kočija, ljekarska…

A u toliko vagona možete da uđete, pa i da budete mašinovođa pravog voza.

Šta mislite kakvo je oduševljene kada uđete u kabinu parne lokomotive i svirate zviždaljkom, kočite, tu je i vatra…

Upoznajete 3 vrste vuče: parna, dizel i električna.

Možete da testirate brzine vozova kroz vremeplov u zavisnosti od materijala i oblika šina, vježbate svoju rukicu za preciznost pri obuci za mašinovođu…

A onda uđete u dvoranu namijenjenu voznim vagonima.

Lutate vi i kroz kraljevski vagon, ljekarski, zanimljive postavke vagona pjevača, skijaša…

Tu je i originalna željeznička stanica.

Ulazite u njen dnevni boravak, kuhinju…

Tu je i mitski voz – luksuzni Trans Europ Express – prethodnih današnjih brzih vozova.

I za kraj još jedno iznenađenje, vozite moderni voz budućnosti. Toliko je zanimljivo i vjerodostajno, da smo se i mi veliki gurali sa malcima.

Train world nam je zaista bio veliko otkriće, a mislili smo da ga možda i preskočimo. Kakva bi to šteta bila.

Ulaznice kupite putem Get your guide

Preporučujemo vam da izdvojite minimum 2 sata za obilazak muzeja.

Ukoliko želite uzmite i audio vodiča koji se dodatno naplaćuje.

3. DAN ŠTA POSJETITI U BRISELU

PRIRODNJAČKI MUZEJ (ZVIJEZDA DANA)

Treći dan započinjemo posjetom Prirodnjačkog muzeja, definitivno zvijezda dana. Obavezno ga stavite na spisak šta posjetiti u Briselu putovali vi sa djecom ili ne.

Ne znam da li ste znali, ali on krije najveću kolekciju dinosaurusa u Evropi.

30 fosiliziranih Iguanodona je otkriveno u obližnjoj Valoniji. Izloženi, ogromni, moćni, lede krv u žilama.

A što je najinteresantnije, ispod njih postavka dinosaurusa u stanju i rasporedu u kakvom su pronađeni. Savršenstvo.

Cijeli muzej je protkan interaktivnim sadržajem. Dan bi se ovdje mogao provesti.

Učite o dinosaurusima, o evoluciji današnjih životinja. Gledate kroz mikroskop.

Nas je oduševila postavka za razvoj ptice.

U sobi Mososaur divite se gigantskim morskim gušterima iz perioda krede.

Onda se selite u Galeriju kitova i delfina.

Jurite u prostorije sa prepariranim domaćim i divljim životinjama. Na sve strane zanimljive igrice za cijelu porodicu.

Prema dodiru pogađate čiju kožu, šapu, kljun … ste dodirnuli.

Na sljedećem dijelu muzeja, u Galeriji čovječanstva, istražujete ljudsku prirodu, anatomiju čovjeka, našu evoluciju i biologiju.

Sami raspoređujete ljudske organe na maketi, posmatrate razvoj embriona…

Tu su i minerali, insekti (sa vivarijem na kojem možete gledati između ostalih žive tarantule), školjke… savršenstvo, kažemo vam.

PARK LEOPOLD

U parku Leopold napravite pauzu uz dio potoka Maalbeek pa trk dalje…

Park Leopold je smješten u srcu Evropske četvrti.

Prvo je otvoren kao kampus Poslovne škole u Solvaju, tako je nastala i lijepa zgrada Biblioteke na brdu, a zatim i park nakon uklanjanja Kraljevskog zoološkog vrta.

Danas je jedan od najpopularnijih mjesta u gradu za šetnju i pauzu, pogotovo za zaposlene u obližnjim institucijama.

CINQUANTENAIRE PARK

Jurnite u obližnji Cinquantenaire park, čuvarem simbola Brisela, palatom Cinquantenaire (Senketnea).

Izgrađena je u znak 50. godišnjice nezavisne države Belgije (1880. godine). U pitanju je najduži slavoluk pobjede na svijetu.

A okolo i dalje opuštencija. Ljudi leže, odmaraju, igraju se sa dječicom, rekreiraju…

Brisel se zaista može pohvaliti prekrasnim parkovima, a njegovi stanovnici znaju u njima da uživaju na najbolji mogući način.

U parku je i Velika džamija, najstarija u gradu i najveća u cijeloj zemlji.

Pronađite i Hram ljudskih strasti. Nalik je grčkim hramovima.

Park Cinquantenaire zaslužuje da se visoko kotira na spisku šta posjetiti u Briselu sa djecom.

KRALJEVSKI I VOJNI MUZEJ

U Kraljevskom i vojnom muzeju prikazana je belgijska vojna istorija.

U pitanju je jedan od najvećih svjetskih vojnih muzeja.

Izloženi su modeli uniforme, oružja, opreme iz I i II svjetskog rata, oklopna vozila, ratni brodovi…

Posebnu pažnju posvetite dijelu sa oružjem iz srednjeg vijeka, zbirci posvećenoj Francuskom carstvu i Napoleonu, vitrine posvećene kralju Leopoldu I…

A u posebnom hangaru letjelice…

Mnoštvo letjelica u ogromnoj dvorani. Vojne letjelice, borbene mlaznice, masivni teretni avioni, prikaz radionice, nacionalne aviokompanije Brussels Airlines, nekadašnje aviokompanije Sabena, a preko dvorane se ispružio i putnički avion.

Iskreno, kako nismo baš poznavaoci njihove nacionalne istorije, nije nas previše ni oduševio ovaj muzej, ali vjerujem da istoričare hoće.

AUTOWORLD (FENOMENALAN PRIVATNI MUZEJ SA 250 VOZILA)

Autoworld je još jedan muzej smješten u Cinquantenaire parku. I iskreno, sve nas je oduševio. Definitivno dobar izbor ako se pitate šta posjetiti u Briselu sa djecom.

Autoworld je privatni muzej sa 250 vozila, od konjskih do vozila visokih performansi.

Ulaznice kupite putem sljedeće linka i uživajte

Ajme šta smo sve ovdje našli, bukvalno sve…

Krenuli od konjskih vozila, pa polako pratili razvoj industrije automobila, da bismo došli do električnih vozila, Ferrarija, Formule 1 (u koju možete da uđete), trkačkih auta, motocikala, vozila hitne pomoći.. ma sve ima.

Trebam li ponovo naglašavati da su tu i auta visokih performansi.

Naravno da su prisutni i interaktivni sadržaji. Osim što napravite sjajne fotografije, možete voziti neko auto u vidu igrice, ili nacrtati svoje auto, dati mu ime, slikati ga i pustiti da na TV-u vozi ulicama Italije. Savršenstvo od muzeja.

Definitivno ga od srca preporučujemo.

I za kraj prošetajte Evropskom četvrti, pronađite glavnu zgradu Evropske unije i Evropske komisije.

Svakako kvart koji odiše čistoćom i urednošću.

Ako nas pitate, smještaj trebate tražiti baš ovdje, iz iskustva vam kažemo, a o samostalnoj organizaciji, javnom prevozu, pozitivnim i negativnim iskustvima, šta ne smijete propustiti od hrane i na ulicama Brisela, pročitajte u našoj priči “Samostalna organizacija putovanja u Brisel”.

Kako vam se čini naš plan šta posjetiti u Briselu sa djecom za 2,5 dana?

Ako volite evropske metropole, preporučujemo staru otmjenu damu, Budimpeštu. Samo jedan klik na link i plan je tu.

The post 2.5 dana u Briselu sa djecom appeared first on Putovanja za pet.

Samostalna organizacija putovanja u Brisel

GASTROBARBA — Sun, 28 Dec 2025 11:55:27 +0100

Samostalno putovanje u Brisel utemeljeno na dobrom i lošem ličnom iskustvu. Sa vama dijelimo i informacije koje mi nismo znali prije puta, kako se ne biste doveli u neprijatnu situaciju kao mi.

Osim što je zanimljiv, prepun interesantnog raznolikog sadržaja, Brisel je vrlo jednostavan za snalaženje ako znate par vrlo bitnih stvari, pa zato nema razloga da ga ne posjetite. Dajemo vam praktične savjete za samostalno putovanje u Brisel uz koje ćete se osjećati kao da ste u njemu bili već mnogo puta i moći ćete da uživate bezbrižno koliko vam volja.

Za samostalno putovanje u Brisel je važno raspolagati informacijama o jeftinim avionskim kartama, prevozu od aerodroma, smještaju, kada ga je najbolje posjetiti, valuti, načinu plaćanja, javnom gradskom prevozu, aplikaciji za javni gradski prevoz, turističkoj kartici za povoljniju posjetu grada, šta jesti u Briselu i koje zanimljivosti ne smijete propustiti prilikom šetnje gradom. Sve bitne informacije saznajte u nastavku teksta, a mi smo ih zapisali sve na osnovu ličnog iskustva.

KORISNE INFORMACIJE ZA SAMOSTALNO PUTOVANJE U BRISEL

Brisel je prestonica Kraljevine Belgije, jedinstvene države dvije kulturno, jezično i istorijski različite pokrajine, Flandrije na sjeveru zemlje i Valonije na jugu.

Ako bi se morao što kraće predstaviti rekli bismo da je Brisel grad od MILION stanovnika, dom kralja i kraljice. U njemu se govore 3 jezika (flamanski, francuski i njemački, a vrlo dobro govore i engleski), grad sa 105 muzeja, sjedište Evropske unije i NATO-a , ima više nacionalnosti nego Nju Jork, grad u kome živi najveći broj diplomata (izuzev Nju Jorka), grad tolerancije i grad različitosti.

Da li ste znali da je glasanje u Belgiji obavezno, da je jedna od prvih zemalja u svijetu koja je imala ženu u parlamentu (1921), eutanazija je legalna od 2002.godine, a jednopolni brakovi od 2003. godine.

Da li ste znali da je Belgija dom Štrumfova i Tin Tina?

I sve navedeno je itekako vidljivo na ulicama Brisela. Bićete svjedoci njegove specifičnosi.

AVIONSKE KARTE

Govorićemo samo o niskobudžetnim letovima, jer oni su glavni razlog zašto se Brisel u našoj regiji visoko kotira na spisku destinacija za vikend putovanje.

Inače je 50% turizma u Briselu poslovni turizam, a preostalih 50% je turizam doživljaja.

Što se tiče i nas samih, Brisel se podigao na našoj ljestvici putovanja zahvaljujući jeftinim avionskim kartama. Naš izbor je bio jeftini let Ryanair-a iz Banjaluke za aerodrom Charleroi u Briselu. Povratne karte se pronalaze i za 36€. Priznajte da zvuči primamljivo.

PREVOZ OD AERODROMA CHARLEROI DO BRISELA

Prevoz od aerodroma Charleroi do Brisela možete obaviti organizovanim autobuskim prevozom ili taksijem.

Flibco vrši prevoz mini busevima na svakih 20 minuta od aerodroma Charleroi do Brisela. Cijene za online kupovinu mogu biti i do 20% jeftinije. Karte se kupuju na izabrani dan i do 4:00 sljedeći dan. Možete odmah kupiti karte za oba smjera.

Mini bus vas dovozi do Bruxelles-Midi odakle se lako priključiti transportnoj mreži metroa, tramvaja ili voza.

U povratku dođite malo ranije i nemojte čekati baš poslednji autobus koji vam odgovara. Velike su gužve, ne dozvolite sebi poslednji da propustite.

Ako vas ima više, ni taxi nije loš izbor. Provjerite cijenu, pa analizirajte šta vam više odgovara. Naročito vam se može učiniti pogodnijim ako morate iskombinovati više prevoznih sredstava ili žurite da vam se ne zatvori neka od znamenitosti.

Ako vas taxi čeka samo određeno vrijeme, a vi uočavate da nećete granični prelaz preći u predviđenom roku, službeniku pokažite rezervaciju taxija i propustiće vas preko reda.

SMJEŠTAJ U BRISELU

Samostalno putovanje u Brisel zahtjeva i pronalazak odgovarajućeg smještaja.

Hm, smještaj u Briselu, dobro pročitajte šta ćemo vam napisati. Smještaj tražite u Evropskoj četvrti, po mogućnosti hotel, ako ne želite da rizikujete. I obavezno putem neke provjerene aplikacije za rezervaciju smještaja (mi preferiramo Booking).

Zašto?

Loše lično iskustvo.

Naime, znali smo da neka naselja nisu poželjna za smještaj. Gledali smo recenzije. Otvorili smo „četvoro očiju“.

Izabrali smještaj u blizini centra, dobre recenzije… Ali…

Pri slijetanju u Brisel nam otkazuju smještaj, jer je stan demoliran. Pronalazimo usput drugi, dogovaramo ulazak u 18h, dolazimo pred zgradu, otkazuju nam ponovo i drugi smještaj, stan je demoliran. Nije prijatno naći se u kasnim popodnevnim satima bez smještaja u Briselu sa djecom.

Kasnije saznajemo da ovakvi slučajevi nisu rijetkost. Nisu stanodavci krivi. Žurke u stanovima u Briselu su vrlo česte i nerijetko se stan demolira.

Kasnije, izbor hotela, dobrog, ali jeftinijeg, u Evropskoj četvrti, je bio odličan izbor.

O preživljenom stresu neću ni da pričam, mada se nismo samo njemu predali. Smogli smo snage i razuma da uživamo u čarima Brisela.

KADA JE NAJBOLJE POSJETITI BRISEL

Brisel je najbolje posjetiti u periodu od maja do septembra, jer tada je vrijeme najprijatnije. Najtopliji mjeseci su jun, jul i avgust, a najhladniji od decembra do jula.

Nije loše znati da je prosječna temperatura u Briselu 17ﹾC.

VALUTA I NAČIN PLAĆANJA

Valuta u Belgiji je evro (€).

Na svim mjestima koja smo posjetili i sve što smo kupili smo mogli platiti i u gotovini i karticom.

Jedino se karte za javni prevoz mogu platiti karticom samo na određenim aparatima, ali o tome više u nastavku priče.

JAVNI GRADSKI PREVOZ U BRISELU

Kao prvo da navedem da Brisel ima savršeno organizovan javni gradski prevoz. Šteta je koristiti bilo koji drugi vid prevoza, vjerujte na riječ. Samostalno putovanje u Brisel zahtijeva i poznavanje javnog gradskog prevoza.

Briselom u okviru javnog gradskog prevoza saobraćaju: vozovi (metro), autobusi i tramvaji. I za sve njih VRIJEDE ISTE KARTE.

Karte možete kupiti kao pojedinačne ili u slučaju kupovine više karata preporučujemo kupovinu MOBIB kartica. Pojasnićemo sve u nastavku.

Da li znate da i vaša bankovna kartica u javnom prevoza u Briselu može predstavljati vašu kartu za javni prevoz? Samo je prislonite na aparat i uživajte u vožnji.

Ukoliko kupite redovnu kartu, ona važi za jedno putovanje u istom smjeru i važi 60 minuta.

Ukoliko ćete kupovati više karata ili ako vas ima više koji zajedno se prevozite, predlažemo kupovinu MOBIB kartica putem kojih kupujete karte po povoljnijim cijenama.

Postoje dvije vrste MOBIB kartica: MOBIB STANDARD i MOBIB BASIC.

MOBIB STANDARD glasi na vaše ime. Za njeno dobijanje potrebna je vaša fotografija, lični dokumenti i nije interesantna za turiste. Njom se mogu kupiti i sezonske karte.

MOBIB BASIC kartica se preporučuje za nas turiste. Anonimna je i lako se kupuje na automatima. Odobrava maksimalno karte za 72 sata.

MOBIB kartice važe 5 godina, tako da ih sačuvajte za sljedeću posjetu Briselu.

MOBIB BASIC kartice je u vrijeme naše posjete koštala 6€. Kupovinu MOBIB BASIC kartice dobijete samo karticu, na njoj nemate još uvijek kupljene karte, njih tek treba da kupite.

MOBIB BASIC kartica služi za pohranjivanje karata, a poništavate ih prislanjanjem uz aparat za očitavanje karata. OBAVEZNO!

Kada god je očitate na aparatu, prikaže vam koliko vam je karata još preostalo.

Mi smo uzeli 1 MOBIB karticu za nas 5 i samo smo je očitavali pri ulasku svakog od nas u prevozno sredstvo.

Postoje vam različite varijante karata: redovna karta JUMP, redovna povratna karta JUMP, kvarnet od 5 karata, kvarnet od 10 karata, 24-satna karta JUMP…

MOBIB BASIC karticu kupujete na crvenim GO automatima, ne možete na plavim.

Kako dopunjavati MOBIB BASIC karticu? Postavite je na čitač automata, pratite uputstva, izaberete željenu kartu i to je to. Postupak vrlo jednostavan.

I na crvenim i na plavim GO aparatima možete dopunajavati karticu, s tim što na plavim možete plaćanje izvršiti samo bankarskim karticama, a na crvenim i kovanicama. NOVČANICAMA SE NI NA JEDNOM APARATU NE MOŽE IZVRŠITI PLAĆANJE!

Da li ste znali da Brisel ima metro još od 1976. godine, a danas postoje 4 linije: 1 (ljubičasta), 2 (narandžasta), 5 (žuta) i 6 (plava).

Metro saobraća od 5:30 pa do ponoći otprilike. U toku noći saobraćaju autobuske linije i one imaju oznaku „N“, tako ćete ih prepoznati.

Metro im je beprijekorno čist, kao i sva prevozna sredstva.

Metro, autobusi i tramvaji su im dobro obilježeni i pružaju sve potrebne informacije o javnom gradskom prevozu u Briselu.

APLIKACIJA ZA JAVNI GRADSKI PREVOZ U BRISELU

Samostalno putovanje u Brisel obuhvata i korišćenje aplikacije za javni gradski prevoz.

Instalirajte STIB MIVB aplikaciju na svoj mobilni telefon.

Putem nje možete kupiti online MOBIB karticu, dobiti informaciju o itinereru (koja prevozna sredstva koristiti, koje stanice prolazite, na kojoj ulazite, izlazite, kako doći do stanica, kada prevozno sredstvo dolazi, koliko traje putovanje…).

Na STIB MIVB aplikaciji možete ukucati i omiljene itinerere, što vam omogućava brže korištenje aplikacije.

Možemo vam samo reći da je aplikacija za javni gradski prevoz vrlo korisna stvar.

BRUSSELS CARD – TURISTIČKA KARTICA ZA POPUSTE

Brussels Card 24 / 48 / 72 – satna kartica koja se može kupiti u varijantama sa ili bez besplatnim prevozom.

Uključuje besplatan ulazak u više od 30 muzeja, popust u određene znamenitosti, besplatna pića u nekim restoranima, kao i popuste u prodavnicama i vođenim turističkim turama.

Prilikom posjete Briselu, trebate izračunati za koji dan i koja kartica vam pruža veću korist, jer imajte u vidu da joj je cijena srednje visoka.

Ako se budete držali našeg plana u priči 2,5 dana u Briselu sa djecom, iskoristite 24-časovnu bez prevoza za TREĆI dan.

Ako se držite našeg plana, BRUSSELS CARD kupite za treći dan na linku koji slijedi.

Nakon online kupovine, BRUSSELS CARD u fizičkoj formi preuzimate na jednoj od predviđenih lokacija koje će dobiti. Samo da znate da je jedna od njih Turistički informativni centar na Grand Palace.

Imajte u vidu da je ulazak u muzeje Auto world, Prirodnjački muzej, Muzej muzičkih instrumenata, Kraljevski i vojni muzej…besplatan.

Dok za Atomium, Mini Europe, Train world ulaz nije besplatan, već dobijate određeni popust.

Ukoliko kupujete BRUSSELS CARD koja daje besplatan prevoz u javnom gradskom prevozu, znajte da sama kartica ne predstavlja prevoznu kartu. Na GO automatima morate izabrati opciju EVENT PASS, unosite 9 cifara ispisanih na BRUSSELS CARD. Karta koja izlazi iz mašine jedini je važeći oblik prevozne karte. Mora se karta ovjeriti u svakom autobusu, tramvaju ili vozu svaki put kad se koristi.

BRUSSELS CARD ima svoju aplikaciju sa istoimenim nazivom.

Na njoj su vam prikazane sve znamenitosti i objekti koje obuhvata, kao i opšte informacije o njima, njihovom radnom vremenu, kontaktima, prevoznim sredstvima koja vode do njih, koji su benefiti uključeni za njih ako imate BRUSSELS CARD.

Možete izabrati omiljene znamenitosti, restorane, prodavnice i aplikacija vam na mapi napravi najoptimalniju rutu kojom ih možete posjetiti. Zanimljivo zar ne?!

Priznajte da za samostalno putovanje u Brisel treba znati i informacije o BRUSSELS CARD. Može se pomoću nje i uštedjeti.

ŠTA JESTI U BRISELU

Šta jesti u Briselu je neizostavna informacija za samostalno putovanje u Briselu. Morate nepcu pokazati gdje ste kako bi vam putovanje bilo potpuno.

Navodimo vam 6 karakterističnih gastronomskih jela i pića koje morate jesti/piti u Briselu, inače se ne računa da ste ga posjetili.

VAFLE U BRISELU

Kad se zapitate „šta jesti u Briselu“, sigurno prvo pomislite na vafle.

Ali, sigurno niste znali da u Briselu postoje dvije vrste vafli: Liege i Briselski.

Liege su zaobljeni sa komadićima šećera koji karameliziraju i formiraju hrskavu koricu. Bogatiji su, gušći, slađi i lakši za žvakati.

Briselski su pravougaoni, pahuljasti sa zlatnom površinom.

Šta kažete onda, koji su ovi prikazani na slici.

BRISEL = ČOKOLADNA PRESTONICA

Poznati belgijski delikates je definitivno čokolada.

Tajna besprijekornog ukusa belgijske čokolade je pažljiv odabir najkvalitetnijih zrna kakaa iz cijelog svijeta, kao i stalna nadogradnja i usavršavanje proizvodnje koja potiče još iz 19. vijeka.

Čokoladni belgijski majstori su svakako Neuhausa, Godive, Leonidasa i Marcolinije. Imajte u vidu da visoko kvalitetne čokolade sa sobom nose i visoke cijene.

Belgijskih čokolada imate na sve strane, sigurno ćete pronaći nešto za sebe.

Da li znate da se u Belgiji godišnje proizvede 172 000 tona čokolade, odnosno 22 kg/stanovniku?

A da li znate da su praline smišljene baš u Briselu?

Nije zalud Brisel = čokoladna prestonica.

PIVO U BRISELU

Belgijska piva su jedna od najboljih na svijetu. Počeci njegovog pravljenja sežu još iz srednjeg vijeka kada su ih počeli praviti trapisti.

U Belgiji trenutno ima 125 pivara koje prave preko 500 vrsta piva. Kada su uzmu i obzir i specijalna piva, ima ih preko 1000.

U Belgiji se popije oko 150 litara piva godišnje po glavi stanovnika.

Zanimljivo je da gotovo svako pivo ima svoju čašu.

U Briselu se u preko 1800 restorana i još mnooogo barova, pubova, kafića… služe besprijekorna belgijska piva.

Najpoznatiji brendovi u svijetu su Stella Artois, Leffe, Hoegaarden, Kasteel, Duvel, Westmalle, Achel…

Mi smo probali i specijalno voćno pivo koje nazivaju kriek, što na holandskom znači višnja. Topla preporuka, svakako.

BRISELSKI POMFRIT

Ako ste mislili da je pomfrit nastao u Francuskoj, prevarili ste se. Pomfrit je nastao u Belgiji!

Ima ga na svakom koraku. Uz sva jela ga nude kao prilog.

Servira se u listovima papira uvijenim u fišek, a uz njega tradicionalno ide majonez. Možete tražiti i kečap.

BIJELA BELGIJSKA KOBASICA I STOEMP

Boudin ili belgijska bijela kobasica ima posebno mjesto u belgijskoj kuhinji. Pronaći ćete je u ponudi širom Brisela.

Bijela belgijska kobasica ima glatku teksturu i blagi okus. Vrlo je mekana. Pravi se od mješavine mesa (svinjetine sa piletinom ili teletinom), mlijeka i krušnih mrvica.

Kuva se lagano sa prženjem na tavi, tako da joj se zadrži unutrašnja sočnost, a spolja bude zlatna sa hrskavom koricom.

Služi se najčešće sa pomfritom ili stoempom.

Stoemp je pire krompir sa začinima i povrćem, najčešće mrkvom, lukom i špinatom, keljom.

Pivo, stoemp (ili pomfrit) i bijela belgijska kobasica su savršena kombinacija za briselski ručak ili večeru.

DAGNJE SA POMFRITOM

Moules – frites su dagnje sa pomfritom, jedno od najpoznatijih jela u Belgiji.

Prvo pojedete dagnje, a onda pomfrit tako što ga umačete u sos sa bijelim vinom.

MURALI U BRISELU

Brisel je vrlo poznat po muralima.

Moraćete uživati u ovoj vrsti umjetnosti dok lutate ulicama Brisela. Oduševiće vas. Njima Brisel priča svoju priču.

Za samostalno putovanje u Brisel je bitno znati da u Google maps ukucate MUR BD – Street Art i prikažu vam se lokacije briselskih murala.

Belgija inače ima najviše crtača stripa po metru kvadratnom i 3 fakulteta koja obrazuju strip umjetnike. Možda je to upravo jedan od razloga zašto je Brisel preplavljen prekrasnim muralima.

I sad kad znate sve što vam je potrebno za samostalno putovanje u Brisel, vrijeme je da se upoznate sa planom šta posjetiti u Briselu za 2,5 dana. Mi smo vam već sve napisali šta koji dan i kojim redom trebate obići. Samo se držite plana i uživajte.

Usput čitajte i kako se samostalno spremiti za posjetu Istanbula. Poslije nam zahvalite.

The post Samostalna organizacija putovanja u Brisel appeared first on Putovanja za pet.

Najzanimljivije lokacije u Pragu za samo 3 dana

GASTROBARBA — Sun, 28 Dec 2025 11:55:23 +0100

Prag ne može da ne oduševi. Pišemo i vama šta posjetiti u Pragu za samo 3 dana, ali da se baš oduševite i zabavite.

Rekli bismo plan za Prag na malo drugačiji način, ali ne brinite, obuhvaćene su i sve “must see” destinacije, ali i one malo neobičnije za koje sigurno niste znali.

Graciozan, impresivan, a nadasve pitom, pristupačan i gostoljubivošću topao.

Zavede vas renesansnom i gotičkom arhitekturom, čuvarima dugačke istorije, ali i umjetničkim djelima bunta, zanimljivim barovima, mističnim podzemnim alhemičarskim radionicama, kupkom od piva, srednjovjekovnim večerima, romantičnim ambijentom… ma jednostavno svojom savršenošću.

Sve smo vam zapisali, napravili plan za obilazak po danima i to onim redoslijedom kako vam prema teritorijalnoj poziciji predlažemo da posjetite. Sve je pisano na osnovu ličnog iskustva!

DAN je rezervisan za četvrti Mala strana i Hradčany, uživaćete u sljedećim znamenitostima Praški dvorac (katedrala Svetog Vida, palate i dvorane Praškog dvorca, bazilika Svetog Đorđa, Zlatna ulica, Daliborkina kula…) – crkva Svetog Nikole – Petrinj toranj – ostrvo Kampa (skulpture Puzajuće bebe i zid Johna Lennona) – najuža ulica u Pragu – Kafkin muzej – beer spa.
DAN je ostavljen za četvrti Stari Grad, Novi grad i Jevrejsku četvrt (Josefov): Vytopna Railway restoran – Vjenceslavov trg – skulptura kralja Vaclava (Vjenceslava) kako jaše konja okrenutog naopačke – toranj Praha – Starogradski trg – Speculum Alchemiae (podzemne radionice alhemičara) – Jevrejska četvrt i njegove sinagoge – Infinity Book tower – Paternoster Elevator – Karlov most – Ice pub – Robotic pub – srednjovjekovni restoran.
DAN predlažemo uživanje u Vyšehradu, šetnji uz Vltavu šetalištem Naplavka, posjetite kafić A(void), pozdravite i Plešuću kuću – Butterfly effect – rotirajuću glavu Franza Kafke – Man Hanging out (Sigmund Freud) – provozajte se Vltavom.

Pa da krenemo, šta posjetiti u Pragu u tri dana i to sljedećim redom:

1. DAN ŠTA POSJETITI U PRAGU

PRAŠKI DVORAC (PRAG GRADA ZA VJEČNOST)

Posjetu Praga započinjemo od Praškog dvorca, mjesta gdje je započet Prag, mjesta gdje je bukvalno napravljen prag „grada za vječnost“, „Zlatnog grada“.

Prizvaće vam pažnju svojom ljepotom. Uzdigao se na brdu iznad Vltave u četvrti Hradčany.

Praški dvorac je u stvari kao mali gradić koji sadrži stotine zgrada, uključujući i palate, muzeje, katedralu, baziliku i druge vjerske objekte, galerije, restorane, barove, prodavnice, pa čak ima i zatvor.

U pitanju je toliko ogroman kompleks od 70 000 m² da je zapisan u Ginisovu knjigu rekorda kao najveći srednjovjekovni dvorac na svijetu.

A koliko je bitan Praški dvorac koji je osnovan u 9. vijeku, koji je bio sjedište dinastije Premyslovića, pa Habzburgovaca, u kome su stolovi češki kraljevi, rimsko-njemački carevi, a danas je i službena rezidencija predsjednika Republike Češke govori i činjenica da je stavljen na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Toliko znamenitosti i zanimljivosti krije Praški dvorac da bi se u njemu i nedjelja mogla provesti, ali ako nas pitate šta posjetiti u Pragu za 3 dana, iz Praškog dvorca izdvajamo besplatnu šetnju njegovim ulicama, trgovima, vrtovima, kao i ulazak u Katedralu Svetog Vida, Baziliku Svetog Đorđa, Zlatnu ulicu, kulu Daliborku i Stari kraljevski dvor.

Kupite ulaznicu “main circuit” putem sljedećeg linka i ulaznica za pet navedenih znamenitosti košta 450 čeških kruna (CSK) za odrasle.

Ukoliko želite neku drugačiju kombinaciju ulaznica, tu je i sljedeći link

Na ulasku u Praški dvorac kroz glavna vrata dočekuju vas kameni divovi koji na ulazu ubijaju svoje neprijatelje. Tu su i stražari, možda malo interesantniji djeci od kamenih divova.

Možete ih pokušati nasmijati koliko god hoćete, ali u tome nećete uspjeti. Njihova uloga je da ozbiljno i odgovorno drže stražu.

Glavna atrakcija je smjena straže koja se odvija svaki sat. A najbolja smjena od svih je ona koja se dešava u podne. Propraćena je posebnom muzičkom pratnjom. Mi smo je čuli čak na Petrinjem brdu i zvučala je zaista fenomenalno da nam je malo i probudila grižu savjest zašto se nismo našli na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Uživajte maksimalno u besplatnoj šetnji po dvorištima dvorca. Mnogo toga za uživanje nudi Praški dvorac.

Ako putujete sa djecom obratite pažnju na bunar sa zamršenim baroknim pokrovom od kovanog gvožđa i ispričajte im priču da se nekada vjerovalo da snabdjevanje vodom dvorca čuva vodeni duh Pakit.

KATEDRALA SVETOG VIDA

Mi vam preporučujemo da se nakon šetnje obavezno uputite u najprestižniju građevinu dvorca, katedralu Svetog Vida. Uočićete je već i sami sigurni smo u to. Privuće vas svojom raskošnom i zlatnom vanjštinom.

Ulaz se naplaćuje, a ulaznicu možete kupiti i u turističkom informativnom centru. Budite spremni na čekanje. Preporučujemo kupovinu online ulaznice i to uz kombinaciju sa ostalim najposjećenijim znamenitostima dvorca.

Moguć je besplatan ulazak u predulaz katedrale pa da malo provirite u njenu unutrašnjost, ako vas taj mali pogled zadovoljava.

Pri samom u ulasku u rimokatoličku katedralu Svetog Vida zadive vam se sva čula. Prostrana, moćna, impresivna katedrala koja predstavlja vrhunac gotičke arhitekture zaista ostavlja snažan utisak na posjetioca.

Osjećaćete se uzvišeno u katedrali u kojoj su se vjekovima unazad krunisani, ali i sahranjivani češki kraljevi.

U svojoj unutrašnjost katedrala čuva grobnice Svetog Vaclava (Vjenceslava) i Svetog Ivana Nepomuka, kao i mnogih drugih važnih plemića. Ali, katedrala Svetog Vida čuva i relikvije, odnosno ruku tog sveca.

Zanimljivo je da je grobnica Svetog Ivana Nepomuka napravljena od čak 2 tone srebra, a zidovi kapele Svetog Vaclava ukrašeni su poludragim kamenjem.

Interesantna je i činjenica da je katedrala Svetog Vida treća građevina koja stoji na ovom mjestu. Gradnju je 1344. godine započeo Karlo IV, a završena je tek 1929. godine. Znači, prije manje od 100 godina.

Ne znate vi da li vam se pogled gubi u njenom prostranstvu, orguljama, savršenim ukrasima ili impozantnim vitražima koji joj daju veličanstvenost.

Kakve samo igrarije svjetlosti u unutrašnjosti pružaju vitraži i kakvu joj krasotu darivaju.

Najpoznatiji vitraži su oni u sjevernoj lođi koje su naslikali Alfons Mucha i prozor Ruža Frantiseka Kysela koji prikazuju scene iz biblijske priče o stvaranju.

Jeste li znali da katedrala čuva češke krunske dragulje, a vrata riznice se nalaze na zidu kapele Svetog Vaclava? Izlažu se samo par dana javnosti, i to kad predsjednik odluči, a to je otprilike svakih 5 godina.

Češki dragulji se čuvaju u komori u željeznom sefu koja ima 7 brava, a čije ključeve čuva 7 ljudi, među kojima su predsjednik, premijer i nadbiskup.

Repliku možete naći u Staroj kraljevskoj palati koja je danas muzej u sklopu dvorca.

Znate li i za legendu o kruni čeških kraljeva? Naime, postoji vjerovanje da ko od osvajača stavi češku krunu na glavu i pravi se kraljem Češke, čeka ga smrt i to u roku od godinu dana. Takva sudbina je zadesila Reinharda Heydricha, zaštitnika Reicha u Češkoj i Moravskoj, ali i njegovog sina.

Sigurni smo da je katedrala Svetog Vida jedna od ljepših katedrala u koju smo kročili. Svakako je vrijedna posjete i obavezna na spisku šta posjetiti u Pragu.

Uz nadoplatu se možete popeti i na zvonik katedrale. Čeka vas samo 287 stepenica, a za uzvrat dobijate pogled na cijeli Prag i to sa visine od 96 metara.

Zvonik čuva i najveće zvono u Češkoj, teško čak 15 tona.

Kome se još ne bi svidjela katedrala Svetog Vida?!

STARA KRALJEVSKA PALATA

Nasuprot katedrale, u istom dvorištu, nalazi se Stara kraljevska palata, izgrađena još u 9. vijeku.

Mijenjali se carevi, svaki joj dao svoj pečat, svoju prepoznatljivost, svoj štih. A ona, kao svjedok burne istorije Praškog dvorca ostala dolična sebi i kao najvjerniji svjedok sačuvana da ispriča njegovu istoriju.

Davao se njoj poseban značaj tokom cijele istorije, a naročito u II svjetskom ratu, kada je u njedrima dvorane čuvala neprocjenjive dragulje češke krune. Sada ima samo replike, a originali su, ispričali smo vam već, u katedrali Svetog Vida.

Obratite pažnju baš na dvoranu, dvoranu Vladislava. Ona je ujedno i posebnost palate. U njoj su se održavali balovi, gozbe, tržnice… Bila je centralno mjesto dešavanja.

Nakon vjerske krunidbe u katedrali Svetog Vida, češki stalež je odao počast vladaru baš u Vladislavovoj dvorani ili susjednoj Saborskoj dvorani, a zatim je slijedila proslava kojoj su prisustvovali kralj, njegov dvor, češki politički predstavnici i strani gosti.

Prva krunidbena proslava u Vladislavovoj dvorani održana je 1509. godine u čast Ludovika Jagellonskog koji je tada imao 3 godine. Poslednja je održana 1836. godine za krunidbu poslednjeg češkog kralja Ferdinanda I.

Tu je i Stubište jahača u dvorani, nazvano baš tako jer su vitezovi mogli ući u dvoranu bez silaska sa svojih konja, što je bila velika čast, priznaćete.

BAZILIKA SVETOG ĐORĐA

Bazilika Svetog Đorđa u Praškom dvorcu poznata je po više stvari koje je čine jednom od najvažnijih istorijskih i umjetničkih građevina u Pragu i mora se naći na listi šta posjetiti u Pragu.

Poznata je kao najstariji i najautentičniji romanički spomenik u Pragu, duhovno je središte ranog češkog hrišćanstva i važan je dio kompleksa Praškog dvorca.

Najstarija je crkva u okviru Praškog dvorca, osnovana je oko 920. godine od strane Vratislava I, što je čini jednom od najstarijih sačuvanih crkava u cijeloj Češkoj.

Impresioniraće vas njena unutrašnjost. Na sve strane jednostavne linije, masivni zidovi, primjer ranoromaničke arhitekture. Tu je i impresivni oltar iz 17. vijeka. Zadiviće vas, natjerati da zastanete, uživate…

Danas bazilika nije aktivna crkva, ali se zbog ambijenta i akustike koristi kao koncertni prostor.

Bazilika Svetog Đorđa predstavlja i dio Nacionalne galerije Praga, pa u njenoj unutrašnjosti se može uživati u umjetničkim djelima ranog perioda češke istorije.

Ono po čemu je još poznata Bazilika Svetog Đorđa je i da je ona grobna crkva dinastije Premyslovića. U njenoj kripti se nalaze grobovi članova stare češke vladarske dinastije, uključujući i Svetu Ludmilu (baku Svetog Vaclava, zaštitnika Češke). Njeno tijelo je kasnije prenijeto u crkvu Svetog Jurja.

ZLATNA ULICA

Zlatna ulica u Praškom dvorcu je ulica koja budi najveću pažnju kod turista i to iz više razloga.

Kao prvo, za nju se vežu neke vrlo interesantne mistične priče.

Pa da krenemo i od samog imena Zlatna ulica koje je dobila zbog legendi koje sugerišu da su tu živjeli alhemičari u 16. vijeku pokušavajući da pretvore običan metal u zlato, ali i da naprave razne eliksire koji bi davali nadmoć svojim vladarima.

Alhemičari su uživali veliku pažnju vladara, naročito Rudolfa II, pa se zato nazire i istina u postojanju njihovih kućica u Zlatnoj ulici i to unutar samog Praškog dvorca.

Sigurno se i vi pitate kakvi li su se sve eliksiri u njima pravili i da li su uspjeli napraviti zlato od metala. E, tu dolazimo do jedne vrlo interesantne pričice.

Kada je 1831. godine u jednoj od kućica došlo do eksplozije, vatrogasci su pronašli tijelo starijeg muškarca koji je u ruci držao grumen čistog zlata. Vjeruje se da je pronašao tajnu alhemije i umro sa njom. Šteta, nikada nećemo znati šta se zaista dogodilo.

Zlatna ulica se smatra i najfotogeničnijom ulicom u Praškom dvorcu.

Male nanizane kućice različitih jarkih boja potiču još iz 16. vijeka. Najviše podsjećaju na ostrvo Burano u Veneciji.

Iako su originalne kućice bila sa obje strane, u 19. vijeku je jedna strana potpuno uništena.

Nekada su u kućicama živjeli vojnici i siromašniji članovi društva, a kasnije i zanatlije i trgovci.

Sada su u kućicama smještene suvenirnice, pa i postavka unutrašnjeg izgleda kuća dok se u njima živjelo, istraživalo i radilo.

Uočićete veću gužvu ispred kuće broj 22, u njoj je nekada živio i sam Franz Kafka.

Takođe se izdvaja i kućica sa brojem 14 u kojoj je živjela proročica Madame de Thebes koju je Gestapo ubio zbog proricanja nacizma.

Iako mnogi žele da kupe ulaznicu samo za Zlatnu ulicu, za to ne postoji mogućnost. Moraćete je kupiti u kombinaciji sa kartama za druge znamenitosti.

DALIBORKINA KULA (STRAŠNA TAMNICA U KOJOJ SU MUČENJA BILA SVAKODNEVICA)

Pri izlasku iz Zlatne ulice dolazite do ozloglašene Daliborkine kule.

Izgrađena na kraju 15. vijeka zamišljena je da sa svojih 7 spratova i zidovima debelim preko dva metra predstavlja streljačku kulu. Međutim, ona je vremenom dobila svoju mračnu stranu.

Postala je strašna tamnica u kojoj su mučeni zatvorenici na najsvirepiji način, držani u tami, hladnoći i vlažnosti.

Sada u njoj možete vidjeti izložene strašne sprave za mučenje kao što su ljudski kavezi, makaze za nokte, pa čak i željezna kamila, kao i „škripac“ koji je služio za istezanje ljudskog tijela.

U prizemlju kule postoji čak i rupa u podu u koju su spuštani zatvorenici u hladan i mračan prostor pušteni da gladuju, od čega bi u mukama i umirali.

Kula Daliborka je svakako simbol mračnih i strašnih trenutaka češke istorije i budi baš ružne osjećaje.

VRT WALLENSTEIN

Ukoliko dolazite u periodu od aprila do oktobra posjetite vrt Wallenstein sa svojim čuvenim zidom Dripstone, i posjetite ga prije Praškog dvorca. Mi smo nažalost bili u novembru, pa nismo bili u prilici uživati u njegovoj ljepoti. Ostavili smo ga za sljedeći put.

CRKVA SVETOG NIKOLE U MALOJ STRANI

U srcu Male strane nalazi se crkva Svetog Nikole. Mami vas ona i kada pogled uputite ka Praškom dvorcu sa Karlovog mosta.

Po mnogo čemu je poznata i prepoznatljiva crkva Svetog Nikole u Pragu. Kao prvo možemo reći da je najimpresivnije barokno zdanje u cijeloj Češkoj.

Krasi je raskošna unutrašnjost bogata baroknom umjetnošću. Posebno obratite pažnju na fresku na gornjoj strani koja predstavlja „Proslavu Svetog Nikole“ i prostire se na više od 1500 kvadratnih metara.

Zanimljivo je još znati da je Mozart upravo u njoj svirao na orguljama prilikom boravka u Pragu.

Svakako je vrijedna za spisak šta posjetiti u Pragu.

Ulaz u crkvu se naplaćuje, a dodatno se naplaćuje i uspon na njen toranj.

PETRINJ TORANJ (MINI AJFELOV TORANJ)

Jeste li znali da Prag ima mini Ajfelov toranj?

Nalazi se u prekrasnom Petrinj parku na vrhu brda, na nekih 10-ak minuta hoda od Praškog dvorca.

Petrinj toranj predstavlja čeličnu konstrukciju visoku čak 63,5 m izgrađenu 1891. godine i to baš po uzoru na Ajfelov toranj. Jedan je od simbola Praga i možete ga vidjeti iz svakog dijela grada.

Moguć je i uspon na ovu čeličnu konstrukciju uz 299 stepenica i stižete do nevjerovatnog pogleda na grad Prag. Za oni koji nisu baš u kondiciji postoji i lift za uspon do vrha.

Do Petrinjeg tornja se možete popeti uređenim kaldrmom popločanim staza koje dijelom vode kroz šumu, a jednim djelom vas obasipaju prekrasnim pogledima na grad.

Ako niste baš za planinarenje, koristite prevoz žičarom (ona vam je uključena u javni gradski prevoz).

Ulaznice za Petrinj toranj, ali i Lavirint ogledala, zabavu koju ne smijete propustiti pogotovo ako ste sa djecom, kupite baš putem sljedećeg linka:

Petrinj toranj je malo dislociran, ali svakako zavređuje da se nađe na spisku šta posjetiti u Pragu.

OSTRVO KAMPA

Ostrvo Kampa je idealno za ušuškati se u prirodi, izolovati od vreve i udahnuti malo prirode Praga u miru i tišini. Interesantan je što ste tako blizu Karlovog mosta, Male strane i mnogih poznatih znamenitosti Praga, a opet ste tako izolovani u prirodi.

Staze za šetanje, ušukani restorančići, Černyjeve skulpture, dječija igrališta, toliko toga za uživanje. Toliko toga za doživjeti, a opet malo usporite i odmorite.

PUZAJUĆE BEBE

Puzajuće bebe su djelo jedinstvenog i vrlo popularnog češkog savremenog skulptora Davida Černyja.

Poznat je on po kontraverznim i nerijetko satiričnim skulpturama postavljenim na javnim mjestima. Njegovi radovi kritikuju politiku, društvo i istoriju.

Kada uhvatite nit šta je on njima htio iskazati, zaista vas baci u dubinu priče.

Nalaze se njegove skulpture na vrlo popularnim turističkim rutama pa vam nije potrebno neko dodatno zalaganje da ih obiđete. Samo malo obratite pažnju na njih. Nismo ih obišli sve, ali smo vam na našem planu predložili neke od njih: Puzajuće bebe, rotirajuća glava Franza Kafke, skulptura kralja Vaclava koji jaše konja naopačke, kipovi koji piške, Butterfly effect i Man hanging out (Sigmund Freud).

Puzajuće bebe možete pronaći na ostrvu Kampa, ali i na tornju Žižkovske televizijske kule.

Skulpture predstavljaju ogromne gole bebe sa ravnim bezličnim licima. Umjesto lica imaju metalnu površinu sa utisnutim šarama. Pomalo jezivo djeluju, mora se priznati.

Simbolzuju gubitak identiteta u savremenom društvu.

ZID JOHNA LENNONA

Zid Johna Lennona je zid prepun grafita i murala sa centralnim muralom u vidu lika samog Johna Lennona. Mada, ruku na srce, on se sve manje i vidi na svom zidu.

Nastao je 60-ih godina prošlog vijeka kao vid iskazivanja nezadovoljstva strogim komunističkim režimom.

Prvo je bio popunjen ljubavnim i političkim porukama. Nakon ubistva Johna Lennona 1980. godine, zid je dobio njegovo ime i posvećen je njemu i Beatlesovim pjesmama.

Na njemu se odražavala politička i društvena situacija u Češkoj, ali i u cijelom svijetu.

Nakon pada komunizma, zid je postao simbol ljubavi, mira, slobode govora i borbe protiv nasilja.

Šteta samo što se Lennon na njemu sve manje vidi.

NAJUŽA ULICA U PRAGU

Zamislite uličicu dugu samo 10 m, a usku svega 50 cm. Toliko je majušna da se u njoj dvije osobe ne mogu mimoići.

E baš zbog toga je na oba kraja ulice postavljen semafor. Pa vi pritisnite dugmence i čekajte zeleno svjetlo. Nema druge.

Ulica vodi do restorana sa prekrasnim pogledom na Vltavu. Ali, ne morate uopšte ulaziti u restoran. Dovoljno je da zadovoljite svoju radoznalost i samo se prošetate najužom ulicom u Pragu.

Malo podsjeća na Ulicu pusti me proći u Kotoru.

KAFKIN MUZEJ I KIPOVI KOJI PIŠKE

Ipak smo u Kafkinom gradu i nikakvo čudo što spominjemo i Kafkin muzej u kome je prikazan njegov život i rad.

Ulaznice kupite putem sljedećeg linka

Ispred Kafkinog muzeja je djelo poznatog češkog provokativnog umjetnika Davida Černyja, kipovi koji piške.

Prikazuje dvije muške figure koje piške. Malo je čudno što plato na kome stoje neporecivo podsjeća na oblik Republike Češke, a mjesto po kojem se olakšavaju “slučajno” su lokacije Praga i drugog po veličini grada Češke, Brna. Ništa neobično za Černyja, priznaćete.

NUTRIJE U VLTAVI

Spustite se na obalu Vltave, u park Cihelna i možda budete sretnici pa uživate u labudovima i nutrijama koje vole izaći iz vode i šetati po obali kako bi oduševljavali prolaznike.

BEER SPA (SPA SA KUPKOM OD PIVA)

Češka Republika je prva u svijetu po količini popijenog piva po glavi stanovnika, pa nikakvo čudo ni što imaju beer spa.

E beer spa se mora, ali jednostavno mora isprobati u Pragu i odmah ga stavite na spisak šta posjetiti u Pragu.

Zamislite samo kakav je užitak opuštati se u toploj pivskoj kupki prepunoj pivske pjene i vodenih mlaznica.

Ali, to nije sve. Za bolji užitak imate još i neograničenu mogućnost konzumiranja piva.

Privatna prostorija samo za vas. Opuštajuća muzika, prigušeno svjetlo i ispred vas drvena bačva napunjena pivom sa pjenom. Tu je i točilica za konzumaciju piva. Pa ko bi ovome mogao odoljeti.

Tradicionalna češka pivska kupka sadrži sastojke koji se koriste isključivo u proizvodnji piva, ekstrakt piva, ulja i bilje.

Imate i česme za dopunjavanje piva i to hladno i toplo. Ma sve je osmišljeno da uživate u potpunosti.

Nakon 30 minuta tople pivske kupke, prebacite se na zagrijane krevete za potpunu relaksiju tijela.

Kupka od piva opušta mišiće. O da, svjedoci smo toga. Pozitivno djeluje na liječenje akni, psorijaze, celulita. Ima pozitivan učinak na kožu, kosu, nokte.

Korisne informacije:
Tretman traje 60 minuta;
Ponesite svoj kupaći kostim;
Ne treba se tuširati narednih 12 sati, radi boljeg efekta;
Neograničena konzumacija piva,
Opuštanje na grijanom krevetu;
Pivska kupka;
Peškire i papuče dobijete od organizatora.

Napravite rezervaciju putem sljedećeg linka i garantujem vam da ćete imati doživljaj za pamćenje.

2. DAN ŠTA POSJETITI U PRAGU

VYTOPNA RAILWAY RESTORAN (KAD NARUDŽBA STIŽE VOZOM)

Vytopna Railway restoran, restoran u kome hrana i piće stižu vozom.

Da li ste znali za restoran u Pragu koji sve narudžbe uručuje vozom?

Pri ulasku uzmeš svoju kartu za voz.

Slijedite obojene tačkice kao na vašoj liniji voza do svog sjedišta.

Kod konobara naručite i na zaslonu pratite realizaciju vaše narudžbe.

Kada je spreman, vaš lični voz započinje svoje putovanje.

Pratite naziv svoje lokomotive, a na njoj je i papirić sa brojem vašeg stola.

Željeznički sistem je dug 900 m, ali vaš voz itekako zna put do vas.

Ide kroz tunele, preko mostova.

Stiže baš do vas.

Zaustavlja se ravno do tvog stola i biva iskrcan.

Imate 15s da preuzmete svoju narudžbu sa voza.

Kasnije kad zastane ubacite praznu ambalažu (flaše i čaše), a tanjire i posude za hranu preuzima konobar.

Kod konobara se vrši i plaćanje.

Definitivno je nezaobilazno mjesto u Pragu.

I baš je fora. Možete posmatrati vozove kako jure po restoranu do besvijesti. Nikad vam ne dosadi.

Vrlo je popularno mjesto u Pragu.

Obavezno rezervišite svoj termin, ako ne volite da čekate.

Klik na link za rezervaciju i nema da se brinete. U suprotnom se naoružajte strpljenjem, jer ćete vjerovatno morati malo strpiti se do slobodnog mjesta za vas.

Svakako mjesto koje se mora naći na listi šta posjetiti u Pragu, a nalazi se na Vjenceslavovom trgu, tako da vam je sigurno i usput.

VJENCESLAVOV TRG (SPOJ MODERNOG PRAGA I ISTORIJSKI ZNAČAJNIH DOGAĐAJA)

Vjenceslavov (Vaclavov) trg je posebno mjesto Praga. Rekli bismo žila kucavica modernog Praga.

Kilometar dugačak trg vrvi od života. Prepun je modernih kafića, restorana, hostesa koje vas i danju i noću dozivaju u svoje lokale. Tu su i prestižne prodavnice, hoteli… Prag savremenog doba.

Na vrhu trga, kip Svetog Vjenceslava, nacionalnog zaštitnika Češke. I baš tu su se vršila okupljanja tokom važnih kulturnih i političkih događanja.

Jedan od najznačajnih događaja savremene istorije po kome je Vjeceslavov trg zauzeo posebno mjesto u istoriji je Baršunasta revolucija. Odigravala se baš na ovom trgu 1989. godine i izazvala je pad komunističkog režima Čehoslovačke.

Odmah iza kipa Svetog Vaclava (Vjenceslava) kao kruna arhitektonske ljepote – Nacionalni muzej.

S obzirom da je za njegov obilazak potrebno pola dana, ostavite ga za neki ponovni dolazak u Prag. Nama je zaista bilo žao što nismo mogli uživati u njegovim prirodnjačkim, etnografskim, istorijskim i umjetničkim zbirkama, jer ipak je on čuvar enormnog bogatstva češke istorije i kulture.

SKULPTURA KRALJA VACLAVA KOJI JAŠE KONJA OKRENUTOG NAOPAČKE

Skulptura kralja Vaclava (Vjenceslava) koji jaše mrtvog konja naopačke obješenog se nalazi u prolazu Lucerna u centru Praga, blizu Vjenceslavovog trga. Djelo je poznatog savremenog češkog vajara Davida Černyja.

Prikazuje Svetog Vaclava, češkog nacionalnog sveca i zaštitnika zemlje i predstavlja parodiju na poznatu ranu statuu Svetog Vaclava koja se nalazi na trgu ispred Nacionalnog muzeja.

Skulptura ismijava političku situaciju u Češkoj 1990-ih i tradicionalne simbole moći i autoriteta. Takođe ruši tabu nacionalnog sveca prikazujući kako se idealizovane figure i simboli mogu izokrenuti, baš kao i vrijednosti u društvu.

TORANJ PRAHA

Lutati Praškim ulicama po mraku ima posebnu čar. I još ako se tada u kišnim noćima nađete oči u oči sa tornjem Praha. E mora probuditi romantika i u najhladnijim srcima.

Kakva dična gradska vrata, kakav čuvar, građevina, kakva znamenitost i simbol Praga. Ovako dičan budi poštovanje kod svakog prolaznika. Vraća vas u neka prošla vremena, u vremena kada je s ponosom čuvao svoj Prag.

Uzdignute glave ćete ga promatrati, upijati svaku njegovu skulpturu, svaki detalj koji ga čini ovako perfektnim i moćnim.

Toranj praha su jedna od 13 gradskih vrata. Počela su se ona graditi još 1475. godine.

Mijenjala su ona i svoju namjenu, od barutane u 17. vijeku, da bi 1757. godine bila teško oštećena.

Većina skulptura je na njemu zamijenjena 1876. godine, ali to ne umanjuje njegovu ljepotu i njegov značaj.

Priznajte da je toranj impresivan i da se mora naći na spisku šta posjetiti u Pragu.

STAROGRADSKI TRG

Simbol Praga i definitivno „must see“ destinacija pa i ako ste samo par sati u Pragu je njegov Starogradski trg.

Ne smatra se bez razloga ovaj impresivni trg jednim od najljepših u Evropi. Nižu se fascinantne građevine različitih stilova još iz 13. vijeka pa na ovamo.

Svaka od njih se smatra kulturnim, istorijskim, ali i arhitektonskim blagom i nije bez razloga Starogradski trg stavljen na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Samim trgom definitivno dominiraju dva crna 80 metara visoka tornja crkve Gospe pred Tynom, kao i crkva Svetog Nikole koja je bila glavna župna crkva sve do izgradnje Tynske crkve.

Najveću pažnju i najveća atrakcija Starogradskog trga je sigurni smo Astronomski sat (Orloj) na fasadi Stare gradske kuće.

U pitanju je treći najstariji astronomski sat na svijetu i najstariji koji još uvijek radi.

Oduševiće vas on i svojim izgledom. Iako su vijekovi iza njega, još uvijek budi divljenje i kod najstrožijih kritičara.

Ne znate da li biste detaljno posmatrali astronomski dio sata koji prikazuje položaj sunca i mjeseca na nebu, ili biste se usredsredili na kalendar koji pokazuje mjesece u godinu.

Međutim, na puni sat, preokupaciju pažnje preuzme najpoznatiji dio sata, Hod apostola, koji prikazuje paradu apostola.

Svaki sat po jedan apostol izvodi svoju predstavu, ali je najljepša i najkompletnija parada se odvija u podne, kada svih 12 apostola ima svoje učešće.

Prvu ulogu ima kostur koji simbolizuje Smrt. On povlači zvono. Dvanaest apostola se prikazuje na prozorčićima, a tu su i Škrtica, Taština i Turčin koji izvode svoje rituale.

Parada se završava kukurikanjem i uvijek aplauzom publike.

Postoji i vrlo interesantna legenda vezana za Astronomski sat u Pragu. Naime, smatra se da će grad pogoditi velika nesreća ako se sat zapusti. Možda je baš to i tajna njegovog opstanka do današnjih dana.

Za prekrasan pogled na trg i sam grad Prag, možete se popeti i na toranj Stare gradske kuće i nakon 60 stepenica doživjeti Starogradski trg iz neke druge perspektive.

Ulaznice za uspon na toranj kupite putem sljedećeg linka:

Ispod Stare gradske kuće zavirite i u katakombe, ako želite vidjeti kako je izgledao prvi nivo kuća u srednjem vijeku.

Odlična kombinaciju ulaznica za katakombe, toranj, stari grad Prag i Jevrejsku četvrt kupite putem sljedećeg linka

Na trgu potražite i 27 bijelih krstova na ulici koji simbolizuju 27 čeških mučenika iz 17. vijeka.

Šta drugo da vam kažem nego da Starogradski trg stavite na spisak šta posjetiti u Pragu bez obzira koliko u njemu boravili.

SPECULUM ALCHEMIAE (ALHEMIČARSKE RADIONICE IZA TAJNIH VRATA PODZEMLJA)

Iza tajnih vrata u Jevrejskoj četvrti u vjerovatno drugoj po starini građevini u Pragu otvorili su nam vrata podzemlja i uveli nas u nedavno otkrivene alhemičarske radionice iz renesansnog perioda iz perioda vladavine češkog kralja Rudolfa II.

U pitanju je Speculum Alchemiae, jedinstveni muzej alhemije u Pragu.

Podzemne alhemičarske radionice su otkrivene sasvim slučajno 2002. godine za vrijeme poplava u Pragu. Otkopale se i svi su u čudu oduševljeno prisustvovali otkrivanju tajnih podzemnih laboratorija u kojima se stvarao eliksir života, možda pretvarao metal u zlato ili ostvarivao kontakt sa višim sferama.

Kuća se nalazi u blizini najvažnije evropske trgovačke rute Grand Via koja je povezivala sjever Španije, pa preko Evrope do Dalekog istoka. S toga ne čudi što je u 15. vijeku baš u njoj bila biljna apoteka u kojoj su alhemičari pravili svoje napitke i eliksire.

U 16. vijeku je kralj Rudolf II u kući osnovao svoju alhemičarsku laboratoriju i pozvao je mnoge poznate alhemičare da ovdje rade.

Mnoge misterije se vežu za ovu alhemičarsku radionicu, ali jedno je sigurno, pored alhemičarskih radionica pronađeni su i podzemni tajni tuneli koji su povezivali Praški dvorac, Staru gradsku kuću i barake. Nikakvo čudo. Alhemičari su imali poštovanje od strane Rudolfa II koji je poznat po fascinaciji alhemijom i ezoterijom. Sigurno ih je spojio sa svojim odajama i najbitnijim institucijama tog vremena, jer su imali veliko poštovanje od strane kralja, kao i cijelog visokog društva.

U muzej vas uvode kroz prodavnicu u kojoj možete kupiti eliksir ljubavi, života, mudrosti…

Tura je vođena od strane vodiča. Iza tajnih vrata koja krije polica za knjige otvara vam se mistični svijet alhemije u kome sve miriše na vlagu, misteriju, daleku prošlost iz srednjeg vijeka i težnju za pronalaskom „više svrhe“ i „harmonije sfera“.

Priča vam vodič o položaju alhemičara u doba kralja Rudolfa II, o njihovoj svrsi…

Govori vam i o samoj kući, čudnim legendama koje su vežu za nju, tajnim prolazima…

Dočekuju vas uski podzemni hodnici prepuni vlage, prašine, paukove mreže. Tu su i alhemičarski instrumenti, staklene bočice, rijetke biljke, formule zapisane na starim knjigama... Pažnju vam privlači i peć za destilaciju, boce, ćupovi, a sve to grupisano po prostorijama koje su predstavljale laboratoriju, atelje za duvanje stakla, prostoriju za sušenje biljaka, prostoriju za otapanje metala… prostorije koje čuvaju pregršt čudnovatih priča i eksponata.

Zaboravite se vi u svemu tome i u kom vijeku živite i da ste uopšte u Pragu, u Jevrejskoj četvrti u kojoj sve odiše uređenošću i glamurom.

Otvori vam se neki novi svijet Praga, doba renesanse i mistike. Počinjete povezivati i zašto je baš Zlatna ulica u Praškom dvorcu, kako su živjeli kraljevi podanici za vrijeme Rudolfa II, čemu se težili, na šta su se oslanjali i kakvim energijama su se nadali koje bih uzdignule i učinile nadmoćnim.

Svakako interesantan muzej i vrijedan pažnje. Obavezan za spisak šta posjetiti u Pragu. Priča on svakako neku posebnu priču, neku neobičnu stranu Pragu.

Radno vrijeme i cjenovnik provjerite na zvaničnom sajtu Speculum Alchemiae.

Ulazi se na svakih pola sata. Obavezno ponesite gotov novac za plaćanje ulaznica. Ne postoji mogućnost kartičnog plaćanja.

JEVREJSKA ČETVRT JOSEFOV I NJEGOVE SINAGOGE

Jevrejska četvrt u Pragu se smatra jednom od najposjećenijih atrakcija. Kada čujete šta sve imate u njoj vidjeti shvatićete zašto je drugi, pa i mi, obavezno stavljamo na spisak šta posjetiti u Pragu za 3 dana.

Smatra se jednom od najočuvanijih jevrejskih četvrti u Evropi samim tim što je ni Hitler nije htio uništiti, jer je htio sačuvati kao muzej izgubljene jevrejske rase.

Možda je baš to jedan od razloga zašto je Jevrejska četvrt u Pragu čuvar najstarije aktivne sinagoge u Evropi, Staronove sinagoge.

Morate još posjetiti i Špansku sinagogu sa raskošnom unutrašnjosti, Pinkasovu sinagogu koja odaje počast žrtvama holokausta i Klausovu sinagogu koja služi kao muzej jevrejskih običaja.

Imajte u vidu da su sve sinagoge, osim Staronove, zatvorene za posjetu za vrijeme praznika i subotom, te da muškarci prilikom ulaska glavu pokrivaju kipom, koji mogu preuzeti na ulasku u sinagogu.

Jevrejska četvrt u Pragu nam je baš drugačija u odnosu na jevrejske četvrti u Budimpešti ili Veneciji, koje su oskudnije, siromašnije. Jevrejska čertvrt Josef nudi šetnju raskošnim ulicama, kraj fascinantnih imućno ukrašenih fasada zgrada. Mnogi poznati skupocjeni brendovi su svoje mjesto pronašli baš u ovom kvartu.

Ime „Josefov“ je dobila u čast cara Josipa II koji je u 18. vijeku uveo reforme kojima je poboljšao položaj Jevreja.

Priča Jevrejska četvrt svoju priču, posebnu priču putem svojih sinagoga, muzeja, ali i jevrejskog groblja osnovanog još u 15. vijeku koje je čuvar preko 12 000 nadgrobnih spomenika, a smatra se da je u njemu sahranjeno preko 100 000 ljudi.

Smatra se da se u ovom groblju nalazi i grob rabina Lowa, legendarnog tvorca Golema.

Za obilazak Jevrejske četvrti kupite kombinovanu ulaznicu i obavezno ga posjetite

Obratite pažnju i na kaldrmu na trotoaru. Najčešće je ukrašen kamenim pločicama koje prikazuju Davidovu zvijezdu. Posebna je Jevrejska četvrt u Pragu.

INFINITY BOOK TOWER (BESKONAČNI TORANJ OD KNJIGA)

Infinity Book Tower je zanimljiva lokacija u Gradskoj biblioteci u Pragu u Jevrejskoj četvrti koju su svakako proslavile društvene mreže.

U pitanju je umjetničko djelo slovačkog umjetnika Mateja Krena koje se zove „Idiom“, a predstavlja cilindričnu kulu napravljenu od više od 8000 spašenih knjiga od otpada ili doniranih knjiga.

Instalacija je vrlo popularna za fotografisanje. Iznad i ispod kule su postavljena ogledala koja stvaraju iluziju da se knjige protežu u beskonačnost i simbolizuje beskonačnost znanja koje se može steći čitanjem.

Pristup Infinity Book Toweru je besplatan. Ne morate biti ni član biblioteke.

Kada uzmete u obzir činjenice da ne plaćate ulaz i da je mjesto vrlo popularno, budite spremni da čekate u dugačkom redu. Mi baš i nismo bili toliko strpljivi.

PATERNOSTER LIFT (NAJOPASNIJI LIFT NA SVIJETU)

Zamislite lift koji se nikad ne zaustavlja. Vi uskačete i iskačete iz njega dok se on kreće. A kako biste drugačije kada on ne staje.

Paternoster lift nema ni vrata. Ona bi samo otežavala ionako komplikovan način ulaska/izlaska.

Njihova izgradnja je obustavljena, zbog sigurnosnih razloga.

Međutim, još uvijek se njih 230 može pronaći u Njemačkoj, a u Češkoj 70, dok je polovina u Pragu.

Naziv „paternoster“ potiče od riječi „oče naš“, a dobio ga je jer petlja lifta podsjeća na brojanicu.

Za širu javnost je dostupan paternoster lift u Novoj gradskoj kući u Pragu (Prague New city hall, odnosno Nova radnice). Odmah je pored Gradske biblioteke.

Provjerite samo da li je pristup omogućen. Mi smo dolazili 2 dana i oba dana se održavala konferencija, te nismo imali mogućnost pristupa.

KARLOV MOST

Sigurno ste znali da je Karlov most pod UNESCO zaštitom i da ga je napravio Karlo IV u 14. vijeku, pa možda i da je dug 621 m, a širok čak 10 m.

Ali, garantujem da niste znali da postoji teorija da su pri njegovoj gradnji kao vezivno sredstvo koristili žumanjke jaja koja su ubacivali u cement kako bi očvrsnuli most (ista priča kao za jajačku tvrđavu).

Možda ste znali da su i prije Karlovog, nekadašnjeg Kamenog mosta postojali i drugi mostovi koji su se urušili, ali sigurno niste znali da palindrom 135797531 na muzeju kod Karlovog mosta krije tajnu njegove dugovječnosti.

Naime, nakon što je rijeka odnijela mnoge mostove, kraljevi astronomi su savjetovali kralja da gradnja novog mosta mora početi u tačno određeno vrijeme, na tačno određen dan, kako se most ne bi urušio. A to vrijeme je bilo 1357. godine, 9. jula u 5:31.

Palindrom je niz znakova, koji je isti i ako ga čitate otpočetka i otpozada. (Najpoznatiji je sigurno „Ana voli Milovana“)

Sigurno ste znali i da na mostu ima 30 kipova i statua i da predstavljaju zaštitnike i svece koji su bili veoma poštovani u tadašnjem Pragu. Ali, sigurno niste znali da su to replike. Originali se čuvaju u Lapidariju Nacionalnog muzeja.

Vjerovatno su vas uputili na Karlov most da protrljate ploče u podnožju kipa Svetog Ivana Nepomuka kako bi vam se ostvarila želja. Ali vam sigurno nisu ispričali da je Ivan Nepomuk bio sveštenik kojem je na ispovijed došla kraljica. Kralj Vaclav IV je vjerovao da ga žena vara te je tražio od sveštenika da mu oda detalje ispovijesti.

Sveštenik je odbio. Mučen je, ubijen i bačen u Vltavu sa Karlovog mosta. Tada se u rijeci na tom mjestu pojavilo 5 sjajnih zvjezdica. Zbog toga i njegov kip na Karlovom mostu krasi 5 zvjezdica.

Prekrasan je pogled sa tornja na Karlovom mostu. I to ste vjerujem znali. Ali, podignite glavu kad prolazite ispod tornja. Na stropu ćete ugledati krunu. Ovim putem su uvijek prolazili češki kraljevi na putu za krunidbu.

Uspon na toranj na Karlovom mostu se naplaćuje. Ulaznice možete kupiti šutem sljedećeg linka

A da li znate za Božićnu tradiciju na Karlovom mostu da svake godine od 01. decembra muškarac obučen u tradicionalnu odjeću hoda po Karlovom mostu i ručno pali svaku plinsku lampu, baš kao u 19. vijeku. Bez ikakve predstave, muzike, performansa, u miru obavlja svoj ritual. I on to radi svakodnevno tokom praznične sezone., neposredno prije zalaska sunca (oko 16h).

Prekrasan je Karlov most, još ljepši kada znate neke priče o njemu.

Preko dana je uvijek prekriven hordama turista, ali je uveče mnogo mirniji i mnogo ljepši za doživjeti.

ICE PUB (PUB NA -9ﹾC)

Šta kažete na pub sa temperaturom -9.3ﹾC?

U pitanju je pravi pravcati pub sa svim potrebnim za dobar provod.

I muzika mu je odlična.

Tu je i barmen, fenomenalan enterijer, ali i kompletan namještaj je od leda. I stolovi, i stolice i šank i statue, pa čak i čaše za koktele.

Baš je fora.

Blizu Karlovog mosta je.

Na ulazu dobijete rukavice i jaknu, jer je unutra vrlo hladno.

Ulazi se na svakih 30 minuta. Dobijete gratis piće i odličnu avanturu.

Jeftinije karte kupite putem Get your guide na sljedećem linku

Jeftinije su nego direktno kod njih.

A morate isprobati da vam se rukavica zalijepi za čašu od leda. Ma skroz je dobra fora.

ROBOTIC BAR (ROBOT KAO BARMEN)

Odmah uz Ice pub se smjestio i Robotic bar, bar u kome vam roboti pripremaju koktele sa više od 100 boca pića imitirajući barmena.

Ulaz u bar je besplatan. Može se samo posmatrati robot, ne mora se ništa popiti, samo što robot ne pravi koktele dok ne primi narudžbu. U tom slučaju ili naručite koktel ili budite strpljivi i sačekajte da to neko drugi uradi.

SREDNJOVJEKOVNI RESTORAN (AMBIJENT, VEČERA I ZABAVA NA SREDNJOVJEKOVNI NAČIN)

Zamislite da možete da osjetite duh srednjeg vijeka, da doživite njihovu gozbu i zabavu i to baš onako kako su se oni veselili i uz trpezu okupljali. E, pa, u Pragu to i možete.

Ambijent pomalo tmuran, stidno osvijetljen svijećama, u nekom podrumu ste, pijete dobra piva iz ogromnih krigli. Večera bogata, tradicionalna i svaki slijed vrlo obilan, kao u srednjem vijeku.

Zamislite samo trpezu od pet slijedova, a jedan od njih je svinjska butkica, pola pileta… O toj obilnosti vam pričamo.

Gajde i doboš započinju svoj šou. Glasno i moćno preuzimaju potpuno srednjovjekovni podrum. I vaše tijelo pulsira u istom ritmu. Kakva dominacija, kakva atmosfera.

A onda uskaču oni: trbušne plesačice, barabe sa mačevima, žongleri, gutači vatre, dvorske lude…

Varnice pri mačevanju, miris paljevine… A atmosfera, vrhunska. Svi u ritmu tapšu, udaraju kriglama o sto, uzvikuju i to svi u istom ritmu. Kakva energija?!

Zaokupe vam pažnju. I publika definitivno uzima svoje učešće. Nesvakidašnja zabava, svakako i više nego vrijedna posjete i definitivno se mora naći na spisku šta posjetiti u Pragu.

Na nas je ostavilo baš snažan, pozitivan utisak. Šteta bi bilo ne doživjeti ga.

Rezervišite svoje mjesto putem sljedećeg linka, i mi smo, i zabava vam je zagarantovana

Ako volite tradicionalne večeri, imamo još jedan prijedlog.

Tradicionalno veče folklora zaista izgleda spektakularno. U pitanju je folklorna večera uz tradicionalnu večeru i neograničeno piće. Ako imate dodatnog vremena obavezno rezervišite svoj termin i kažu da ćete i vi naučiti neke korake plesa.

3. DAN ŠTA POSJETITI U PRAGU

UŽIVANJE U VYŠEHRADU (MJESTO GDJE NASTAJE PRIČA O PRAGU)

Vyšehrad, mjesto gdje nastaje priča o Pragu, ali je i čuvar najstarije rezidencije čeških kraljeva. Čak ga je i UNESCO stavio na svoju listu. Znamo mi koja mjesta stavljamo na spisak šta posjetiti u Pragu.

U mirnom južnom dijelu grada krije se prekrasni Vyšehrad. Ušuškan u svojim alejama, na brdu iznad Vltave, stazama popločanim kaldrmom priča jednu posebnu priču, onu najstariju iz Praga.

Nije pretrpan hordama turista, pa pruža potpun užitak u pogledu na Prag, Vltavu i legendu o nastanku Praga.

Čuvar je on i najstarije praške građevine, Rotondu Svetog Martina iz XI vijeka, ali je i mjesto gdje je nastala priča o Pragu.

Upravo na ovom mjestu je princeza Libuši odabrala svog supruga Premysla i osnovala dinastiju Premysla.

Prema legendi, kada su je pitali gdje će da se odsele i zasnuju svoj grad, sa stijene iznad Vltave, mudra princeza Libuše prorekla je: „Vidim grad čija će slava dosegnuti zvijezde“.

Rekla je da u šumi gdje je današnji Praški dvorac vidi čovjeka kako pravi prag za svoju kuću i da tamo gdje je šuma, plodno zemljište, dobar vazduh i voda, da naprave grad za vječnost.

I tako i bi, nasta Prag, grad za vječnost.

I zadržao je Vyšehrad tu svoju romantičnu stranu. U jesenjim noćima dok šetate po Vyšehradu niz stidno osvjetljenu kaldrmu, miris kuvanog vina i klinčića i vatra koja obasjava nasmijana lica ispred barova u malim kućicama omekša i najtvrđa srca. Ne može da ne probudi romantika u vama.

Prekrasno je šetati po ovoj tvrđavi iz 10. vijeka. Pomalo podsjeća na Kalemegdan.

Nikako, ali nikako ne smijete preskočiti ni crkvu Svetih Petra i Pavla. Izgrađena na temeljima romaničke bazilike iz 11. vijeka, svojim neogotičkim tornjevima sigurno privlači pažnju prolaznika.

I unutrašnjost joj je fascinantna. Crkva predstavlja umjetničku galeriju, bogata je freskama koje govore o češkoj istoriji, ali prikazuju i biblijske motive.

Ulaz u crkvu se naplaćuje, ali iz ulaznog dijela možete besplatno da provirite i bar malo da uživate u savršenstvu arhitekture i umjetnosti.

Pored crkve Svetih Petra i Pavla se nalazi i vrlo popularno Vyšehradsko groblje na kome počivaju značajne češke ličnosti. Obratite pažnju na središnji monument „Slavin“ koji predstavlja zajedničku grobnicu istaknutih Čeha i simbolizuje važnost kulturnog nasleđa za češki nacionalni identitet.

ŠETNJA NAPLAVKOM I KAFIĆ A(VOID) (KAFIĆ SA POKRETNIM VRATIMA OD 2.5t)

Niste doživjeli Prag ako ne prošetate Naplavkom, uz Vltavu. Uvijek burno, uvijek razigrano šetalište. Jedni trče, drugi šetaju, treći pijuckaju pića zaljubljeno gledajući u rijeku.

Tu su i splavovi, hotelčići na vodi…

Plove Vltavom kajaci, brodovi…

A pogled na Praške mostove i Praški dvorac naprosto oduševljava.

Dok šetate Naplavkom sigurno ćete primijetiti kafić sa ogromnim okruglim vratima koja se povremeno otvaraju da propuste goste.

U pitanju je kafić A(Void), vrlo popularan kafić sa originalnim nazivom Kobka. Osnovna namjena prostora je bila riječno ledeno skladište, da bi danas prerastao u vrlo poznat moderan kafić.

Zanimljiv je zbog svojih ogromnih okruglih pokretnih vrata teških čak 2.5 t. Sigurno ćete ga uočiti po većem broju posjetilaca. Društvene mreže su napravile čudo.

PLEŠUĆA KUĆA

Plešuću kuću ste sigurno već negdje vidjeli. Možda je to bilo baš na spisku najzanimljivih građevina modernog doba.

Smjestila se tik uz Vltavu. Uočićete je sigurno vrlo lako. Svojim modernim dizajnom poprilično odudara od klasične okoline.

Podsjetiće vas na plesni par, tako je i dobila i ime. Kao da se djevojka u struku stisnula uz svog partnera i zajedno su utonuli u svoj ples ne obazirući se na okolinu. Prekrasno.

Nastala je sredinom 90-ih godina i simbolizuje jin i jang – komunizam koji se stapa sa demokratijom.

Na vrhu Plešuće kuće se nalazi restoran „Ginger and Fred“, jer je dizajner Gehry rekao kako ju je htio nazvati po poznatom plesnom paru Ginger i Fredu.

Pored Franka Gehryja u dizajniranju Plešuće kuće je učestvovao i Vlade Milunića (hrvatsko-češki autor). Sigurno vrlo zanimljiva informacija za našu regiju.

Svakako je mjesto vrijedno za staviti na spisak šta posjetiti u Pragu.

BUTTERFLY EFFECT

Skulptura “Butterfly effect” je još jedno djelo Davida Černyja, a poznato je još i kao Spitfire Butterflies.

Nalazi se na zgradi Maj Narodni, u centru Praga.

Sastoji se od dva ogromna leptira čija su tijela oblikovana kao letjelice tipa Supermarine Spitfire (britanske lovačke bombe iz II svjetskog rata), a imaju krila leptirska.

Simbolizuje kontrast rata i mira. Tijela su ratne lovačke letjelice, a krila su krhka i lijepa, prava leptirska..

Posvećena je češkim/čehoslovačkim pilotima koji su tokom rata letjeli u redovima britanskog RAF-a.

Takođe ukazuje na ideju i da mala akcija kao što je mahanje krilima leptira može pokrenuti lanac velikih događaja.

ROTIRAJUĆA GLAVA FRANZA KAFKE

Nikako ne smijete propustiti ogromnu rotirajuću glavu Franza Kafke, jedno je od najpoznatijih modernih umjetničkih djela u gradu. Djelo je već pomenutog Davida Černog.

Nalazi se u blizini tržnog centra Quadrio, nedaleko od mjesta gdje je Kafka rođen.

Visoka je 11 metara, teška više od 40 tona i sastoji se od 42 rotirajuće metalne ploče koje zajedno formiraju glavu Franza Kafke.

Kafkina glava se zaista okreće, uprkos svojim gabaritima. I to dva puta na sat od 8 do 19 časova. Rotacija traje 15 minuta.

Glava koje se neprestano raspada i ponovo sklapa simbolizuje Kafkinu stalnu borbu samog sa sobom, njegov osjećaj rastrzanosti i gubitka identiteta. Takođe aludira i da ljudska svijest ima više slojeva, a prikazuje i unutrašnji nemir i sukob između čovjeka i savremenog svijeta.

MAN HANGING OUT (SIGMUND FREUD)

Man hanging out je jedno od najpoznatijih savremenih umjetničkih djela, i naravno djelo je Davida Černyja.

Skulptura prikazuje Sigmunda Freuda kako jednom rukom visi sa metalne grede visoko iznad ulice, dok u drugoj ruci drži aktovku.

Nalazi se u Starom gradu i kada vam Google map kaže da ste stigli, vi ga nećete vidjeti. Morate glavu podići visoko u vazduh.

Simbolizuje borbu intelektualca sa sopstvenim strahovima i sumnjama, kao i unutrašnji sukob između života i smrti.

VOŽNJA VLTAVOM

A kako drugačije završiti posjetu prekrasnog Praga nego krstarenjem Vltavom.

Saberite utiske, doživite ga iz nekog drugog ugla. Upijte njegovu energiju na još jedan drugačiji način.

Rezervišite svoje mjesto na brodu putem sljedećeg linka i pozdravite se sa Pragom na prekrasan način do nekog drugog viđenja

Sigurno vas interesuje još zanimljivih metropola, posjetite Minhen – Brisel – Veneciju – Veronu – Istanbul – Budimpeštu. Klik na link i pred vama je pregled šta posjetiti u njima.

The post Najzanimljivije lokacije u Pragu za samo 3 dana appeared first on Putovanja za pet.

Minhen Oktobarfest iz iskustva (mini vodič)

GASTROBARBA — Fri, 03 Oct 2025 06:48:17 +0200

Minhen Oktobarfest – najposjećeniji festival u Evropi. Posjeti ga čak 7 000 000 ljudi. I mi ga od srca preporučujemo, pa čak i ako ne volite pivo i ne poznajete njemački ni njihovu tradicionalnu muziku.

Zamislite ispod šatora 10 000 ljudi na klupama kako veselo pjevaju iz sveg glasa. Da se naježiš!!!

Ponijeće vas atmosfera. Uhvatićete sebe kako stojite na klupi sa kriglom piva u ruci i pjevate pjesme i nazdravljate na njemačkom. To vam je Minhen Oktobarfest.

Pišemo vam zanimljivosti, ali i mnoge korisne informacije iz iskustva. Otkrivamo vam i koji tajni kod vam šaljem mašna na kecelji dirndla, koju tradicionalnu zabavu ne smijete preskočite i kako da doživite festival na najbolji mogući način, Imate vodiča za Minhen Oktobarfest ispred sebe.

OTKUD MINHEN OKTOBARFEST I ZAŠTO JE U SEPTEMBRU

Mnogo pitanja smo dobili odakle ideja za održavanje Minhen Oktobarfesta i zašto je u septembru.

Prvo okupljanje je bilo 12. oktobra 1810. godine povodom vjenčanja princa Ludviga (kasnije kralja Ludviga I) i princeze Therese.

Pet dana je slavlje trajalo, da bi se završilo konjičkim trkama na livadi koja je kasnije prozvana Theresienwiese (današnje mjesto održavanja Minhen Oktobarfesta).

U znak svadbe kralja u početku su se svake godine održavale konjičke trke i streličarstvo, pa kasnije dolaze i vrteške i zabavni sadržaj.

Vremenom je prerastao u veliki festival sa šatorima i zabavom uz pivo, ali i uz mnogo zabavnog sadržaja.

Kako je oktobar u Minhenu hladan i kišovit, događaj je pomjeren na kraj septembra, jer ipak on traje od 16 do 18 dana, ali je zadržao naziv Oktobarfest. Zanimljivo je da se festival obično završava prve nedjelje u oktobru. Ako 3. oktobar (Dan ujedinjenja Njemačke) pada blizu vikenda, onda se završava baš na taj datum.

KORISNE INFORMACIJE – SAVJETI

GDJE – Theresienwiese – poljana od 42 hektara prepuna ogromnih šatora i zabavnih atrakcija.

STANICE su: Theresienwiese, Goetheplatz, Poccistraße i Schwanthalerhohe.

NOŠNJA: skoro svi nose tradicionalnu bavarsku nošnju dirndl (ženska nošnja) i lederhozen muška nošnja). Nije bitno da li ste Bavarac ili turista. I nije namješteno na fotografijama da se prikazuju samo ljudi u nošnjama. Vjerujte da su skoro svi u njima. Cijeli grad je u znaku dirndla i lederhozena. Izlozi su njima ukrašeni.

Neprijatno će vam biti ako niste u njoj. Naravno da je u Minhenu za vrijeme festivala skupa i za kupiti i za iznajmiti. Možete ih nabaviti već kod kuće ili kompromis napraviti sa majicom sa štampom karakterističnom za Oktobarfest.

MAŠNA KAO TAJNI KOD – da li znate da položaj mašne na kecelji (dirndlu) šalje tajne poruke:

Mašna na desnoj strani – žena je zauzeta (udata, u vezi…)
Mašna na lijevoj strani – slobodna, nije u vezi
Mašna na sredini, naprijed – djevojčica ili vrlo mlada djevojka (znak nevinosti)
Mašna pozadi, na leđima – udovica ili konobarica.

Nerijetko ćete vidjeti i kopče na pojasu, ali one nisu dio tradicije, proizvod su modernog doba.

ŠTA OBUTI: ravnu udobnu obuću (drveni podovi su u šatorima).

TORBA: samo manje torbe dozvoljeno unositi na Theresienwiese (da li zbog terorističkih napada ili krađe krigli, ne znam). Ako je samo malo veća torba, ulaz na Theresienwiese vam neće biti dozvoljen. Možete je ostaviti u garderobi za 5€.

ULAZ U THERESIENWIESE je besplatan, kao i u sve šatore.

KADA: radno vrijeme točilica radnim danima od 10 do 22:30, a vikendom i praznicima 9 do 22:30. Radno vrijeme šatora pon-četvrtka 10:00-23:30, petak 10:00-00:00, subota 9:00-00:00 i nedjelja 9:00-23:30

PIVO: može se naručiti samo 1 litar (Mas) – sitnica za popiti

KVALITET PIVA: Služi se u svim šatorima samo pivo napravljeno u skladu sa minhenskim Zakonom o čistoći piva iz 1487. i njemačkim Zakonom iz 1906. godine. Nijemcima je stvar ponosa i identiteta piti isključivo čista piva. Riječ je isključivo o lokalnim pivima minhenskih pivara.

Piva su sa povišenim nivoom alkohola od 6-9%, tkz Oktobarfest serije i prave se isključivo pred Minhen Oktobarfest.

CIJENE PIVA: su standardizovane, utvrđuju se pred početak festivala i važe za sve. Ove godine je koštalo 15.40€

ŠATORI: Na Theresienwiese je smješteno 14 ŠATORA i svako je dobro, primaju od par stotina do 10.000 ljudi

REZERVACIJA MJESTA U ŠATORU: vam zaista daje sigurnost. Sve ostalo je čista sreća, naročito petkom i vikendom. Ako nećete rezervaciju, posjetite festival radnim danom i obavezno dođite na otvaranje. Šatori se prilikom punjenja zatvore i obezbjeđenje vam ne dozvoljava pristup unutar šatora. I to nije nikakva rijetkost da vikendom ne možete uopšte pristupiti šatorima. A šteta je preći toliki put i ne doživjeti Minhen Oktobarfest.

Rezervacija znači i da morate popiti određenu količinu piva, kao i pojesti određenu količinu hrane, plus imate naknadu za rezervaciju.

Takođe postoje opcije da rezervaciju platite 60€/osobi (ove godine), morate zauzeti cijeli sto (8-10 ljudi), termini su od 11:00 – 16:30 i od 17:00 – kraja radnog vremena. Pijete i jedete koliko hoćete. Ako vam račun pređe iznos rezervacije, vršite doplatu, a ako ne stignete do limita, novac vam se ne vraća.

Pod šatorima su postavljeni drveni stolovi i klupe i stolovi se pune do maksimuma. Sigurno ćete sjediti pored nepoznatih ljudi. Ali ne brinite, na Oktobarfestu su svi veseli, druželjubivi i otvoreni za nova prijateljstva. Odmah ćete se sprijateljiti i nazdravljati. Biće uporni i da se popnete na klupu, jer je cijeli šator sve vrijeme na klupi. Nazdravljaćete i veseliti se kao da slušate vama najdraže pjesme koje vas u srce diraju. To vam je Minhen Oktobarfest.

NOVAC: preporuka keš. Sve se plaća u gotovini. Bankomata ima, ali ih je malo i često su redovi ogromni.

NAPOJNICE: Imajte u vidu da konobari rade za napojnicu, a ne za platu. Molim vas, budite široke ruke.

HIMNA: mnogo je hitova sa Oktobarfesta. Inače se pjevaju tradicionalni, ali i svjetski hitovi. Nakon svakog segmenta ide “Ein Prosit… “ Ako je ne naučite ranije (što preporučujemo) na Minhen Oktobarfestu sigurno hoćete. A nakon nje svi prisutni uzvikuju „Oans, zwoa, drei, g’suffa!“ (“Jedan, dva, tri, popij!“). Kuckate se sa svima do sebe i morate popiti malo piva. I to se ponavlja bezbroj puta.

PIJENJE IZ CIPELE: tradicija je da se pije pivo iz sopstvene cipele. Izujete cipelu, popnete se na klupu (zabranjeno je na sto), sipate pivo u svoju cipelu i popijete sve do kraja. Cijeli šator vas posmatra i navija. Ako zastanete, prekinete, svi vas gađaju čim stignu.

ŠTA SE JEDE I PIJE: osim piva, na Minhen Oktobarfestu se tradicionalno jedu pereci, pola pileta, kobasice, knedle, koljenice… U 2024. godini je popijeno 7 000 000 litara piva, pojedeno 550 000 porcija po pola pileta, 140 000 parova svinjskih kobasica, 75 500 svinjskih koljenica i ko zna koliko peretaka. Porcije su ogromne. Komotno 2 osobe ručaju jednu porciju. I cijene su paprene, da znate. Ali, ako napustite besplatno mjesto, nemate sigurnost da ćete drugo naći. Sve je rizik na Minhen Oktobarfestu. U nekim trenucima se ni odlazak u toalet ne isplati.

TOALETI: toaleti su vrlo čisti. Kada ih koristite u šatorima, ponesite neku paru da počastite vrijedne gospođe. Vidjećete posudicu, a dobićete i osmijeh.

ŠTA IZBJEĆI: Kotzhugel brdašce – katastrofa brdo za pijane.

LUNA PARK: za sve razigrane zauzima ogroooomno prostranstvo. Zaista zabave ne nedostaje. Sve što možete zamisliti u jednom luna parku, Minhen Oktobarfest ga ima.

TEUFELSRAD (ĐAVOLJI TOČAK): jedna od najstarijih atrakcija Minhen Oktobarfesta i baš zbog toga smo je i mi morali probati. Tradicija je tradicija.

Naime, u pitanju je ogroman drveni disk, koji napršću tečnošću da bude što klizaviji i krenu ga okretati prvo na jednu, pa na drugu stranu. Polako, pa naglo ubrzaju, te onda zaokrenu na drugu stranu. Svi se bore da što duže ostanu na njemu, ali centrifugalna sila radi svoje.

Naravno, taktika je sjesti na krug u sredini, ali treba biti brz pa zauzeti to mjesto.

Zabave nikako ne manjka.

Najupornije, poslednje, pokušavaju prvo mekanom loptom otjerati, a onda krenu bacati i uže.

Svakako atrakcija koja izaziva puno zabave i smijeha i za sve je uzraste.

Teufelsrad se nalazi u istoimenom šatoru/atrakciji u luna parku među mnoštvom raznih zabavnih atrakcija.

ZANIMLJIVOSTI MINHEN OKTOBARFESTA

Na Minhen Oktobarfestu postoji štand za izgubljenu i pronađenu djecu.

Sve do 1892. godine se pivo nije služilo u staklenim bocama nego u kamenim čašama.

Ako želite svoj štand na Minhen Oktobarfestu morate čekati 20 godina da dođete na red.

Paris Hilton ima zabranu dolaska na Minhen Oktobarfest. Došla je na Oktobarfest obučena u uvredljivu bavarsku narodnu nošnju kako bi promovisala jedno vino.

Festival gradonačelnik zvanično započinje otvaranjem bureta čekićem i uzvikom “O’zapft is” (Pivo je točeno) i nudeći prvu kriglu premijeru Bavarske. Šatori prije otvaranja budu već satima popunjeni, ali se pivo ne toči do zvaničnog otvaranja. Mogu dobiti samo lagane obroke i bezalkoholna pića.

Na Oktobarfestu se pozdravlja sa “Bier Oktoberfest”, a otpozdravlja sa “Bier Munich”

Stariji ljudi na Oktobarfestu nose Tirolerhute kape. Imaju čuperak od kozije dlake (danas već sintetičke). Običaj kaže što viša kapa, bogatija osoba.

Na Minhen Oktobarfestu je zabranjeno pušenje. Ispred svakog šatora ćete vidjeti masu ljudi kako puši.

Otkazan je samo 24 puta uglavnom zbog ratova i epidemije.

Einstein je radio na Oktobarfestu 1896. godine kao električar.

Šta kažete na Minhen Oktobarfest? Priznajemo, nas je oduševio.

Obavezno je da se uputite kako se jednostavno samostalno organizovati po Minhenu, šta posjetiti u Minhenu kada ste tu i naravno svratite i do čuvenog spektakularnog dvorca Neuschwanstein.

The post Minhen Oktobarfest iz iskustva (mini vodič) appeared first on Putovanja za pet.

Kvarner zasluženo u središtu eno&gastro scene

GASTROBARBA — Sat, 20 Sep 2025 21:14:26 +0200

Kvarner, nosilac titule *Evropske regije gastronomije 2026**, ove je godine bio domaćin 13. izdanja* međunarodnog festivala „Taste the Mediterranean“, koji je prvi put održan u Malom Lošinju

„Taste the Mediterranean“ je međunarodni festival hrane, vina, kulturne baštine i mediteranskog načina življenja. Reč je o događanju koje već godinama uspešno promoviše Hrvatsku kao poželjnu mediteransku destinaciju, okupljajući vrhunske domaće i svetske šefove kuhinje.

Direktorka TZ Kvarnera, dr. sc. Irena Peršić Živadinov, istakla je: „Dugo smo pratili Taste the Mediterranean na drugim lokacijama i priželjkivali da se preseli na Kvarner. Ova manifestacija savršeno odražava našu viziju razvoja turizma kroz promociju lokalnog, autohtonog i održivog. Ovo je i izvrstan uvod u 2026. godinu kada Kvarner nosi titulu Evropske regije gastronomije – priznanje koje potvrđuje našu predanost kvalitetu, tradiciji i inovaciji u gastronomiji. U tom procesu ključnu ulogu imaju svi učesnici – od šefova i ugostitelja, do vinara, proizvođača i lokalnih zajednica. Upravo takva sinergija čini Kvarner regijom autentičnih ukusa i nezaboravnih doživljaja.“

Festival je svečano otvoren 11. septembra u Muzeju Apoksiomena, u čiju je čast organizovan antički banket u izvođenju šefa Adrijana Nikolića i tamošnjeg restorana ZaKantuni. Jela pripremljena od namirnica koje su se koristile prije dve hiljade godina, ali prilagođena današnjim ukusima, pratili su Kvarnerski penušavac od stopostotne žlahtine, kao i crvena i bela vina udruženja Kvarner Wines. Udruženje Kvarner Wines pratilo je sve festivalske večere, te je time dodatno pozicionirano kao ključni eno-partner i identitetski element kvarnerske gastronomije.

Festival omogućava razmenu iskustava i znanja – između šefova iz Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja. Ove godine okupilo ih se desetak – među njima su nosioci Mišlenovih zvezdica, Raffaele Ros i Austrijanac Michael Gollenz koji vodi kuhinju restorana Alfred Keller u Boutique Hotel Alhambra. Takođe italijanski šef Marco Danelli, španska šefica Teresa Gutiérrez, Jure Tomič iz Slovenije, francusko-japanski šef Ippei Uemura, Stiven Vunić iz restorana Zijavica, Amos Novak iz međimurskog restorana Terbotz (inače, mladi talenat Gault & Millau za 2025.), kao i domaći šefovi Davor Fornažar i Dinko Lekić iz restorana “Konoba Cigale” u sastavu Lošinj Hotels & Villas – suorganizatora i domaćina festivala. Zdravka Grgić i Drago Rančić predstavljali su popularne lošinjske restorane Gastro Pub Deveron i Bocca Vera.

Edukativni dio festivala dodatno je naglasio važnost znanja i razmene iskustava. Učenici Srednje škole Ambroza Haračića u Malom Lošinju imali su priliku da uče od vrhunskih šefova iz celog Mediterana, kao i od domaćih snaga poput Amosa Novaka i Renata Kraljeva, što potvrđuje da je budućnost kvarnerske gastronomije u dobrim rukama.

Manifestacija Taste the Mediterranean na Kvarneru dodatno je obogaćena paralelnim održavanjem Losinave, manifestacije posvećene lošinjskoj pomorskoj tradiciji – čime je regija istovremeno slavila i gastronomsku i maritimnu baštinu.

Inicijativa Mediterranean Women Chefs dobila je posebno mesto u festivalskom programu, kroz predstavljanje vina koja potpisuju žene iz sveta vinarstva. Među njima se posebno istakla Egle Katunar iz Kuće vina Ivan Katunar, koja je predstavila novo prirodno penušavo ružičasto vino Rožica, kao i Kvarnero – vrhunsko poluslatko crveno vino. O njihovim vinima govorio je Žarko Stilin, somelijer i direktor udruženja Kvarner Wines.

Zadnjeg dana festivala u Muzeju Apoksiomena održana je konferencija posvećena velikom međunarodnom uspehu regije Kvarner i njenoj tituli Evropske regije gastronomije 2026, a direktorka TZ Kvarnera dr. sc. Irena Peršić Živadinov tom je prilikom govorila o gastronomiji kao snažnom alatu za jačanje prepoznatljivosti regije. Panel diskusije istakle su važnost povratka sezonskim, lokalnim i održivim namirnicama, kao i izazove u snabdevanju kvalitetnim proizvodima.

Gastronomija je mnogo više od hrane; ona je emocija, doživljaj, identitet destinacije i ljudi, koji u njega svakodnevno unose znanje, kreativnost i strast. Taste the Mediterranean potvrdio je kako Kvarner ne samo da zaslužuje titulu Evropske regije gastronomije – već je u svakom smislu i živi.

Pratite nas na našoj Linkedin, Facebook, Instagram i X stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ovaj članak Kvarner zasluženo u središtu eno-gastro scene se pojavio prvo na TU magazin.

Kamp Straško na Pagu iz iskustva

GASTROBARBA — Wed, 17 Sep 2025 19:19:28 +0200

Kamp Straško na Pagu je definitivno zasluženo visoko kotiran kamp u cijeloj regiji. Visoka ekskluziva.

Kao da ste u nekom gradu, samo zatvorenog tipa, koji može da primi oko 6500 kampera.

Sve je na vrhunskom nivou, od usluge, do ponude i čistoće.

I kao i svaki grad, sve ima…. svoje markete, pekare, zanatske radnje, pijacu, slastičarne, čistače, baštovane, barove, ribarnicu, sportske terene, dječija igrališta…

Ono što nama posebno znači je da je kamp Straško okrenut ka otvorenom moru.

Besprijekorno je čisto more.

Plaža je duž cijelog kampa i baaaš je dugačka. Po našoj procjeni oko 2 km.

Dočekaju vas manji obli kamenčići na plaži, pa pri ulasku par metara malo veće kamenje nezgodno za ulazak, a onda pijesak, pa pijesak, pa pijesak…

A more prozirno! Prekrasno!

More dobija na dubini taman da je interesantno i malcima, ali i kupačima.

Ako će se malci brćkati u plićaku, preporučujemo da ponesete patike za kupanje.

Na plaži su i tuševi, kabine za presvlačenje, spasioci…

Ako volite ronjenje, stijene za istraživanje nećete pronaći i ribica je vrlo malo, ali je more prekrasno tako da vam uvijek nudi mogućnost zaranjanja i igrarija ispod površine mora.

Ono što još karakteriše kamp Straško je hladovina po cijelom kampu, ima je i uz plažu.

Posebno nam se sviđa sto su i parcele u hladovini.

Ako želite da ste tik do mora, možete za sebe da nađete odgovarajuću parcelu, ali i mobilnu kućicu.

Ako volite da učestvujete u aktivnostima i da su vam sadržaji na dohvat ruke, onda bi bilo dobro da svoje mjesto potražite na sredini kampa.

Ako volite da se malo povučete iz žiže događaja, onda se opredijelite za rubni dio.

Ali, ne brinite, svaki kvart ima svoju pekaru, igralište, bar…

Parcele su zaista prostrane, nerijetko potpuno u hladovini sa strujom i vodom.

Kamp Straško je idealan za vožnju SUP-om. Ograđen dio za kupače je dugačak, ali i do bova imate popriličnu daleko voziti se. Taman da svi SUP-ovi mogu nesmetano kretati se.

SUP možete iznajmiti i u kampu, ako slučajno niste svoj ponijeli.

Stalno imate neka dešavanja u toku cijelog dana. Tu su i zabave, a sadržaja ima mnogo naročito za djecu.

Bazari, tematske predstave, porodični lov na blago, karaoke, bioskop na otvorenom, art klub…

A šta kažete na bazen za male i velike kampere?!

Ih, a tek kakvi su tereni za fudbal, odbojku, padel, tenis, pa teretana, sto za stoni tenis, šah, teren za boćanje…

Kamp Straško ima i svoj mini zoo vrt. Ma pravi uređeni mali gradić.

I za odrasle postoje vrlo zanimljivi sadržaji. Osim pilatesa, joge, fitnesa… zamislite karaoke, veče vina i umjetnosti (zanimljiva kombinacija), koktel parti….

Zamislite ima i Dog day i trku kroz kamp.

Obavezno uzmite animacijski program, pozitivno ćete se iznenaditi koliko toga u kampu se dešava, a sigurni smo da ćete naći zanimaciju za sebe.

I nemojte preskočiti da se prijavite na neki od turnira. U kampu ste, družite se….

A kakvi su ovdje zalasci sunca…

Obožavam ovakve večeri u kampu kada se more zacrveni od sunca i kada ga ispratimo do njegovog potpunog uranjanja u more sa čašom u ruci i najboljim društvom na svijetu.

U kampu Straško su zaista mislilo o svakoj sitnici, ipak je riječ o ekskluzivnom kampu.

Ujutro se zalijevaju biljke, kupi svaki papirić, sklanjaju kamenčići sa staze, mašinama metu putevi…

Kažemo vam, čista ekskluziva je kamp Straško na Pagu.

A nismo vam spomenuli da je bio i vatromet.

Pa da, kao da ste u mini gradu koji za proslavu ima i vatromet.

Ono što je svima veoma bitno su sanitarni čvorovi. Oni ne samo da su besprijekorno čisti, nego su prekrasno dizajnirani.

I naravno tu su i mašine za suđe, veš, imate mogućnost peglanja.

Postoji mogućnost i iznajmljivanja frižidera. Iznajmite frižider prenosivi od Strasko.com ili možete povoljnije neprenosivi kod sanitarnog čvora 1 na recepciji. I da znate da dosta vina stane u njih.

Kamp Straško postavlja visoko ljestvicu za kampove.

Uz kamp se naslanjaju i vodeni sportovi. Za zanimaciju svega na volju. U tom pravcu vam je i Novalja.

Novalja je udaljena 30 minuta hoda (2 km) od kampa pješke. Staza vodi sve vrijeme uz more. Ako idete po mraku, ponesite lampu, jer poslednjih par stotina metara do kampa nije popločana i nema rasvjetu.

Savršena je staza i za jutarnje trčanje. Još vas na početku Novalje dočeka dobra teretana na otvorenom. Treba li još nešto za jutarnji trening?!

Korisne informacije:
Kamp je pogodan za vožnju bicikla, trotineta, rolera.. na sve strane svi zuje na njima. S obzirom da je kamp veliki, ova prevozna sredstva vam mogu biti itekako od pomoći ako ste na rubnim dijelovima.
Nakon check out-a i izlaska sa parcele/mobilne kućice možete se parkirati na parkingu pored kampa. Dnevna cijena je 9€/danu i sa tiketom se možete zadržati u kampu do kraja dana.

I šta kažete, jel da da je ekstra kamperski odmor u kampu Straško?

Ali, Pag je takav da ga ne želite odmah napustiti. Upoznajte mu ogoljelu kamenu unutrašnjost i nestvarne uvale, spoznajte zašto ga zovu marsovskim predjelom, prošetajte stazom Life on Mars i divite se predjelima koji su samo pješke i sa mora dostupni.

The post Kamp Straško na Pagu iz iskustva appeared first on Putovanja za pet.

Planina Bjelašnica (uvijek dobra ideja za odmor u BiH)

GASTROBARBA — Wed, 17 Sep 2025 19:19:25 +0200

Planina Bjelašnica je uvijek dobra ideja za odmor u BiH.

Planinarenje, biciklizam, paraglajding, skijanje, Vučko trail, tradicionalna hrana domaćica, gostoljubivost domaćeg stanovništva, nepregledna polja sa stadima ovaca, prekrasne boje prirode, panoramska vožnja žičarom, autentičan smještaj kod lokalaca, ali i spa tretmani, bazeni i vrhunska usluga savremenih hotela, te dječiji adrenalin park u sred šume, pored jezera, su savršena kombinacija za ispunjen, sadržajan i vrlo zabavan odmor.

Planina Bjelašnica je i čuvar najvišeg naseljenog naselja u BiH.

Ako nas pitate, ništa vam više ne treba.

A znate zašto je još posebna planina Bjelašnica. Prepuna je kontrasta, različitog sadržaja, drugačije ponude usluga.

Čas ste u rustikalnom restoranu, u kamenim kućicama, pored ovčica, veselih domaćica koje prodaju pletene zepe i med.

A za tili čas se nađete u savremenom hotelu sa impresivnim wellness i spa centrom.

Planina Bjelašnica za svakoga ima po nešto.

Mi smo je guštali u svim oblicima i u svim godišnjim dobima.

Babin Do (najurbanije naselje na Bjelašnici)

Babin Do je centar mnogih zbivanja, kao i polazna tačka za mnoge aktivnosti, kao i planinarske staze. Ujedno je uz skijalište na Jahorini i najveće skijalište u okolini Sarajeva.

Babin Do nudi smještaj u velikom broju savremenih opremljenih hotela i apartmana. Većina hotela nudi mogućnost korištenja bazena i spa tretmana. Pa zar ostati imun na sve ovo.

U nastavku pročitajte šta vas očekuje u hotelu Nomad na planini Bjelašnici i u kakvim sve čarima smo uživali.

Naša topla preporuka je da nas poslušate i uživate u ovom kraljevskom tretmanu.

Babin Do je početna tačka za uspon na najviši vrh Bjelašnice, Opservatorij.

Zanimljiva staza koja polazi od Babinog Dola je i staza od 3 km koja pored pećine Klokočevice vodi do izletišta Javorov Do.

Počinje od kružnog toka sa Babinog Dola. Uočićete i ulaznu drvenu kapiju sa ispisima.

Postoje oznake. Putić vodi kroz šumu i pogodan je za sve uzraste. Mnoge porodice sa malom djecom smo sreli na ovoj stazi.

Pećina Klokočevica ima mali otvor pogodan za ulazak. Postoji i sajla. Mi smo bili bez čeone lampe i nije nam se dalo upustiti u nepoznato bez svjetla pri strmom spustu u mrkli mrak.

Javorov Do (izletište za cijelu porodicu)

Javorov Do je izletište na Bjelašnici, takoreći na dohvat ruke Sarajlijama.

I oni dobro znaju kakvo divno mjesto imaju u svojoj blizini i vješto to koriste.

Zamislite na sred planine u sred šume gdje prevladavaju najljepše boje prirode, smjestilo se prekrasno ogromno prostranstvo za uživanje u prirodi i opuštanju sa prijateljima i porodicom.

Tu je jezero sa veselim patkicama, kameni amfiteatar, ladare sa stolovima i roštiljem.

Tu je i restoran sa ponudom tradicionalnih jela po prihvatljivim cijenama.

A djeca, raštrkala se po adrenalin parku, zip line-u, motorika parku, malom fudbalu, puštaju zmajeve po livadi, dobacuju se loptom. Neki čak pokušavaju i svoje prve korake baš ovdje ostvariti.

Milina za dušu i tijelo.

Morate priznati da Javorov Do nudi sadržaj za cijeli dan i odmor za cijelu porodicu, pogotovo za dječicu.

Nama je bio pozitivno iznenađenje, moramo priznati.

I još nešto, morali smo prokomentarisati “blago Sarajlijama”

Uspon na najviši vrh Bjelašnice (2037 mnv) – Opservatorij

Nas je najviši vrh Bjelašnice prizivao od prvog našeg susreta. Bijelio se snijeg na njemu, iako je bila sredina juna. Zato se i zove planina Bjelašnica, većinom se bijeli.

Vrh je na visini od 2067 mnv (jedan od 78 u BiH preko 2000 mnv). Ko bi mu mogao odoljeti?!

Od Babinog Dola do vrha postoji dobro obilježena staza koja vodi kroz šumu u dužini od 10,7 km pri savladavanju visinske razlike od 800 m.

Postoji i druga, lakša, češće korištena opcija – žičara. Vozi skoro do vrha.

Uživate u vožnji, u ljepotama panoramskog pogleda i stižete do vrha. Milina za umorne noge.

Žičara radi tokom svih godišnjih doba, ali je opet dobro provjeriti prije puta da se slučajno ne odvija neki remont ili priprema za sezonu. Nemojte pitati zašto ovo sugerišemo.

Sa vrha pogled doseže i do Visočice i Igmana. Vidi se i Sarajevo koje je od Bjelašnice udaljeno samo 32 km.

Kakav prizor sa vrha?! Mami da idete dalje i dalje i da uživate više i više. Od najvišeg vrha je idealno posjetiti i vrhove Male i Velike Vlahinje. Mi smo ih ostavili za neki drugi put. Zanimljiva, grebenska staza.

Zvuk vjetra samo pojačava ovaj osjećaj prostranstva i prirodne ljepot

U vidokrugu se smjenjuju ogoljeli snježni vrhovi, šumska zelena prostranstva prošarana putićima… Raj za oči i dušu.

Zanimljivo za vrh Bjelašnice je da se na njoj nalazi stambena jedinica na najvišoj nadmorskoj visini u BiH. To je opservatorij koji je prvi put na ovom mjestu izgrađen još 1878. godine od strane Austrougara.

Ako se penjete na vrhove planine Bjelašnice u zimskim uslovima. Oprez, zna se ona pokazati i u drugom svjetlu. Svjedok je i spomenik stradalim planinarima iz Sarajeva i Zenice koji su svoj život izgubili u snježnoj oluji 1962. godine nadomak najvišeg vrha Bjelašnice (Opservatorija).

Uspon na Krvavac (drugi najviši vrh Bjelašnice)

Uz jedno dobro jutro i veliki osmijeh vrijednih domaćica, započesmo naš uspon na vrh Krvavac iz Umoljana.

Mahnuli sanjivim ovčicama, pozdravili kravice pa se uputili na drugi po visini vrh Bjelašnice, vrh Krvavac (2062 mnv).

Vrijedilo je truda, svakog koraka. Savladasmo 13 km sa 980 m uspona.

Nije baš za šalu. Ali je prekrasan krajolik kojim koračete, pogled koji za nagradu dobijete.

Završnica je malo strmija. Zadnjih 300 m je lavirint od kleke. Postoji samo jedna staza kroz kleku koja vodi do vrha Krvavac i odlično je obilježena.

A na vrhu zasluženi odmor i fascinantan pogled.

Kako se popeti na vrh Krvavac:
Na vrh Krvavac se polazi iz Umoljana.
Parkirate auto u Umoljanima i pješačite do Gradine. Možete i u Gradini parkirati auto pored puta, ako dođete ujutro rano.
Na raskrsnici skrenite desno. Postoji putokaz koji pokazuje ka Krvavcu.
Pratite put i proći ćete kroz Crveni klanac.
Kada dođete do ceste u Dugom polju, skrenite desno i hodajte malo cestom.
Skrenite lijevo kraj kuće. Markacije na ovom dijelu nema.
Prođite kroz usjek između dva brda, pored izvora Grkarica. Na tom mjestu ćete uočiti oznake na stazi koje postoje do vrha.
Pratite ih i stižete do vrha Krvavac.

Prepustite se krajoliku i samo uživajte. Imate i u čemu. Planina Bjelašnica je to.

Staza je kondiciono srednje težine, a tehnički nije zahtjevna.

Ali, kad znate da vas na povratku čeka domaći burek u Kolibi u Umoljanima. Grabi se.

Poseban je ugođaj ušuškati se u restoran Koliba, u onaj autentični tradicionalni ambijent, popiti bosansku kafu, pojesti begovu čorbu i za kraj punu tepsiju bureka, ali onog pravog, domaćeg.

Ovakav gušt se dugo pamti.

Selo Umoljani

Selo Umoljani i restoran Koliba su najjednostavnije mjesto za dolazak iz Sarajeva, a da pri tome možete doživjeti autentično rustikalno mjesto ovih krajeva i nevjerovatnu domaću tradicionalnu trpezu.

Selo Umoljani i restoran Koliba su na samo sat vremena vožnje od Sarajeva.

Ako želite nepce da obradujete tradicionalnim jelima, na pravom ste mjestu.

Prošetajte i samim Umoljanima, naselju na 1275 mnv na Bjelašnici.

Uživajte u autentičnom ambijentu, kamenim kućicama i rasutim ovčicama.

Umoljani kriju i legendu o okamenjenoj zmiji, možete je i danas vidjeti na brdu Pošiljak. Pisali smo o njoj u priči o Lukomiru.

Polazna je tačka za planinare koji se upute ka Lukomiru i vrhu Krvavac. A Umoljani i sami po sebi nude jedinstven ugođaj i doživljaj BiH.

Selo Lukomir (najzabačenije selo i najviše naseljeno mjesto u BiH)

Selo Lukomir, najzabačenije selo i najviše naseljeno mjesto u BiH. Smjestilo se na obodu Bjelašnice na čak 1469 mnv. Priča neku posebnu priču. Odiše nekom toplom, iskrenom, pozitivnom, prostodušnom energijom.

Selo Lukomir je sve popularnija destinacija u BiH, ali vjerujte sa razlogom.

Da biste istinski upoznali BiH u svom izvornom, autentičnom obliku, posjeta sela Lukomira je obavezna.

Sve o selu Lukomiru, kako do njega samostalno doći, kakav je smještaj, cijene, kakvu trpezu nudi, gdje parkirati auto i šta možete još u njegovoj okolini obići pročitajte u našoj priči „Selo Lukomir – posebna priča iz Bosne i Hercegovine“.

Vučko trail

Oči gladne prirodne ljepote, ne priznadoše umor od trke.

Vučko trail je definitivno jedna od najljepših trail staza kojom smo trčali.

Za samo 14 km trčanja nagledasmo se takve ljepote da smo se samo pitali šta nas još sve može očekivati na stazama od 40, 60 ili 105 km.

Ukazuju se pred vama prekrasni prizori, pogled hvata onu istinsku ljepotu sarajevskih planina i doseže u nedogled. Ma mora čovjek stati da što više uživa u ovome pa iako je svjestan da je ovo trka. Ali, ne možete odoljeti.

Ja sam se na kraju i zabrinula da možda ne stajem isuviše često, ali vjerujte da su prizori takvi da vam je žao da prekinete uživanje. Sa Vučko trailom smo još više zavoljeli Bjelašnicu.

Ako ste trail trkač ili se želite u tome isporbati, vjerujte da sa Vučko trailom nema greške.

Hotel Nomad na Bjelašnici

Hotel Nomad na Bjelašnici je sigurno dobar izbor za sve koji žele odmor u prirodi, dobru hranu, kvalitetnu uslugu, ambijent koji opušta i sve to uz što povoljniju cijenu.

Pratite Megabon Bosne i Hercegovine, on vam često može biti rješenje vaših želja.

U pitanju je savremen, besprijekoran hotel sa **** u Babinom Dolu na samoj skijaškoj stazi.

Hotel je koji sigurno zadovoljava sve prohtjeve i najzahtjevnijih modernih nomada.

Ima luksuzne, moderne, prostrane sobe sa pogledom na planinu, šumu ili ski stazu.

Tu je wellness i spa sa 15m dugim bazenom, ogroman prostor za odmor sa besprijekornim pogledom na prirodu i centar zbivanja u Babinom Dolu, spa centar sa turskom, finskom i bio saunom.

Hotel ima prekrasne restorane sa prihvatljivim cijenama kvalitetnih jela.

A tu je i vrhunska teretana, bilijar, stoni fudbal i stoni tenis za zabavu svih gostiju.

Priznajte da je planina Bjelašnica vrlo sadržajna i odlična lokacija ako se pitate gdje na odmor u BiH.

Za nas je uvijek nepresušan izvor savršenih vikend odmora.

Ako volite odmor na planini, preporučujemo vam i pitomu, pristupačnu, prekrasnu krajišku ljpoticu, planinu Kozaru.

The post Planina Bjelašnica (uvijek dobra ideja za odmor u BiH) appeared first on Putovanja za pet.

Kanu safari po rijeci Trebižat

GASTROBARBA — Sun, 31 Aug 2025 07:15:29 +0200

Kanu safari po rijeci Trebižat svrstali bismo na listu obaveznih vikend avantura u Bosni i Hercegovini.

Unaprijed rezervišete kanu safari. Mi izabrali Canoe safari teambuildiung u Čapljini.

Ispred nas cjelodnevna umjerena adrenalinska avantura. Traje ona 6-8 sati.

I sve vam je uključeno i vožnja kanuom, i kupanje i ručak na sred putanje uz igranje odbojke na pijesku, stoni tenis…

Zadužite opremu, dvoje u kanu, a ispred vas božanstvena modro zelena bistra kao suza rijeka Trebižat.

Objasniše nam pravila i mi plovimo. Veslamo i uživamo. Učimo da manevrišemo kanuom, a ispod nas vijori se duga riječna trava koja samo pojačava utisak divlje netaknute prirode.

Isprva je Trebižat širok, miran, taman da savladamo vještine upravljanja. Malo se okrećete, neki malo i zabijaju u granje, u obalu, ali je sve protkano sa toliko smijeha da vam se već počinje sviđati.

Neki se odvažili i da stoje na njemu.

Svako shodno svojim željama i mogućnostima.

Zatim Trebižat lagano ubrzava, malo se i sužava.

Pravi se tunel nad rijekom od nabujale prirode.

Počinje rijeke i da se razgranjava, pa imate i male znakove koji vas upućuju na ispravan pravac, ali ništa ne brinite, tu je skiper da u potpunosti brine o vama.

A Trebižat bistar sa bogatim biljnim svijetom koji naglašava njegovu bistrinu i dominantnu zelenu boju.

Po površini lokvanji, i bijeli i žuti.

A okolo zuje patkice, leptirići, ptičice…

A kanu safari po rijeci Trebižat prepun malih izazova.

Ponekad vam se ispriječi po neka grana, pa je morate zaobići.

Okružujete kanuima i oko trske, doma patkica, kako to naš skiper voli naglasiti.

Prolazite i pored kamenih mostova, provlačite se ispod velikih željeznih mostova ili malih drvenih. Savršenstvo!

A okolo priroda prekrasna, po neka mala vikendica sa ladarama, lijanama, daskama za skakanje i pregršt zaljubljenika u prirodu koji vrele ljetne dane provode u ovom hercegovačkom raju.

I u jednom momentu ispred vas Vrankića kolo, poslednje kolo koje je opstalo na rijeci Trebižat. Simbol tradicije i kulturne baštine ovog kraja.

Kako sve više usvajamo znanje vožnje kanuom, tako Trebižat usložnjava stvar.

Pojavljuju se i slapovi. Prvo manji, pa sve veći i veći.

Ništa strašno, ne brinite, ali sasvim dovoljno da podigne nivo adrenalina.

Na svakom vas dočeka skiper. Usmjeri vas i da uputstvo kako upravljati u nastavku.

E da, to se čekalo.

Kakav užitak dok se spuštate. Malo lelujate niz slapove, vrh kanua se malo nagne ka naprijed i hladni Trebižat vas zapljuskuje.

Ovo je najljepši dio kanu safari po rijeci Trebižat.

Nikad vam dosta slapova. Uvijek biste ih još i još. Ovdje adrenalin najbolje radi svoje.

A na sve strane se čuju uzvici zadovoljstva, smijeha….

Da li se možete prevrnuti? O da, našoj Ani je to pošlo za rukom. Ali ništa strašno, i to im je bilo zabavno. Tu su kaciga, prsluk i skiper na dohvat ruke. Sasvim dovoljno da budete bezbjedni, a da imate događaj za pamćenje.

Pravite vi i pauze u toku vožnje.

Stali smo na kupanje, skakanje u Trebižat, malo i u klub na DJ zabavu i neko pićence.

A onda na sljedećoj stanici ručak kod domaćina. Taman na pola puta.

Kakva gozba nas dočeka?! Trpeza puna domaće ukusne hrane.

Vrhunska!

Neki se odvažili i u stonom tenisu, drugi u odbojci za pijesku, a za neke je najveći gušt je smjestiti se na ležaljku tik uz Trebižat i uz omiljeno piće dozvoliti igrariji rijeke da vam zaokupi svu pažnju

Sve lijepo iz BiH se spojilo u jednu avanturu, i priroda, i avantura, i zabava, i hrana i gostoljubivi ljudi.

Baš takva je BiH.

I za koga je kanu safari po rijeci Trebižat?

I za porodice i parove i prijateljske avanture, odnosno za sve ljubitelje umjerene adrenalinske avanture.

Korisne informacije:
Kanu safari po rijeci Trebižat traje od 6-8 h u dužini od 12 km.
Počinje od kupališta Božjak i traje do kupališta Jaz. Vas dočekaju na plaži Jaz pa vas kombijem odvezu do kupališta Božjak.
Obucite kupaći.
Namažite se kremom za sunčanje.
Ponesite naočare, šešir…
Telefon ubacite u nepropusnu torbicu (možete i u njihovu).
Ponesite neku paricu za piće ili sladoled u klubu.
Ubacite piće u kanu da imate u toku vožnje, trebaće vam.
Oprema koju dobijate je kaciga, prsluk, kanu i veslo.
Na kraju vožnje stižete do plaže Jaz i tu se možete i presvući u njihovim kabinama (ne zaboravite da ste ovdje ostavili auto, pa su vam tu stvari, te ih ne morate nositi sa sobom tokom vožnje).
Možete i kampovati kod domaćina. Prekrasna su jutra u ovom kutku raja koje imate samo za sebe. Jutarnja kafa sa pogledom na Trebižat, doručak u prirodi, odbojka sa najmilijima, a onda kupanje u Trebižatu.

Može li bolje?

I naravno, ne treba nam ovome stati pri uživanju u ljepotama rijeke Trebižat. Obavezno, ali obavezno posjetite vodopad Kravice, jedno od najljepših mjesta u BiH.

The post Kanu safari po rijeci Trebižat appeared first on Putovanja za pet.

Turkmenistan – Tajanstvena zemlja srca Srednje Azije

GASTROBARBA — Mon, 04 Aug 2025 11:35:12 +0200

Istorija i kultura

Turkmenistan ima dugu istoriju koja seže hiljadama godina unazad. Zemlja je bila dio drevnih moćnih carstava kao što su Ahemenidsko, Partijsko i Sasanidsko carstvo. Tokom istorije, njenom teritorijom su prolazili važni trgovački putevi, uključujući i čuveni Put svile, koji je povezivao Kinu sa zapadom. Zahvaljujući tome, Turkmenistan je postao raskršće kultura, što se i danas ogleda u njegovoj arhitekturi, umjetnosti i običajima.

Turkmeni su sačuvali svoj kulturni identitet uprkos brojnim uticajima kroz istoriju. Jedno od najprepoznatljivijih obilježja turkmenske kulture su ručno tkani tepisi, koji se smatraju među najljepšima i najkvalitetnijima na svijetu. Ovi tepisi, često ukrašeni geometrijskim šarama i živopisnim bojama, predstavljaju važan dio turkmenskog nasljeđa i zaštićeni su kao dio UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine. Njihova izrada je više od zanata – to je umjetnost koja se prenosi s koljena na koljeno.

Političko uređenje i privreda

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Turkmenistan je postao nezavisna država. Od tada je poznat po svom autoritarnom režimu. Prvi predsjednik, Saparmurat Nijazov, koji si je dao nadimak “Turkmenbaši” (otac svih Turkmena), uveo je kult ličnosti u zemlji, koji je uključivao čak i preimenovanje mjeseci i dana po sebi i članovima svoje porodice. Nakon njegove smrti 2006. godine, naslijedio ga je Gurbanguly Berdimuhamedow, koji je nastavio autoritarno vladanje, ali je istovremeno pokušao modernizovati državu, unaprijediti infrastrukturu i odnose s međunarodnom zajednicom.

Privreda Turkmenistana se uglavnom oslanja na ogromne rezerve prirodnog gasa, koje su među najvećima na svijetu. Zemlja je važan izvoznik gasa, naročito u Rusiju, Kinu i Evropu. Ipak, uprkos prirodnom bogatstvu, većina stanovništva živi u relativnom siromaštvu, jer su koristi od tih resursa uglavnom ograničene na vladajući sloj.

Znamenitosti Turkmenistana

Ašgabat – Grad bijelog mermera

Ašgabat, glavni grad Turkmenistana, prava je arhitektonska atrakcija. Grad je poznat po svojim zadivljujućim bijelim mermernim građevinama, zbog čega je čak upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao grad s najviše mermernih zgrada na svijetu. Ističu se Zlatni kip prvog predsjednika Saparmurata Nijazova, koji se okreće prema suncu, Ogromni park nezavisnosti s impresivnim spomenicima, i futuristički Nacionalni muzej Turkmenistana, koji čuva bogatu zbirku artefakata iz turkmenske istorije.

Plinski krater Derweze – Vrata u pakao

Možda najpoznatija atrakcija u Turkmenistanu je Plinski krater Derweze, poznatiji kao “Vrata u pakao”. Ovaj ogroman krater, prečnika 70 metara i dubine 30 metara, neprekidno gori još od 1971. godine, kada su sovjetski geolozi slučajno izazvali paljenje prirodnog gasa tokom istraživanja. Danas je ovaj spektakularni fenomen jedna od najvećih atrakcija u zemlji i nezaboravno iskustvo, posebno noću, kada narandžasti plamenovi osvjetljavaju tamnu pustinju Karakum.

Merv – Drevni grad na Putu svile

Merv, nekada jedan od najvećih i najvažnijih gradova na svijetu, danas je arheološko nalazište i dio UNESCO-ve svjetske baštine. Grad, koji je cvjetao kao važno trgovačko središte na Putu svile, sačuvao je ruševine koje svjedoče o njegovoj slavnoj prošlosti. Među najimpresivnijim ostacima su mauzolej sultana Sanjara, Velika Kyz Kala – drevna palata od blata, i razne građevine iz perioda ahemenidskog i sasanidskog carstva.

Turkmenistan je zemlja kontrasta – od blistavih gradova do drevnih ruševina, od vrelih pustinja do osvježavajućih oaza. Uprkos svojoj izolovanosti, nudi posjetiocima izuzetne i jedinstvene znamenitosti koje se ne mogu naći nigdje drugo na svijetu. Iako je putovanje u ovu tajanstvenu zemlju izazov, oni koji se usude zakoračiti u nepoznato biće nagrađeni nezaboravnim iskustvima.

Festival maski u Beninu

GASTROBARBA — Mon, 04 Aug 2025 11:28:55 +0200

Hiljade gledalaca okupile su se u Beninu u nedjelju na godišnjem Festivalu maski – živopisnom kulturnom događaju koji slavi duhove predaka, nasljeđe i tradicionalni identitet.

Uz raskošne drvene maske, šarene tkanine i ritmične bubnjeve, izvođači su plesali kroz različite dijelove prijestonice Porto-Nova, oživljavajući drevne priče koje se prenose generacijama.

Festival je posebno značajan među zajednicama Yoruba, Somba i Betammaribe, gdje maskirani plesači, poznati kao Egungun ili Zangbeto, imaju duboko duhovno značenje. Smatra se da oni predstavljaju pretke koji održavaju red, tjeraju zlo i povezuju fizički svijet s duhovnim.

„Ovo predstavlja našu kulturu; to je ono što nas definiše kao Beninežane. Mi smo među rijetkima koji su ponosni na očuvanje svoje kulture“, rekao je arhitekta Farid Mutairou.

Vlada Benina promoviše Festival maski kao sredstvo za razvoj kulturnog turizma, privlačeći posjetioce iz susjednih zapadnoafričkih zemalja, Evrope i šire.

„Festival maski je svakako važan za turističku privlačnost Benina jer predsjednik, u svojoj viziji, želi turizam pretvoriti u ekonomski pokretač“, rekao je gradonačelnik Porto-Nova Charlemagne Yankoty.

1. Očuvanje kulturnog naslijeđa:
Festival predstavlja živu vezu s prošlošću. Kroz maske, plesove i rituale, oživljavaju se priče i običaji koji se prenose generacijama. Ovo je način da se tradicija sačuva od zaborava i prenese na mlađe generacije.

2. Jačanje nacionalnog identiteta:
U vremenu globalizacije, kada mnoge zemlje gube vezu sa svojim korijenima, Festival maski pomaže građanima Benina da se poistovjete sa svojim identitetom i budu ponosni na njega. Kako je rekao jedan od učesnika: „Ovo je ono što nas definiše kao Beninežane.“

3. Duhovni značaj:
Za mnoge zajednice u Beninu, maske nisu samo umjetnički izraz već simboli predaka i zaštitnika. Njihovo pojavljivanje na festivalu predstavlja duhovnu komunikaciju s precima, pročišćenje i obnovu zajednice.

4. Razvoj turizma:
Festival ima potencijal da postane veliki turistički događaj. Uz već postojeće "Vudu dane" u januaru, ovaj ljetni festival može privući posjetioce tokom cijele godine. To doprinosi ekonomskom razvoju, otvaranju radnih mjesta i promociji Benina kao kulturne destinacije.

5. Međunarodna vidljivost:
Ovakvi događaji stavljaju Benin na kulturnu mapu svijeta. Svjedoče o raznolikosti i dubini afričke kulture, razbijaju predrasude i pružaju pozitivnu sliku zemlje.

6. Podsticaj umjetnosti i zanatstva:
Priprema maski, kostima i scenografije angažuje brojne lokalne umjetnike, zanatlije i muzičare, čime se podstiče razvoj kreativne industrije i lokalne ekonomije.

U cjelini, Festival maski je mnogo više od kulturne manifestacije – to je platforma za samoizražavanje, očuvanje identiteta, ekonomski razvoj i izgradnju zajedništva.

Rafting Neretvom (privilegija adrenalinskog uživanja u fascinantnoj prirodi)

GASTROBARBA — Fri, 01 Aug 2025 23:41:25 +0200

Rafting Neretvom je cjelodnevno adrenalinsko uživanje u impresivnoj netaknutoj prirodi.

Spuštate se 20 km, skoro cijeli dan, niz spektakularne predjele Neretve i to baš one kojima na drugi način ne možete pristupiti.

Nižu se brzaci i slapovi tokom cijelog dana, sve po malo… dozirano.

Ulazite u Mali, pa u Veliki kanjon. Oko vas blješte bijele stijene vrlo zanimljivo talasasto isklesane brzinom i upornošću Neretve.

Napravile se i male uvale koje u svom plavetnilu rijeke još više pojačavaju ljepotu kanjona.

Sve ljepše od ljepšeg.

Savladavate obilaske gigantskih stijena na sred Neretve… tu su Jaje, Skije…

Vođeni skiperom izvodite mahinacije, zaobilazite stijene, preplavi vas adrenalin, zapljuskuje ledena Neretva, a malci vrište. Avantura za pamćenje.

Spuštalo se i niz brzake. Objasne vam pravila ponašanja. Prsluk navučete na sebe, kaciga na glavu i skok u Neretvu. Samo se prepustite njenoj plahovitosti. Mogu i velika, ali i mala hrabra srca.

Ali, budite spremni da je hladna Neretva da se krv u žilama sledi.

Neki su se odvažili i u skokovima sa visokih litica. Zaista čin za pohvalu!

Sa strane vodopadi, obrušavaju se, plijene svojom ljepotom i to baš u kanjonu. Svi se udružili da rafting Neretvom pokažu u što boljem svjetlu.

Malo vas skiper rashladi ledenim vodopadom. Podvuče vas pod njega.

Niko ne ostane suv, ni ovi na zadnjem dijelu čamca. Naravno da je sve propraćeno vriskom i smijehom. Rafting Neretvom je to, uživanje i zezanje do maksimuma.

Ali ljudi kakva je boja Neretve… od tirkizne do modro zelene, živahna taman da da do znanja da je prava Hercegovka.

Čista je da joj kamenčiće možete prebrojati.

Pitka svom dužinom spusta.

Skakaćete vi i iz čamca.

Od miline ćete željeti protrčati po plićaku.

Savršenstvo je ova Neretva.

Koliko sam samo puta izgovorila “a kakva joj je boja, zar je moguće da može biti ovako čista”.

Rafting Neretvom je zaista adrenalinska avantura koja se mora doživjeti u BiH i što je još zanimljivije, za svakoga je.

Korisne informacije za rafting Neretvom

Za potpun užitak, moraju se znati sljedeće stvari kako biste bili spremni i kako ne biste zbog sitnice izostali od potpunog užitka:

Obavezno prije dolaska rezervišite svoju avanturu kod jednog od organizatora.
Mi smo izabrali Travel Konjic i mogu vam ga od srca preporučiti.
Izaberite jednu od dvije avanture:
Family tour ili Standardnu rafting avanturu. Family tour je kraća, za manju djecu i lakša je. Prelazi preko malo brzaka i traje samo 2h.

Ako možete, mi vam preporučujemo Standardnu avanturu koja traje od 6-8h, srednje je težine i mogu na nju djeca starija od 5 godina. Mi smo izabrali baš ovu. I o njoj detaljnije i pišemo.

U ranim jutarnjim satima je okupljanje u Konjicu i preuzimanje njihove opreme (neoprensko odijelo, prsluk, kaciga i cipele). Prsluk i kaciga su obavezni, a ostalo je po želji.
Preporuka je da obučete kupaći.
Ponesite piće za potpuni užitak, ali i znajte da je vruće na čamcu.
Telefon ubacite u nepropusnu torbicu/futrolu kako biste mogli fotografisati tokom spusta ili ga možete ubaciti u njihovu nepropusnu torbu.
Obavezno, ali obavezno se namažite kremom za sunčanje.
Možete ponijeti i svoje sunčane naočare.
Nakon preuzimanja opreme odvoze vas kombijem/džipom ili autobusom do Glavatičeva – početne tačke spusta.
Spust traje u dužini od 20 km.
Ne treba vam prethodno iskustvo, na početku vam skiper kaže osnovna pravila ponašanja i veslanja.
Na prvoj pauzi dobijate snack (sendvič i voće).
Ukoliko izaberete opciju snack+ručak, na pauzi tokom vožnje vam pripremaju ručak u prirodi (piknik ili roštilj).
Nakon spusta se u njihovim prostorijama možete istuširati i presvući.

Sad kad sve znate, vrijeme je za avanturu zvanu rafting Neretvom.

Zato brzo već sad rezervišite svoj rafting Neretvom. Poslije nam zahvalite!

A da li ste bili na raftingu Unom ili Tarom ili možda Vrbasom. Klik na link i priče iz iskustva su tu.

The post Rafting Neretvom (privilegija adrenalinskog uživanja u fascinantnoj prirodi) appeared first on Putovanja za pet.

Planina Šator i Šatorsko jezero – netaknuti prirodni kutak

GASTROBARBA — Mon, 28 Jul 2025 12:27:19 +0200

Šatorsko jezero podno planine Šator je svakako jedno od najljepših jezera u Bosni i Hercegovini. I sami smo tome svjedoci.

A planina Šator sa svojom ljepotom, legendama i mističnim srednjovjekovnim dvorcima zaista nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Kako biste doživjeli planinu Šator i njegovo Šatorsko jezero, sve vam pišemo, o tome šta raditi na planini i jezeru, kako se popeti na najviši vrh Veliki Šator, kako doći do Šatorskog jezera, korisne informacije o kampovanju na jezeru, sve o legendi vezanoj za ove krajeve, te kako smo uživali u Momčilovoj kuli i pogledu na Preodac.

Kampovanje na Šatorskom jezeru

Šatorsko jezero je toliko prekrasno da je šteta samo par sati ili jedan dan uživati u njemu.

Mi smo se odlučili za kampovanje, da što bolje upoznamo grahovački kraj.

Raširili šator na samim obrisima Šatorskog jezera.

Budili se sa pogledom zalijepljenim za njegove nijanse zelene i razigrane ribice kojih nikad u životu u nekom jezeru više na jednom mjestu ne vidjesmo.

Uživali smo kupajući se u njegovoj bistroj začuđujuće dosta prozirnoj vodi.

Čulo mirisa nam nadraživali bujni rascvjetali cvjetovi, a pomalo dosadne žabe konstantno potvrđivale svoje prisustvo.

Čak nam je i triton, endemska vrsta vodozemca ukazala čast svojim pojavljivanjem.

Penjali smo i vrhove planine Šator, uživali u pogledu na okolinu i prepuštali se razigranosti sunčevih zraka po jezeru.

Šta reći, nego savršenstvo.

Planina Šator se smjestila između Livanjskog i Glamočkog polja, u zapadnom dijelu BiH.

Čuvar je prirode u netaknutom obliku i zaista je odlična za odmor i planinarenje, čak i one koji iziskuju samo lagane staze.

U svojim njedrima na visini od 1488 m krije Šatorsko jezero, ledničko jezero koje je u ljetnim mjesecima savršeno za kupanje, a u zimskom periodu poledi i sa 70 cm leda.

Mi smo se držali ljeta. Voda je topla i dostiže i do 20°C. Savršena za kupanje. Bistra, prozirna i do dubine od 4m. Kažu da je prosječna dubina jezera oko 6m, a najviša dubina 8 m.

Ali, da znate da će vas u njemu i ribice grickati dok se kupate.

Jezero je uvijek zeleno, samo u zavisnosti od sunca mijenja nijansu od modro zelene do maslinasto zelena. Zaslugu za njegovu prekrasnu boju duguje vodenoj biljci Potamogeton, na koju kupači često negoduju.

Ako ne želite, ne morate se kupati, dovoljno je i samo da šetate stazom oko jezera i uživate u njegovoj ljepoti i impresivnoj prirodi koja ga okružuje.

Jezero je dugo 337 m, a široko 127 m, tako da imate stazu sasvim dovoljno dugačku za užitak.

Ne znam na koji način bih vam mogla opisati koliko je prekrasno buditi se sa pogledom iz šatora na jezero, kupati se u njemu cijeli dan, šetati stazicom oko njega, penjati se na obližnje vrhove Mali i Veliki šator ili Babinu gredu i opet odozgo diviti se ljepoti jezera i cjelokupnom krajoliku.

Uveče se iskupiti oko vatre, praviti večeru i družiti se sa najmilijim. Može li bolje?!

Šatorsko jezero – kako doći

Mi smo do Šatorskog jezera došli iz pravca Bosanskog Grahova preko Tičeva. Put je dobar. Poslednjih 17 km je makadam (10 km dobrog, a 7 km malo lošijeg i užeg, težeg za mimoilaženje). Uglavnom, može se prići putničkim automobilom.

Samo da znate, nikad, ali nikad se nisam vozila prašnjavijim putem.

Put je dobro obilježen.

Auto možete parkirati na udaljenosti od 50 m od jezera, kod nekadašnjeg motela Runolist.

Korisne informacije za kampovanje na Šatorskom jezeru

Šator možete postaviti gdje god želite, možete i uz samo jezero.

Kampovanje se ne naplaćuje.

Izvora vode imate dva na samom jezeru, a iza nekadašnjeg motela Runolist postoji i česma pitke vode koja je dovedena sa izvora.

Dozvoljeno je loženje vatre uz jezero uz veliki oprez i sve preduzete bezbjedonosne mjere.

Toalet ne postoji.

Na parkingu je postavljen veliki kontejner za otpad.

Uspon do najvišeg vrha planine Šator (Veliki Šator – 1875 m.n.v.)

Staza je duga 5 km (u oba smjera) sa 380 m u/s

Za nju vam je potrebno 1-1:15 h u jednom smjeru i kondiciono je lagana staza.

Oprez za vrele ljetne dane, staza je bez imalo prirodnog hlada. Preporučujemo planinarenje u ranim jutarnjim ili poslijepodnevnim satima.

Staza počinje od najvećeg drveta na Šatorskom jezeru i dobro je utabana te vodi do samog vrha Veliki Šator. Ne postoji mogućnost da promašite stazu.

Potražite na stazi i zaštićenu biljku runolist. Ovo je njeno podneblje. Nažalost, mi nismo bili te sreće da je nađemo.

A na vrhu spektakl, preglednost zapadne Bosne savršena. S vrha Velikog Šatora pruža se pogled na Klekovaču, Lunjevaču, Javor i Srneticu, prema zapadu vijenac Dinare i Grahovsko polje, Vitorog, Cincar…

A kakvi su tek zalasci sunca sa Velikog Šatora…

Pri povratku, pri poslednjoj dionici spusta do jezera produžite do grede. Vidjećete malo utabanu stazicu.

Sa grede se pruža nevjerovatan pogled na Šatorsko jezero. Šteta bi ga bilo propustiti.

Legenda o Bulinom vrelu

U blizini Šatorskog jezera, na oko 400 m od njega, šetnjom po utabanoj stazi iza motela Runolist stižete do Bulinog vrela.

Vrelo privlači sve avanturiste, a naročito žene, baš zbog njegove legendarne čudnovate moći.

Legenda kaže da je voda ljekovita, posebno za nerotkinje i da ona koja se okupa u izvoru prije izlaska sunca sasvim sigurno dobija potomstvo.

A od koga je sve to poteklo, pa od bule po kojoj je vrelo i dobilo naziv. Navodno se slijepa bula umila na vrelu i progledala i otuda naziv “Bulino vrelo”.

Po dugogodišnjoj tradiciji se za Ilindan narod okuplja i ide na “Bulino vrelo”, nakon čega se druže oko jezera. Ako stižete na Šatorsko jezero u ovom periodu, očekujte veliku gužvu.

Momčilova kula i selo Preodac

Nikako, ali nikako ne smijete propustiti priliku da posjetite selo Preodac i njegovu zagonetnu Momčilovu kulu kada se nađete na putu za Šatorsko jezero i planinu Šator.

Smjestilo se selo Preodac podno Šator planine na tromeđi opština Bosansko Grahovo, Glamoč i Drvar.

Na sve strane prekrasni brežuljci i proplanci. Ponegdje se ukažu mala stada ovaca, po neka kuća i košnice. Savršenstvo.

Osamdesetih godina ga je Nacionalna geografija proglasila jednim od najljepših sela u Evropi.

Selo Preodac je selo proglašeno i sa najviše izvora u Evropi. Ima ih preko 360.

Nekada opština sa crkvom, poštom, policijskom stanicom, oko 4000 stanovnika, sada se svelo na selo od oko 10-ak stanovnika.

Ali da je priroda i dalje prekrasna, zaista jeste.

I kao njegov simbol, viševjekovni čuvar nalazi se Momčilova kula.

Pisanog traga o njenoj izgradnji nema. Arheolozi je nikada nisu istraživali. Ali, postoje vjerovanja da je napravljena za vrijeme kralja Tvrtka, da je predstavljala dvorac u kome je živio neko od vlastele i da je to bila Momčilova kula koji je štitio ovo podneblje od Turaka.

Nećete moći ući u tvrđavu, jer joj je ulaz zatrpan.

Ali, možete se diviti njenim ostacima, zidinama koje dosežu skroz do Unca i nevjerovatnom pogledu koji seže do dalekih područja.

I tada ćete uistinu shvatiti zašto je Momčilova kula baš tu napravljena. Imala je savršen strateški položaj da sačuva svoje stanovnike od neprijatelja.

Priča se i da je Momčilova kula ukleta, da je vezana za Crnu Kraljicu, da se uveče oko nje čuje topot konja, ali i da je u njoj zakopano i blago.

Od puta u selu do kule imate oko 2,7 km pješačenja u jednom smjeru. Staza vodi kraj crkve. Vrlo je lagana sa samo 120 m visinske razlike.

Zanimljivost: put do Šatorskog jezera od Bosanskog Grahova vodi kroz selo Obljaj, rodno selo Gavrila Principa u kome možete vidjeti repliku njegove rodne kuće.

I šta kažete, zvuči savršeno za jedan vikend odmor, ali odmor u pravom smislu te riječi.

Kada ste u ovim krajevima, obavezno morate zaviriti u pećinu Ledenicu – savršenstvo otrgnuto od očiju javnosti.

I kada izguštate ljepote Šator planine i pećinu Ledenicu, uputite se u obližnji Martin Brod i na Milančev buk. Uživajte u ovim krajevima, jer zaista imate u čemu.

The post Planina Šator i Šatorsko jezero – netaknuti prirodni kutak appeared first on Putovanja za pet.

Pećina Ledenica – savršenstvo otrgnuto od očiju javnosti

GASTROBARBA — Mon, 28 Jul 2025 12:27:17 +0200

Pećina Ledenica, po nekim stručnjacima najljepša pećina nekadašnje Jugoslavije.

Otrgnuta od očiju javnosti i dalje fascinira svoje rijetke posjetioce, a da biste uživali u njenoj ljepoti i bogatstvu, treba malo više da se potrudite, ali nije nemoguće.

Ponekad odete u neku pećinu da vidite pregršt stalaktita i stalagmita, pa i po neki veliki pećinski stub. U drugu odete da vidite podzemno jezero i bigrene kade. Za treće vas nagovore zbog prekrasnih draperija, orgulja ili pećinskog pauka.

A pećina Ledenica ima svega u izobilju u svojim ogromnim dvoranama sakrivenim u jednom malom selu nadomak Bosanskog Grahova!

O kakvoj ljepoti se ovdje radi!!!

Na 4 km od magistralnog puta Drvar – Bosansko Grahovo, u selu Resanovci, nadomak granice sa Hrvatskom, smjestila se pećina Ledenica.

Nekada je bila odredište preko 150.000 turista godišnje, a sada nakon ratnih dešavanja prepuštena sama sebi i svojoj ljepoti, primi tek po nekog posjetioca provedenog pod vođstvom onih koji je u dušu poznaju i to pod veoma kontrolisanim uslovima i velikim nadzorom.

O Ledenici se pisalo još 1878. godine kada je engleski arheolog i putopisac A. J. Evans pisao da se stanovništvo sa ovih prostora iz pećina snabdijeva vodom, da stoka u njima planduje i da služe za skrivanje.

Detaljnije istraživanje je sproveo profesor Lazarević 1978. godine, koji je davao imena dvoranama, nakitu i koji ju je smatrao najljepšom u bivšoj Jugoslaviji. Vjerujte da bi se ovaj njegov sud mogao za ozbiljno smatrati i tačnim.

Pećina Ledenica se smatra među najatraktivnijim pećinama u regiji, pa i u Evropi.

Najbogatija je pećina kalcitom u Evropi.

Karakteristične su za nju i erozivne forme, odžaci, ponori, vigledi, čim se ne mogu pohvaliti baš sve pećine, pa i neke poznatije.

Po zapremnini i koncentraciji pećinskog nakita u odnosu na ukupnu zapreminu, po mišljenju stručnjaka, pećina Ledenica se smatra u rangu sa Postojnskom jamom.

Kada se vi uvučete već u njenu prvu dvoranu, pa obasjate čeonim lampama te svjetlucave gorostase od nakita, ispunite prostranstvo dvorane uzvicima čuđenja koji vam se kroz eho vraćaju, shvatićete zbog čega svi u superlativu pričaju o pećini Ledenici.

Možete vi proći kroz 13 njenih dvorana u dužini od 697,50 m, a smatra se da je njena ukupna dužina oko 20 km.

Redaju se dvorane čudnih naziva Tamni vilajet, Mramorna dvorana, Sala stalaktita, Mlada Bosna, Kićeni svatovi, Mlada i djeveri, Baš Čelik…. A još čudniji su nazivi nakita: Karavan, Začarana šuma, Minsko polje, Hajduci, Uskoci, Stari Vujadin, Kićeni svatovi…

Neki nazivi nakita imaju i šaljive nazive, ali o tome neka vam ispričaju pri posjeti. Nije baš sve za blog.

Obasjavate vi stidno lampama hale od dvorana koje su visoke i do 25 m, a široke i do 40 m.

Nižu se giganti od pećinskih stubova visoki u prosjeku od 2-10 m, a nerijetko i preko 10-15 m, a debeli 15-20 cm.

Sa stropova vise stalaktiti dugački i do 3-4 m.

Redaju se gorostasi od stalagmita. Tu su i orgulje i bubnjevi po kojima se da i zasvirati.

U tkz Koncertnoj dvorani se i zapjevalo. Kakva akustika, kakva dvorana, kakvo bogatstvo nakita.

Presijava se kalcit pod slabašnom svjetlošću na nakitu.

Nižu se različite boje nakita, od bijele, žute, oker, smeđe, pa sve do crne.

A mi, mi sve više u oduševljenju. Ne smatramo se neiskusnim po broju posjećenih veoma poznatih pećina, ali vjerujte da je pećina Ledenica zaista ostavila snažan utisak na nas. Kakvo je ovo savršenstvo?!

Jedan od drugara je vidio i pećinskog pauka, pohvalio se našem stručnom vodiču, pa su zajedno uživali u njegovom prisustvu.

Mi ostali smo uskraćeni za tu čast da ga vidimo, ali i bolje je. Nježna je to životinja, osjetljiva na svjetlost, a tek na dodir. Neka ostane i dalje skrivena od očiju nas radoznalih.

Otkud naziv pećina Ledenica?

U ulaznoj dvorani pećine se formira led i zadržava se vrlo, vrlo dugo, skoro do jula, otuda pećina i nosi naziv Ledenica.

Kad uđete u njenu unutrašnjost i zapljusne vas hladan vazduh od 9ﹾC, shvatićete kako je moguće da se led ne topi tako brzo.

Kako posjetiti pećinu Ledenicu

Pećina Ledenica je 1979. godine bila otvorena za posjete. Imala je uređene staze, rasvjetu, 25 zaposlenih. Okolo su bili ugostiteljski objekti.

Primala je ona oko 150.000 posjetilaca godišnje i to iz mnogih evropskih zemalja.

Nakon poslednjeg rata, pećina Ledenica je napuštena. Rasvjete nema, staze su nesigurne, dotrajale, na pojedinim mjestima ih i nema.

Ulaz je otvoren, kapija otključana, tako da se nerijetko lomi nakit, pa čak i roštilja u njenim prvim dvoranama.

Samostalan obilazak nikako ne preporučujemo, prvenstveno iz bezbjedonosnih razloga, ali je i ljepše kada vas neko provede i ispriča vam sve o ovoj ljepotici.

Ako vam treba vodič, molim vas PIŠITE.

Mi imamo kontakt osobe koja vas pod budnim okom može provesti kroz pećinu i ispričati vam sve o njoj baš onako kako je nama.

Šteta bi bilo da ne doživite pećinu Ledenicu.

Korisne informacije za obilazak pećine:
Obilazak traje 1.5 h.
Ponesite čeonu lampu.
Obujte neklizajuće patike.
Obucite topliju garderobu, jer je unutra konstantno 9C.
Očekujte da ćete se možda i isprljati, ali ništa strašno.
Ne možete dječijim kolicima proći kroz pećinu.
Na određenim mjestima vam treba pomoć druge osobe da savladate prelazak na viši nivo (Ništa strašno, ali vam treba nečija ruka za podršku i informacija gdje je bezbjedno stati).
Na pojedinim dionicama je staza vrlo klizava. Uz oprez i praćenje uputstva od strane vodiča, sve prođe bez problema.

Kako doći do pećine Ledenica?

Na 4 km od magistralnog puta Drvar – Bosansko Grahovo, u selu Resanovci se nalazi pećina Ledenica.

Skretanje ka pećini je obilježeno znakom.

Pred vama su 3 km asfalta mogućeg za prolazak autom i preostaje vam 1 km pješke asfaltiranom stazom.

Moram priznati da je pećina Ledenica baš ostavila snažan utisak na nas, baš snažan.

Jedino nam ostaje žal što vama fotografijom ne možemo u potpunosti dočarati njenu ljepotu, jer pećina Ledenica nije osvijetljena, uređena za turističke posjete, pa je teško slikom obuhvatiti njeno prostranstvo i bogatstvo.

Ali, nemojte se samo na pećini zadržati u ovim krajevima. Obavezno, ali obavezno produžite do Šatorskog jezera i planine Šator.

The post Pećina Ledenica – savršenstvo otrgnuto od očiju javnosti appeared first on Putovanja za pet.

Nijagarini vodopadi u Podgorici?!

GASTROBARBA — Thu, 03 Jul 2025 11:18:59 +0200

Da li ste znali da Podgorica na samo 4 km od centra krije Nijagarine vodopade? Malo je reći da smo oduševljeni što su nam se predstavili Nijagarini vodopadi u Podgorici.

Mirna rijeka Cijevni odjednom se stropoštava u svoj kanjon i uz gromoglasni zvuk formira impresivan vodopad.

Kakvo je ovo savršenstvo.

A vi se približite tik uz njega. Na ivici ambisa ste.

Stojite i ne vjerujete da se ovakva ljepota krije u Crnoj Gori, a da za nju mnogi ne znaju.

Poigrava se rijeka Cijevni i dalje. Skakuće duž svog kanjona formirajući male slapove.

Dominira njena smaragdno-zelena boja nad oštrim stijenama koje kao da je čuvaju.

Navire voda sa svih strana formirajući prekrasne slapove.

Negdje je plitka i uska da se može i preskočiti, a na drugim mjestima je duboka i do 20 m. Čudo!

Nijagarini vodopadi su napravljeni prije 150 godina za potrebe vodenice za mljevenje žita, a danas su izletište koje privlači Podgoričane i druge turiste.

VAŽNO je napomenuti da vodopad često presuši u toku ljetnih mjeseci, tako da vam savjetujemo da dođete u proljeće, kao mi, i uživate u savršenstvu dok su vodopadi u punom sjaju.

Ulaz se ne naplaćuje.

Tu je i restoran, ako želite da napravite malu pauzicu na Nijagarinim vodopadima.

Jeste li znali za Nijagarine vodopade u Podgorici?

Ako ste za jedan savršen dan, predlažemo vam sljedeću organizaciju:

Manastir Ostrog – Farma magaraca Martinići – Nijagarini vodopadi u Podgorici – krstarenje Skadarskim jezerom

Provjereno savršen dan!

The post Nijagarini vodopadi u Podgorici?! appeared first on Putovanja za pet.

Ostrvo Gospa od Škrpjela (zavjetno ostrvo prepuno ljepote i legendi)

GASTROBARBA — Thu, 03 Jul 2025 11:18:56 +0200

Sa koje god strane da pristupate Bokokotorskom zalivu pogled će vam mamiti dva prekrasna neobična ostrva: Gospa od Škrpjela i ostrvo Svetog Đorđa. Jedno sa muzejom, crkvom i suvenirnicom karakteristično po kamenoj površini i plavim krovovima, a drugo zeleno od čempresa sa crkvom Svetog Đorđa iz 17. vijeka.

Ostrvo Svetog Đorđa je zatvoreno za posjete, ali zato ostrvo Gospa od Škrpjela predstavlja jednu od „must see“ destinacija u Crnoj Gori.

Vjerujte da se ne računa da ste boravili u Bokokotorskom zalivu ako niste posjetili ovo prekrasno ostrvo za koje se vežu mnoge legende, zanimljive priče, neobična tradicionalna dešavanja, zavjeti i facinantni zavjetni poklon. Riječ je o malenom ostrvu koje čuva najveću kolekciju zavjetnih slika u Evropi i najveću zbirku zavjetnih pločica na svijetu.

Pišemo vam baš sve: kako doći do ostrva, koga pouzdanog kontaktirati za vožnju brodom do ostrva Gospa od Škrpjela, koje su cijene dolaska i ulaska, na šta posebno trebate obratiti pažnju da ne biste nešto propustili, kako je nastalo ostrvo, koje se neobične legende vežu za njega, koje fascinantne eksponate kriju muzej i crkva i koje zanimljive priče se vežu za njih, šta treba da uradite da vam se želje ostvare i gdje se nalazi najbolje mjesto za mirbu.

Kako doći do ostrva Gospa od Škrpjela

Ako ste na ljetovanju u mjestima u okolini ostrva Gospa od Škrpjela svako mjesto sigurno organizuje izlete koji vas odvode baš do ostrva. Međutim, ukoliko želite kao mi da dođete do ostrva u vrijeme kada sezona nije u puno jeku, onda vam preporučujemo Perast bout tour Nađa. Vjerujte da ih od srca preporučujemo, vrlo su profesionalni i fleksibilni. Za broj slobodno pišite.

Dolazak brodom do ostrva iz Perasta je koštao 5€. Ulaz na samo ostrvo je besplatan, ali se ulazak u crkvu i muzej naplaćuje i u vrijeme naše posjete je bio 3€. I obavezno, ali obavezno posjetite crkvu i muzej, vjerujte da obilazak ostrva bez njih nije uopšte potpun.

Obratite pažnju na radno vrijeme crkve i muzeja. Izvan sezone je do 16 h.

Kako je nastalo ostrvo

Kompletna bit ostrva, sve zanimljive legende, zavjetne molitve, tradicionalni događaji, impresivni eksponati, zavjetni pokloni, sve je vezano za sam nastanak ostrva.

Prema legendi su braća Mortešići, od kojih je jedan bio ozbiljno bolestan, 22. jula 1452. godine na kamenu naspram Perasta pronašli ikonu Presvete Bogorodice i odnijeli su je kući.

Nakon što je jedan od braće ozdravio moleći se nad ikonom zavjetovao se da će na ovom mjestu napraviti ostrvo i crkvu. Pridružili su mu se i ostali Peraštani u izgradnji rimokatoličkog hrama posvećenog Bogorodici.

Prema drugoj tradiciji smatra se da se ikona tri puta na neobjašnjiv način vraćala na svoju stijenu i da su to Peraštani shvatili da ona želi tu da ostane.

Punih 200 godina su Peraštani na ovom mjestu na dubini od 30 metara bacali kamenje i potapali stare jedrenjake koje su zaplijenili u borbi protiv Osmanlija. Kažu da je preko 150 jedrenjaka potopljeno da bi nastalo ostrvo od 2000 m².

Na ostrvu je prvobitno izgrađena crkva kao mala kapela, a zatim kao barokna rimokatolička crkva.

Posebno je zanimljivo da se u unutrašnjosti crkve na oltaru čuva originalna ikona Bogorodice koju su pronašla braća prije 6 vijekova. A iza oltara je i stijena na kojoj je ikona pronađena.

Prema legendi kažu da ako stavite ruku na kamen (stijenu) iza oltara i zamislite želju, sigurno se ostvaruje. Probajte, pa javite.

Kako je nastao naziv Gospa od Škrpjela – na arhaičnom bokeljškom škrpjel znači stijena, što znači da bi se moglo prevesti kao Gospa od kamena.

A znate li za tradicionalni događaj „fašinadu“. Naime, svake godine 22. jula stanovnici Perasta napune svoje barke kamenjem, obiđu ostrvo i bacaju kamenje. Na taj način održavaju svoje ostrvo. Poslije toga slijedi molitva krunice i slavlje mise.

U barkama budu muškarci različitih vjera. Sve je propraćeno sa pjesmom i folklorom, vrlo živo i protkano veseljem.

Jedne godine smo i sami bili posmatrači ovog zanimljivog događaja. Kao promatrači u okolnim čamcima mogu biti baš svi i muškarci i žene i djece, bez obzira na vjersku pripadnost.

Ako se u tom periodu zateknete u Bokokotorskom zalivu, budite učesnici „fašinade“, nećete se pokajati.

Gospa od Škrpjela kao zavjetno svetilište (posjeta muzeja i crkve)

Od samo njenog nastanka pa sve do današnjih dana, Gospa od Škrpjela je zavjetno svetilište.

U najtežim momentima pomorci se na moru mole i zavjetuju Gospi.

Ako se spasu od brodoloma ili dobiju bitku sa piratima, pomorci dolaze u svetilište, Gospu od Škrpjela i donose zavjetne poklone.

U muzeju i crkvi možete biti svjedoci najveće kolekcije zavjetnih slika u Evropi i najvećoj zbirci srebrnih zavjetnih pločica na svijetu.

Crkva i muzej posjeduju preko 2000 srebrnih zavjetnih pločica. One se i danas donese, samo što najčešće nisu srebrne.

Najstarija je iz 1654. godine koju je darovao Peraštanin nakon pobjede nad mnogobrojnijom i snažnijom turskom vojskom.

Na zavjetnim pločicama su najčešće prikazani brod u oluji, brod u bitki ili dio tijela koji je bio bolestan.

Pored zavjetnih pločica, u unutrašnjosti crkve će vas oduševiti 68 slika ulja na platnu, djela umjetnika Tripa Kokolja, jednog od najvećih barkonih slikara iz Perasta. Kažu da mu je bilo potrebno 10 godina da oslika crkvu.

Crkva je aktivna. U njoj se održavaju mise, vjenčanja, krštenja.

Na izlasku iz crkve, pri ulasku u muzej, iznad vrata, uočićete mnogo buketa cvijeta. Njih su ostavile mlade nakon vjenčanja u crkvi, jer tako nalaže tradicija.

U muzeju vas očekuje 65 zavjetnih slika koje su darovali kapetani i na njima su prikazana dešavanja moreplovaca u periodu od 17. do 20. vijeka.

Interesantno je da sve što se nalazi u muzeju predstavlja poklone. Takođe u njemu možete pronaći i arheološke iskopine iz perioda 3500 godina p.n.e., zatim iz ilirskog, rimskog, grčkog perioda i tradicionalno oružje iz 17. i 18. vijeka.

Najpoznatiji zavjetni poklon i svakako eksponat koji budi najviše pažnje kod posjetioca je goblen, umjetnički rad Peraštanke Jacinte Kunić.

Interesantno je prije svega što ga je poklonila žena pomorca, a ne sam pomorac. Prema legendi suprug je otišao na more 1803. godine, kada Peraštanka i započinje svoj goblen. Radi ga 25 godina, sve do 1828. godine.

Umjetničko djelo, goblen, je radila ubodom igle u platno „pinto pitura“ i to sa 650 uboda po jednom cm². Goblen je rađen po šemi, oltaru Gospe od Škrpjela, pod prirodnom svjetlošću i svijećom.

Kažu da je umjetnica radeći goblen i oslijepila.

Posebnu pažnju obratite na kosu anđela. Rađen je od sopstvene kose umjetnice. Kako je vrijeme prolazilo, tako je i ona sijedila, tako da su i kose anđela od smeđe do sijede.

Ne zna se precizno da li se suprug vratio sa mora. Ali, pretpostavlja se da jeste iz više razloga.

Kao prvo, u pitanju je zavjetni dar, a on se poklanja samo kada su molitve uslišene.

Sa druge strane, goblen je rađen na specijalnoj vrsti japanske svile, koju je ukrašavala zlatnim i srebrnim nitima, te ukrašavala raznobojnom kineskom svilom. Navedeni materijali se nisu mogli pronaći u Perastu. Očigledno ih je suprug donosio sa svojih putovanja. Nadaćemo se da je ova verzija tačna, jer srećni krajevi su ipak ljepši.

Pomirbeni sto na ostrvu

Jedna od zanimljivosti na ostrvu je svakako i pomirbeni sto.

U 17. vijeku se u pomirbenoj dvorani, koja se nalazila naspram ulaza u crkvu, nalazio pomirbeni sto.

U pomirbenu kućicu je sveštenik dovodio zavađene porodice, nerijetko ih je zaključavao i ostavljao bez vode i hljeba sve dok se pomire.

I danas se uz crkvu nalazi pomirbeni sto.

Prepoznaćete ga po tome što ploču nose dva čovjeka na kičmi i leđima, a baš tako se najbolje može i predstaviti teret svađe.

I jedina mana posjete ostrva Gospe od Škrpjela je što ona traje samo pola sata. Nekako nam prođe kao tren.

A ostrvo Gospa od Škrpjela je zaista prekrasno, mistično i uvijek imate potrebu da mu se vraćate.

Jeste li već posjetili ovo ostrvce?

A sa ostrva Gospa od Škrpjela obavezno posjetite zadivljujući Kotor – grad za sva godišnja doba.

The post Ostrvo Gospa od Škrpjela (zavjetno ostrvo prepuno ljepote i legendi) appeared first on Putovanja za pet.

Znamenitosti Cetinja, stare kraljevske prestonice

GASTROBARBA — Thu, 03 Jul 2025 11:18:52 +0200

Cetinje, nadasve pitom, mali gradić koji je još davno privolio kraljeve, vladike, najviše vladare Crne Gore. Iako svjestan svoje istorijske važnosti, duhovnog bogatstva, jer je i čuvar najvećih hrišćanskih relikvija, i dalje uspijeva da prikaže svoju značajnu ulogu koja mu je povjerena, ali i održava svoju jednostavnost, pitomost i gostoljubivost.

I baš zbog njegove specifičnosti, pristupačnosti, impozantnosti, istorijskog i duhovnog značaja, želimo da vam otkrijemo znamenitosti Cetinja koje morate staviti na spisak šta posjetiti u Cetinju kako biste ga doživjeli za jedan dan u njegovom punom sjaju.

Šta posjetiti u Cetinju od njegovih znamenitosti

Izdvojili smo za vas 7 znamenitosti Cetinja koje treba da vidite da biste bolje upoznali Crnu Goru, a i samo Cetinje. Sve znamenitosti možete posjetiti u jednom danu i to pješke, pa da krenemo.

1. Muzej kralja Nikole

Zamislite kako može izgledati posjeta rezidencije poslednjeg kralja Crne Gore, kralja Nikole I Petrović Njegoša.

I ono što posebno moramo naglasiti je da uživanje u fondovima materijala Vojnog i Narodnog muzeja, te u inventaru iz crnogorskih dinastičkih rezidencija nadopunjuju kustosi koji su nam na takav način predočili istorijske činjenice i protkali ih dozom truda da shvatimo, da doživimo muzej baš na onaj način kako ga oni vide.

Kada su desetoro djece zaintrigirali, treba li još nešto dodati na to.

Ne morate biti veliki poznavalac crnogorske istorije, vjerujte da će vam oni mnogo znanja uliti.

Na kakav način su nam predočili istoriju, održavali pažnju, ostvarili interakciju, zaintrigirali djecu, naučili nas i zabavili. Nevjerovatno.

A još ako vam kažemo šta smo sve saznali iz privatnog života kraljevske porodice… kapa dole. Nešto ćemo i vama otkriti, ali ne sve. Morate ipak muzej i sami posjetiti.

Ali evo, na brzinu samo da kažemo da smo mirisali parfem koji je kralj Nikola kupio kraljici Mileni. Priznajte da smo vas već zainteresovali.

Muzej kralja Nikole je građen od 1863.-1867. godine za udovicu kneza Danila. Međutim, poslije odlaska udovice iz Crne Gore, u nju se iz Biljarde preselila kraljevska vladajuća porodica.

Rezidencija je imala neka renoviranja, ali trenutna postavka prikazuje kako je ona izgledala 1910. godine kada su u njoj živjeli kralj i kraljica sa svoje dvije najmlađe kćeri.

Muzej je inače koncipiran tako da je donji dio poslovni, a gornji porodični.

U prizemlju se divite oružju, odlikovanjima, portretu kralja i kraljice, crnogorskim nošnjama, plaketama, grbovima, odlikovanjima, zastavama (crnogorskim i turskim)…

Da li znate da je baš ovdje najveća zbirka zaplijenjenih turskih barjaka.

U prizemlju se možete diviti i originalnom crnogorskom novcu “perperu”, poštanskim markama…

U bogatoj kraljevskoj biblioteci u Muzeju se čuva i prva knjiga ikada štampana među Južnim Slovenima – Oktoih (štampan u Cetinju 1493. godine). Mada ona nije dostupna široj javnosti.

I onda se penjemo na sprat, ulazimo u porodične prostorije kralja Nikole.

Nižu se salon u indonežanskom stilu, nekoliko garnitura stilskih karakteristika Luj XV, Luj XVI…

…pozlaćena venecijanska ogledala sa postoljima, izrezbarene škrinje, dekorativni paravani, slike poznatih umjetnika, velike naslonjače, pisaći stolovi…

I pored te ljepote, impozantnosti svega viđenog, djecu najviše privuče tepih koji je sultan Abdulah II kupio kralju Nikoli I i za koji smo saznali da donosi sreću. Za svakoga po nešto.

A neki od nas su najviše zavirivali u škrinje i divili se skupocjenim servisima njemačkog porcelana. Tada saznasmo da je kralj Nikola bio strastveni pušač, ali i da je pio mnogo kafe, oko 2 l dnevno.

Kažemo vam da su nas obasipali vrlo interesantnim činjenicama koje zaintrigiraju posjetioca.

Uživali smo u kraljevsko i diplomatskom salonu, divili se portretima evropskih vladara i drugih srodnika sa evropskih dvorova.

Pokaza nam kustos kako stičemo osjećaj da nas kralj Nikola sa svog portreta ne samo pogledom prati, nego i kompletnim tijelom okreće se za nama. Šta mislite kako je to djeci privuklo pažnju?!

E onda zavirismo i u njihove spavaće i intimne prostorije, pa u sobe Ksenije i Vjere, dvije najmlađe kćerke kralja Nikole.

Nije nikakvo čudo što je Muzej kralja Nikole najposjećeniji muzej u Cetinju, Svakako spada u jednu od znamenitosti Cetinja koja se mora posjetiti i obavezna je na spisku “šta posjetiti u Cetinju”.

A mi tako zaigrani i zainteresovani produžismo dalje u upoznavanje Cetinja i Crne Gore.

2. Cetinjski manastir

Cetinjski manastir je jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve i čuvar više najvećih hrišćanskih relikvija.

U Cetinjskom manastiru se čuva dio ruke Svetog Jovana Krstitelja, mošti Svetog Petra Cetinjskog, čestice Časnog krsta Gospodnjeg, epitrahelj Svetog Save iz XIII vijeka i kruna sprskog kralja Stefana Dečanskog iz dinastije Nemanjića.

U pitanju je jedina preostala kruna iz dinastije Nemanjića. Riječ je ujedno i o kruni koja je bila kruna kralja Nikole kojom je krunisan 1910. godine.

Malo se zna da je ova kruna završila u Crnoj Gori kao poklon Karlovačke mitropolije Srpske pravoslavne crkve, crnogorskom vladiki Petru I Petroviću Njegošu.

Cetinjski manastir budi zaista poseban osjećaj, kako za pravoslavne vjernike, tako i za posjetioce druge vjeroispovijesti.

Ima Cetinjski manastir pored duhovnih i veliki istorijski značaj. Izgrađen 1484. godine od strane Ivana Crnojevića kao sjedište Zetske mitropolije.

Ali za vrijeme ratnih dejstava u teškim vremenima preuzimao je i duhovnu i sudsku, zakonodavnu, te i izvršnu vlast Crne Gore.

Više puta je rušen do temelja, pa ponovo građen.

Godine 1786. ga obnavlja Petar I Petrović Njegoš, da bi današnji izgled poprimio 1927. godine.

Interesantno je spomenuti da je prva osnovna škola u Crnoj Gori oformljena baš u Cetinskom manastiru.

Unutrašnjost manastira nije moguće fotografisati tako da ćete ga morati i sami doživjeti, ali vjerujte fotografijom vam ne bismo prenijeli utisak koji manastir ostavlja na posjetioca. Svakako spada u znamenitosti Cetinja koja se mora naći na spisku šta posjetiti u Cetinju.

3. Orlov krš

Na Orlovom kršu, brežuljku iznad Cetinjskog manastira nalazi se mauzolej vladike Danila, osnivača novog Cetinjskog manastira i dinastije Petrović Njegoš.

Do Orlovog krša vodi lagana pješačka staza, tako da ako imate malo vremena, uputite se do ove znamenitosti Cetinja.

4. Biljarda

Ko je zainteresovan da vidi rukopis Gorskog vijenca, ali i mnoge druge rukopise i lične stvari Petra II Petrović Njegoša?

Mnogo toga zanimljivog krije Biljarda.

Kada je Cetinjski manastir postao mali, 1839. godine Petar II Petrović Njegoš gradi rezidenciju koja je u početku nosila naziv Nova kuća.

Iste godine Petar II Petrović Njegoš u nju donosi prvi bilijar u Crnoj Gori, direktno iz Beča. I po njegovoj omiljenoj igri, Nova kuća dobija naziv Biljarda.

Sa svojih 25 prostorija bila je njegova rezidencija, ali je i veliki broj soba bio namijenjen Senatu, perjanicima i drugim državnim organima.

Svojevremeno je u Biljardi radila Njegoševa štamparija, bogoslovija, gimnazija, djevojački institut.

Iz Biljarde je upravljao i knez Danilo, kao i kratko kralj Nikola, ali je danas Biljarda muzej posvećen Petru II Petrović Njegošu.

Kroz 13 prostorija otvorenih za posjetioce Biljarda prikazuje život, doprinos i značaj Njegoša, kao i uslove i okolnosti pod kojima je vladao i stvarao svoja najznačajnija djela.

Kada zamišljate Njegoša, sigurno vidite njega u narodnoj nošnji kako ga je oslikao bečki slikar Johana Besa 1847. godine. E baš ta originalna slika se čuva u Biljardi u sobi sa slikama njegovih naslednika, bilijarom i stolicom pravljenom baš za Njegoša, onom izdignutom za 16 cm, jer je ipak u pitanju čovjek visokog stasa.

Već na početku shvatate o kako bogatoj zbirci se radi i kako vrijedne eksponate čuva Biljarda, a onda vas u drugoj sobi dočeka još veće iznenađenje.

Pred vama se ukaže više od hiljadu naslova, lična Njegoševa biblioteka koja je bila bogata štivima iz raznih oblasti i sadrži tekstove na mnogim jezicima. Fascinantno je da je Njegoš koristio 9 živih jezika.

A u posebnoj vitrini rukopis Gorskog vijenca. Originalan primjerak. Jedan jedini.

Biljarda čuva i 30 originalnih prevoda Gorskog vijenca, kao i rukopis teksta “Noć skuplja od vijeka”, jedne od najljepših ljubavnih pjesama sa naših prostora.

Čeka vas još mnoštvo zanimljivih eksponata. Stolica u kojoj je Njegoš preminuo, odora u kojoj je imenovan za mitropolita.

Tu su i zahvalnice i portret mladog vladike, djelo slovenačkog slikara Josipa Tominca iz 1833. godine.

Svakako je vrijedan pomena i otisak “Peruna” u vosku, novca koji je Njegoš imao namjeru da uvede kao regularnu crnogorsku monetu, ali ga je u tome omela prerana bolest.

Izložen je i kovčeg, odnosno “prvi državni trezor”, prvi pasoši koje je izdavao sam vladika, Njegošev testament, njegove gusle, originalan namještaj, oružje… zaista mnogo toga zanimljivog. Moglo bi se ovako u nedogled.

A onda za kraj u Biljardi vas očekuje Reljef Crne Gore.

Jedinstveni spomenik ove vrste u Evropi.

Napravili su ga Austrougari za vrijeme okupacije 1916. godine. Na osnovu nje su se diktirale vojne akcije. Što je više budete gledale sve više će vas fascinirati.

Vidite svaku planinu, brdo, put, zaliv, rijeku, kuću, naselje… Savršenstvo.

U njenoj izradi su učestvovali uvaženi majori, potpukovnici, inženjeri, akademski slikari, kartografi, vajari i mnogi drugi stručnjaci.

Mi tek ovdje shvatismo koliko toga još imamo za posjetiti u Crnoj Gori.

Reljef Crne Gore, kao i kompletna Biljarda spadaju u znamenitosti Cetinja koje moraju naći mjesto na spisku šta posjetiti u Cetinju, ali jednostavno moraju.

Ali, to nije sve, čitajte dalje, mnoga iznenađenja vas očekuju.

5. Ikona Presvete Bogorodice Filermose u Umjetničkom muzeju

Da li ste znali da se u Umjetničkom muzeju u Cetinju čuva jedna od najvećih hrišćanskih relikvija?

U pitanju je ikona Bogorodice Filermose. Smatra se najstarijom sačuvanom slikom Bogorodice.

Legenda kaže da je prema živom modelu naslikao Jevanđelista Luka polovinom prvog vijeka.

U pitanju je jedna od ikona kojoj je Majka Božija “dala blagoslov i na nju izlila svoju blagodat, da se kroz ikonu i molitve spašavaju ljudi”.

Ikona je smještena u Plavoj kapelici u Umjetničkom muzeju i u njoj su omogućeni vjerski obredi, što se nerijetko i čini.

A možete samo doći i diviti joj se.

Prešla je ikona za svojih 2000 godina postojanja dugačak put.

Od Jerusalima preko Carigrada stigla je u posjed krstaških vitezova Svetog Jovana Krstitelja koji su je tokom pohoda zaplijenili. Prvo je bila na Rodosu, a zatim od sredine 16. vijeka na Malti.

Pri bojazni od Napoleona, general Malteškog reda je ikonu predao ruskom caru Pavlu I Romanovu da je čuva u dvoru u Petrogradu.

U Rusiji je ikona dobila sadašnji izgled. Ram su joj uradili najčuveniji carski zlatari u vrijeme Pavla I.

Metalni okvir joj je zamijenjen zlatnim okvirom, ukrašenim dragim kamenjem.

Bordura je sastavljena od dvostrukog reda od 270 dijamanata, a u međuprostoru su trolisti od brilijanata i rubina, a od emajla su napravljeni kraci koji kad se sastave formiraju malteški krst.

Za vrijeme revolucije 1918. godine ikona Bogorodice Filermose biva iznešena u Kopenhagen.

A zatim je prenose u Berlin, pa u Beograd kao dar kralju Aleksandru Karađorđeviću.

Godine 1941. biva donešena u manastir Ostrog, da bi nakon državnog trezora dospjela 1978. godine u Narodni muzej gdje se i danas nalazi.

Ako se dobro zagledate u ikonu, primijetićete da nedostaju manji crveni safir i najveći plavi rubin. Nestali su dok su bili u podgoričkom depou pod neobjašnjivim okolnostima.

Zabranjeno je fotografisanje ikone Bogorodice Filermose, ali vi ovdje imate fotografiju ko zna koje po redu obrade.

Uživo zaista djeluje nevjerovatno. Svakako se mora naći na listi šta posjetiti u Cetinju.

Na obrazu joj samo možete vidjeti malo i jedino oštećenje.

Naime, 1571. godine se desio požar u crkvi Svetog Lorenca u kome je ikona čuvana. Cijela crkva je izgorjela, pa čak i zid na kome se ikona nalazila, ali samo je ona ostala sačuvana.

Na temeljima ove crkve je napravljena nova koja nosi naziv Sveta Marija od Pobjede.

Ikona Bogorodice Filermose zaštitnica je ostrva Rodos i Suverenog vojnog malteškog reda koji i danas u velikom broju dolaze u Umjetnički muzej u Cetinju da joj odaju počast.

Umjetničkom muzeju u Cetinju obiluje sa mnoštvom umjetničkih djela. Raspoređene su u pet zbirki: Zbirka umjetnosti jugoslovenskih naroda i narodnosti, Zbirka ikona, Zbirka crnogorske likovne umjetnosti, Spomen zbirka Milice Sarić – Vukmanović i Zbirka kopija fresaka.

Svakako spada u znamenitosti Cetinja u kojoj mogu uživati svi ljubitelji likovne umjetnosti.

6. Etnografski muzej u Cetinju

Da li ste znali da je crnogorska narodna nošnja proglašena najljepšom nošnjom u Evropi 1907. godine u Londonu? U pitanju je bila crnogorska svečana nošnja, odnosno svitna.

Kralj Nikola je u London poslao dvije djevojke i dva momka na takmičenje. Kažu da nisu samo nošnje osvajale poglede. Djevojke koje su predstavljale Crnu Goru su čak dobile i ponude za brak, ali su se ipak vratile u svoj rodni kraj.

Svečane narodne nošnje, kao i mnoge druge iz svih krajeva Crne Gore možete pronaći u Etnografskom muzeju u Cetinju.

U njemu je predstavljen život sa kraja 19. i početka 20. vijeka.

Na donjem spratu je prikaz seoske i gradske kuće, ognjišta kao glavnog mjesta okupljanja, gusle kao nacionalni instrument i oruđe kojim se radilo.

Na prvom spratu je zanimljiv prikaz nošnji, njihove razlike po područjima, kao i razlike nošnji kod djevojaka i žena.

Za muški dio populacije, tu je i bogata zbirka oružja.

Vrlo zanimljiv muzej koji ne iziskuje mnogo vremena, ali daje sasvim zanimljive informacije o životu u Crnoj Gori, njenoj tradiciji i specifičnostima.

Mi smo ga stavili na spisak znamenitosti Cetinja koje morate posjetiti, jer zaista to i zaslužuje.

7. Dvorska crkva na Ćipuru

Dvorsku crkvu na Ćipuru je 1890. odine podigao kralj Nikola I Petrović Njegoš na mjestu gdje se nekada nalazio manastir koji je Ivan Crnojević u 15. vijeku podigao u slavu Bogorodice.

Nalazi se u neposrednoj blizini Muzeja kralja Nikole, Biljarde i Cetinjskog manastira.

Crkva je zatvorena, a u njoj su pohranjeni zemni ostaci Ivana Crnojevića, kralja Nikole, kraljice Milene i njihovih kćeri, crnogorskih princeza Vjere i Ksenije.

Za cijene ulaznica posjetiti zvanični sajt Narodnog muzeja Crne Gore.

Cetinje je grad koji nas je osvojio na prvi pogled. Teško je povjerovati da tako pitom, miran, mali i gostoljubivi grad čuva tako važne istorijske primjerke i neke od najvećih hrišćanskih relikvija. Teško je povjerovati da je u pitanju kraljevski grad iz koga su vladali kraljevi, upravljali vladike, jednom riječju gospodarili najuticajniji vladari Crne Gore.

Vjerujem da smo vas našom pričom zaintrigirali i da ćete posjetiti Cetinje i to baš sve znamenitosti Cetinja koje smo vam naveli.

Uživajte, imate u čemu.

Iz Cetinja se obavezno uputite u manastir Ostrog, jedan od najposjećenijih pravoslavnih manastira.

Cetinje i Lovćen imaju neraskidivu vezu, pa s toga morate znati i šta raditi na Lovćenu.

The post Znamenitosti Cetinja, stare kraljevske prestonice appeared first on Putovanja za pet.

Šta raditi na Lovćenu

GASTROBARBA — Thu, 03 Jul 2025 11:18:49 +0200

Lovćen je sigurni smo jedna od najinteresantnijih destinacija za posjetiti u Crnoj Gori. Vraćali smo mu se više puta i svaki put otkrivali nove prekrasne lokacije, a nerijetko vođeni baš lokalcima, onima koji ga najbolje poznaju. Pišemo i vama šta raditi na Lovćenu, od toga koje znamenitosti ne smijete propustiti, koje lagane planinarske staze za prekrasne poglede vam predlažemo, te gdje pronaći najbolja tradicionalna jela i gdje se smjestiti.

Ne znam da li ste znali da je planina Lovćen poznata i kao Crna planina. Tako su je prozvali moreplovci, jer kad bi je ugledali na ulazu u Boku Kotorsku, iz daleka im je izgledala crna i mračna.

U okviru planine Lovćen se nalazi i Nacionalni park Lovćen koji obuhvata središnji i najviši dio planine Lovćen sa površinom od 6220 ha.

Ulaz u NP Lovćen se naplaćuje. Ulaznica za odraslu osobu je 3€/danu.

Pa da krenemo sa pričom šta raditi na Lovćenu!

Njegoševa rodna kuća

Kada kažete Lovćen, sigurno je većini vas ta riječ asocijacija na Njegoša. Pa odakle drugo započeti priču šta raditi na Lovćenu nego od Njegoševe rodne kuće.

U srcu sela Njeguši se smjestila tradicionalna dugačka kamena kuća koja predstavlja rodnu kuću Njegoša.

Smatra se da je prvobitna kuća izgrađena još 1576. godine, ali se pouzdano zna da ju je dograđivao Petar I Petrović Njegoš i podijelio je na tri dijela, trojici braće od kojih je svaki imao zaseban ulaz. Bila su to braća Sava, Toma (Njegošev otac) i Stijepa.

Kuća se vremenom dograđivala, preuređivala i poslednje izmjene pretrpjela 1973. godine kada se otvara kao Muzej Njegoševa rodna kuća.

Zamislite kakvu istoriju ona priča kada su se u njoj rodili rodonačelnik dinastije Petrović (Njegoš) vladika Danilo, zatim vladike Sava i Vasilije, Petar I, kao i Petar II Petrović Njegoš, Njegošev naslednik knjaz Danilo, kao i otac kralja Nikole Petrovića – veliki vojvoda Mirko.

Sada je gornji sprat iz jednog prostora, ostali su samo dijelovi pregradnih zidova.

Na ulazu rodoslov dinastije Petrović. Od čega drugog bi se moglo krenuti.

Kustos vas uvodi u život i značaj dinastije Petrović. Tu su Njegoševa djela, ognjište kao simbol okupljanja porodice, nacionalne nošnje, maketa Biljarde, Njegoša bista i potret, kao i potreti Petra I i knjaza Danila, prevodi Gorskog vijenca, Njegoševa djela…

A u prizemlju ostava. Mi smo se svi prvo uhvatili za žrvanj, spravu za mljevenje života. Još možete upoznati i burad za vodu, karlice za mlijeko, stalak za pršut, oruđe za rad na njivama…

Za obilazak vam ne treba puno vremena, ali je svakako značajno da je posjetite i da započnete upoznavanje sa Lovćenom.

Njeguši i njihova gastronomska čuda

Stigli smo u Njeguše, posjetili Njegoševu rodnu kuću, onda je vrijeme da upoznamo i selo Njeguši.

Da li ste znali da se porodica Njegoš preselila sa istoimene planine na planinu Lovćen i po njoj selo koje su naselili dobi ime – Njeguši. Samo nikome nije jasno zašto se „o“ pretvorilo u „i“.

Ako želite da se približite tradicionalnom načinu života i upoznate Crnu Goru u svom izvornom obliku i nepce obradujete domaćom tradicionalnom hranom, onda se svakako morate provozati selom Njeguši, isprobati tradicionalna jela u jednom od restorana, a mi vam vrlo rado preporučujemo i da se baš ovdje i smjestite. O tome ćemo na kraju naše priče.

Njeguši su vrlo malo selo, od svega 30-ak stanovnika, smješteno na 1000 mnv podno rezervata Lovćen. Čine ga upečatljivim nanizane kamene kućice, tradicionalni restorani i naravno što je u njemu rođena dinastija Petrović (Njegoš).

Mirno selo živi vrlo sporo i zaista pruža odmor i približavanje Crnoj Gori u njenom izvornom obliku.

Ono čime se Njeguši zaista mogu pohvaliti su najukusniji i najpoznatiji širom Crne Gore njeguški sir i pršut.

Svaka kuća ga ima. Na sve strane su natpisi „domaći pršut, sir i med“. I morate se negdje zaustaviti i isprobati ih.

Njeguški pršut se siječe na vrlo tanke kriške i služi uz sir i masline obavezno, a mogu biti dodani i još neki domaći proizvodi.

Mi smo boravili u restoranu „Bastadur“ i nismo se pokajali. Bili smo oduševljeni i hranom i ambijentom i gostoljubivošću.

Isprobavanje njeguškog pršuta i sira je svakako obavezno na spisku „šta raditi na Lovćenu“.

Korisna informacija: ako dolazite iz pravca Cetinja u Njeguše, ne plaćate ulaz u NP Lovćen.

Mauzolej na Lovćenu

Neizostavna destinacija za posjetiti u Crnoj Gori je svakako mauzolej na Lovćenu, grobno mjesto heroja crnogorske istorije, vladike, vladara, mislioca i književnika, Petra II Petrovića Njegoša.

Ne znam da li ste znali, ali Njegošev mauzolej je najviši mauzolej na svijetu, ali i remek djelo Ivana Meštrovića.

Oduševiće vas mauzolej iz više razloga, prije svega zato što je vječna kuća vrlo značajnog velikana, svojom izgradnjom, ali i pogledom koji se sa njega pruža.

Smjestio se mauzolej na Jezerskom vrhu, na 1657 mnv, jer baš tako je Njegoš želio. Sa njega se pruža pogled na njegove rodne Njeguši, a i nije htio da se sahrani na najvišem vrhu Lovćena – Štirovniku, jer je to mjesto ostavio nekome ko to bude više zaslužio od njega.

Njegoš je sebi za života izgradio malu kapelu, gdje je i sahranjen. Austrougarska ju je za vrijeme okupacije srušila, a Njegoševo tijelo je prenijeto u Cetinjski manastir.

Kapela se ponovo obnavlja za vrijeme kralja Aleksandra, pa opet ruši 1970. godine da bi se na njenom mjestu izgradio sadašnji mauzolej kao remek djelo Ivana Meštrovića.

Narod se bunio, jer je Njegoš želio skromnu kapelu, a ne velelepnu građevinu, ali je ipak mauzolej izgrađen u današnjem obliku.

Do mauzoleja se može stići autom, dobrim krivudavim asfaltnim putem sa pregršt vidikovaca koji nude pogled od kog zastaje dah.

A, za planinare je tu i planinarska staza iz sela Kuk. Dužina staze je oko 5 km, sa 300 m uspona i potrebno je oko 2 sata.

Kako god da stignete, opet vas sve čeka uspon od 461 stepenik do samog mauzoleja.

Već ovdje pogled puca na sve strane da zadivljuje. Možda naiđete i za vrijeme magle. Sačekajte malo, možda se razdani, pa budete kao i mi sreće.

Ispred vas tunel, 135 m dug, ručno klesan. Sa strane izlazi za sve ljepše poglede.

I onda na Jezerskom vrhu veličanstveni mauzolej.

Na ulazu, kao vječna straža, karijatide koje predstavljaju žene u narodnoj nošnji. Isklesane su u kamenu od jednog komada i teške 7,5 t. Zaista zaslužuju divljenje.

Ulazite u pročelje mauzoleja i dočekuje vas figura Njegoša napravljena od granita, iz jednog komada, visoka 3,74 m i teška 28 t.

Njegoš sa jednom rukom na srcu, kao žal za njegovom preranom smrću, sa drugom rukom na čelu, kao znak velikog mislioca, sa knjigom u stilu pjesnika i velikim orlom kao simbolom slobode i ponosa crnogorskog naroda.

A okolo blještavilo mozaika sastavljenog od pozlaćenih 220 000 pločica ukupne težine utrošenog zlata 18 kg.

Zadržaćete se, znam da hoćete, ali dođe vrijeme da se spustite u donju prostoriju gdje je sahranjen velikan i odate mu počast.

Nikako, ali nikako ne smijete propustiti ni odlazak na vidikovac.

Pogled prekriva veći dio Crne Gore… Bokokotorski i Tivatski zaliv, Cetinje, Podgoricu, Durmitor, Prokletije, Skadarsko jezero… pa sve do Albanije.

Po lijepom vremenu se sa njega vidi i Italija.

Mauzolej na Lovćenu je simbol Crne Gore i svakako mjesto koje se mora, ali jednostavno mora posjetiti. Koje god destinacije da preferirate, Mauzolej se mora naći naći na spisku “šta raditi na Lovćenu”. I vjerujte da nećete zažaliti.

Za cijene ulaznica se informišite na zvaničnom sajtu Narodnog muzeja Crne Gore.

Vrhovima Lovćena do impresije ljepotama Crne Gore

Neki od najatraktivnijih vrhova Lovćena: Treštenički vrh (1489 mnv), Babina glava (1474 mnv) i Koložunske grede kupiše nas za sva vremena i pružiše nam pogled koji se urezuje duboku u dušu.

Svi stali u jednu stazu, svi stali u jednu šetnju, svi stali u jedan dan.

I ono što je još ohrabrujuće, staza je lagana, kružna, a nadasve prekrasna.

Vodi vas od Ivanovih korita prvo kroz bukovu šumu, po uređenim austrougarskim putevima od jednog do drugog vrha sa sve ljepšim pogledima na prekrasne predjele Crne Gore.

Ukazuje vam se Skadarsko jezero, Cetinje pa čak i Podgorica, Mauzolej Petra Petrovića Njegoša, vrh Štirovnik, selo Dolovi, Budvanska rivijera, Tivatski zaliv, Durmitor…

Sjetite se vi sa ovih vrhova i legende kada je kralj od sultana samo tražio zemlju koja se sa Lovćena vidi. Sultan nije znao koliko pogled sa njega može teritorije da pokrije pa prihvati ponudu.

I zaista vam pogled obuhvata skoro cijelu Crnu Goru.

Dan nam bez magle, bez padavina, vidite u nedogled, ali duva da malca i zanosi.

Da nije vjetra, mogao bi se i zalazak sunca dočekati i ne bi vam pogled dosadio. Kao da ste na vrhu svijeta.

Prekrasno, ali zaista prekrasno.

Staza je u jednom smjeru do Koložunskih greda duga 6,5 km. Lagana je. Uspon je samo cca 400 mnv.

Možete napraviti i kružnu stazu, od Koložunskih greda, spustite se kroz selo Majstori do Ivanovih korita. Toplo vam preporučujemo ovakav završetak staze, uživajte u pogledu na Budvansku rivijeru što duže možete.

Staza je slabo markirana, tako da ne krećite bez track-a ili vodiča koji poznaje kraj.

Ali, da vam je od srca preporučujemo, zaista preporučujemo.

Mi smo se istinski nauživali. Za ovakvu stazu, za ovakav pogled vrijedi preći put od 8h.

Planinarete stazama Lovćena i stavite ih na spisak „šta raditi na Lovćenu“.

Obećali smo sebi povratak i uspon na vrh Štirovnik, kažu da je vrijedan posjete.

Etno selo Sveti Georgije

Ako tražite smještaj na Lovćenu da se povučete u prirodu, ali da ste opet relativno na dohvat ruke, da imate komfor koji zahtijeva savremeni putnik, ali i da dotaknete crnogorska obilježja, onda se uputite u Etno selo Sveti Georgije.

Smjestilo se u selu Njeguši na Lovćenu

Znam, već vam se sviđa!

15 komfornih izdvojenih kamenih kućica smjestilo se tik do jezera.

Ne očekujte ekskluzivno opremljene kućice, ali sasvim ugodne da boravak čine veoma prijatnim.

Tu su i guske i patke u jezeru da djeci daju razonodu…

…most i klupice za prekrasnu jutarnju kafu.

Zvijezda etno sela je svakako bazen. Šteta pa ne dođosmo u toku ljeta.

A djeca, oduševljena igralištem i pozornicom.

U restoran jurnu samo kada ih vruće priganice sa sirom ili eurokremom čekaju na stolu.

Za osoblje ne znam šta bih da vam kažem osim riječi hvale.

Priznajte da je Lovćen zaista zanimljiva destinacija i da nudi raznolik sadržaj za produžen vikend, a možete ga kombinovati i sa lokacijama iz drugih dijelova Crne Gore.

Sad kad znate šta raditi na Lovćenu, pročitajte koje znamenitosti krije Cetinje. Iznenadićete se!

A ako ste avanturista ili romantik uputite se na krstarenje Skadarskim jezerom.

The post Šta raditi na Lovćenu appeared first on Putovanja za pet.

Šokantne cijene u Crnoj Gori: Suncobran skuplji od apartmana na Halkidikiju

GASTROBARBA — Thu, 03 Jul 2025 08:15:19 +0200

Crna Gora postaje sve luksuznija destinacija za ljetovanje, ali i elitna enklava za bogate goste, pogotovo kada je riječ o pojedinim plažama koje nude spektakularan ambijent – uz cijene koje ostavljaju bez daha.

Ljetovanje u Crnoj Gori više nije sinonim za pristupačan odmor, a cijene ležaljki, suncobrana, pića pa čak i samog ulaza na plažu na pojedinim mjestima dostižu astronomske iznose.

Sveti Stefan – raj za bogate, pakao za novčanike

Plaža ispred čuvenog ostrva-hotel kompleksa Sveti Stefan važi za jednu od najskupljih u regionu. Iako je dio plaže tehnički dostupan javnosti, najbolji dio je rezervisan za goste Aman resorta – a ukoliko želite da uđete na taj dio kao “običan smrtnik”, ulaz će vas koštati i do 100 evra po osobi.

A to je tek početak – dnevni set ležaljki sa suncobranom na luksuznom dijelu plaže može da dostigne i 300 evra, u zavisnosti od perioda i raspoloživosti. U cijenu jeste uključena posteljina, flaširana voda i peškiri, ali i osjećaj da ste u društvu svjetskih milijardera.

Maestral Beach – Pržno, gdje ležaljka vrijedi kao hotel

U zalivu pored Svetog Stefana, nalazi se i ekskluzivna Maestral plaža, vezana za istoimeni hotel-kazino. Ovdje se za set dvije ležaljke i suncobran dnevno plaća između 120 i 200 evra, a u “premium zoni” cijena ide i do 250 evra.

Ulaz je besplatan, ali bez rezervacije – teško da ćete pronaći mjesto. Kokteli su u prosjeku 20–30 evra, dok je boca vina od 100 evra naviše. Ipak, gosti dolaze upravo zbog mira, diskrecije i luksuznog tretmana.

Ploče – beton, muzika i najskuplje pivo na Jadranu

Iako se ne radi o pješčanoj plaži već o betonskim platoima, Ploče kod Budve su postale kultno mjesto za one koji žele dnevnu zabavu uz DJ-eve i hedonizam. Međutim, zabava ima cijenu – i to paprenu.

Ulaz se naplaćuje 20 evra po osobi, dok se ležaljke kreću od 50 do 150 evra, u zavisnosti od pozicije i termina. Flaširano pivo u baru? 10 evra. Flaša prosječnog vina? Od 120 do 200 evra.

Dobreč – skrivena i skupa

Plaža Dobreč, između Herceg Novog i Rose, dostupna je isključivo čamcem ili brodićem. Taj faktor ekskluzivnosti se odražava i na cijene. Ležaljke koštaju između 60 i 120 evra, dok je ulaz simboličan – 10 evra, ali samo ako konzumirate nešto u restoranu.

Kao i ostale luksuzne destinacije, Dobreč se reklamira diskrecijom, privatnošću i odsustvom gužve – i to se naplaćuje.

Zašto ovakve cijene?

Ekskluzivna lokacija, privatnost, luksuzne usluge, ciljanje bogatih gostiju i limitiran kapacitet – to su ključni razlozi zašto su cijene na ovim plažama tako visoke. Osim toga, Crna Gora se sve više pozicionira kao “novi Monako” regije, gdje su prestiž i status važniji od praktičnosti.

Ali, za domaće i prosječne turiste – ove plaže postaju nedostižne oaze luksuza, dostupne samo uz ozbiljno debeo buđelar ili punu platnu karticu, prenosi Telegraf.

The post Šokantne cijene u Crnoj Gori: Suncobran skuplji od apartmana na Halkidikiju appeared first on eTrebinje.

Šta sve posjetiti u Krajini, a ne pokajati se?

GASTROBARBA — Mon, 16 Jun 2025 16:02:06 +0200

Ako se pitaš gdje pobjeći od svakodnevnog stresa, gužve i prebrzog života – imam prijedlog koji nećeš moći odbiti. Spakuj ruksak, uzmi dobru volju i kreni prema Krajini! Ova regija na zapadu Bosne i Hercegovine krije prirodne ljepote, istorijske priče i gostoprimstvo koje grije srce. Nije važno da li voliš rijeke, šume, tvrđave ili jednostavno miran kutak za kafu – Krajina ima sve to, i još više.

U ovom tekstu vodiću te kroz neke od najljepših mjesta koja sam imao priliku posjetiti – ili o kojima mi stalno pričaju oni koji su posjetili. Od skrivenih vodopada do starih gradova na uzvišenjima, od planinskih vidikovaca do mirnih sela gdje vrijeme stane – svaka destinacija iz ovog kraja ima svoju dušu. Ako ti se učini da pretjerujem, samo sačekaj dok ne vidiš fotografije. Pa da krenemo, redom, bez žurbe – kao što se i živi u Krajini.

{getToc} $title={Sadržaj}

Tvrđava Ostrožac, Cazin

Tvrđava Ostrožac, smještena iznad lijeve obale Une, jedan je od najimpresivnijih kulturno-historijskih dragulja u srcu Krajine. Prvi put se spominje 1286. godine kao posjed bogate plemićke porodice Babonić (Blagajski knezovi). Nadmorska visina omogućavala je izvrsnu kontrolu doline Une i učinila ga strateškom tačkom kroz vijekove.

Tokom osmanske ekspanzije, tvrđava je odolijevala čak do 1577. godine — stara priča kaže da je general Ivan Lenković sa samo 40 vojnika branio ovaj front ka Krajini, a Osmanlijama je trebalo više od sto godina da osvojе Ostrožac. Pod osmanskom upravom formiran je sanjak i izgrađene su dodatne tabije i objekti poput konjušnica, džamije i mekteba.

Na prijelazu u XX stoljeće tvrđava doživljava preobražaj kad ju Mehmed-beg Beširević prodaje grofu Lotharu von Berksu. Izgradio je romantični dvorac između 1900. i 1906. godine u sklopu srednjovjekovnog utvrđenja — kao rođendanski poklon svojoj ženi Isabeli, navodno članu Habsburške dinastije. Taj kontrast srednjovjekovne arhitekture i austrougarske romantike daje Ostrošcu jedinstven izgled, gotovo kao da je iz bajke.

Godine 2013. Komisija za nacionalne spomenike BiH proglasila je kompleks – tvrđavu, dvorac i zbirku kipova – arhitektonskog i historijskog naslijeđa od državnog značaja. Unutar zidina danas se nalazi Otvorena galerija skulptura – oko 150 monumentalnih djela nastalih tokom 55 izdanja kolonije kipara “Ostrožac”, isklesanih u bihacitu, koje tvore jedinstven otvoreni muzej jugoistočne Evrope.

Dan-danas tvrđava živi: održavaju se koncerti, kulturne manifestacije, kazališne predstave i jednostavno – vjeruje u svoje ljepote. Iako radovi na restauraciji napreduju postepeno, Ostrožac ostaje nezaobilazna destinacija za posjetioce koji traže spoj historije, arhitekture i prirodnih visinskih pogleda na Unešku dolinu.

Zašto je Tvrđava Ostrožac posebna?

Višeslojna historija – kroz srednjovjekovni, osmanski i austrougarski period, svaka era ostavila je svoj autentican trag.
Jedinstveni muzej na otvorenom – skulpture u dvorištu dodaju umjetnički pečat ambijentu, čineći mjesto živim i moderno.
Panoramski vidici – zidine pružaju nezaboravan pogled na rijeku Unu i okolne brežuljke, što mnogi opisuju kao bajkovito.
Kultura na dohvat ruke – redovno je uključen u turističke ture, domaćin brojnih događaja i lako dostupan s puta Bihać–Cazin.

Kada planiraš posjetiti Krajinu, Ostrožac je mjesto koje moraš dozvati – ne samo da nećete požaliti, već ćete se, vjerujem, i zaljubiti.

Kako doći do tvđave Ostrožac?

Nalazi se neposredno uz magistralni put M-4.2 koji povezuje Bihać i Cazin, tako da je teško “izgubiti se” – tvrđava ti jednostavno upada u oči čim se približiš. Ako dolaziš iz Cazina – udaljena je tek oko 9 km – na izlazu iz sela Ostrožac vidjet ćeš jasno označenu skretnicu, a od nje je do tvrđave samo 300 metara

Ako krećeš iz pravca Bihaća, voziš magistralom M‑14, potom skrećeš na M‑4.2 prema Cazinu. Nakon oko 4,2 km stižeš do mjesta Ostrožac, i tu skrećeš desno prema “Starom Gradu Ostrožac”. Ne brini ako ti navigacija pokazuje da si već stigao – tablice i putokazi su jasni, tvrđava se odmah vidi i obilježena je kao turistička atrakcija

Smještaj u blizini tvrđave Ostrožac

Na ovom linku možete pogledati najudobniji i najkvalitetniji smještaj u blizini tvrđave Ostrožac.

Japodski otoci, Bihać

Japodski otoci su jedinstvena prirodna i turistička atrakcija smještena na pet riječnih ada na rijeci Uni, nedaleko od Bihaća, u naselju Račić, tik uz granicu s Hrvatskom i između dva nacionalna parka – Nacionalnog parka Una i Plitvičkih jezera. Otoci su povezani drvenim mostićima, a gledano iz zraka formiraju prepoznatljiv oblik srca, što dodatno doprinosi njihovoj posebnosti i simbolici.

Ovo područje je poznato po izuzetnoj prirodnoj ljepoti, kristalno čistoj vodi rijeke Une, bujnom zelenilu i autentičnom spoju divlje prirode, mira i avanture. Sve građevine i sadržaji na otocima su uglavnom drveni, uklopljeni u okoliš, a u planu je i rekonstrukcija tradicionalnog japodskog naselja, prema uzoru na nekadašnja naselja ilirskog plemena Japoda po kojem otoci nose ime.

Kako doći do Japodskih otoka?

Japodski otoci nalaze se svega nekoliko kilometara od Bihaća, u mjestu Račić.

Iz Bihaća je do Japodskih otoka potrebno svega nekoliko minuta vožnje. Ako dolazite iz Hrvatske, otoci su udaljeni oko 2,5 sata vožnje od Zagreba, a granični prijelaz je vrlo blizu. Turistički centar ima uređen parking za posjetitelje.

Japodski otoci nude bogat izbor aktivnosti za sve uzraste i profile posjetitelja:

Rafting i kajak: Rijeka Una je poznata po raftingu, a Japodski otoci su polazna točka za neke od najljepših rafting tura u BiH. Postoje i mirnije vožnje prilagođene obiteljima s djecom.
Biciklizam: Moguće je iznajmiti bicikl i istražiti dolinu Japoda, vidikovce, srednjovjekovne gradove i prirodne ljepote uz Unu.
Šetnje i planinarenje: Kružne šetnje po otocima, uz Unu i do vidikovaca, idealne su za opuštanje i uživanje u krajoliku.
Kampiranje i glamping: Smještaj je raznolik – od kampiranja do luksuznih kupola, tradicionalnih sojenica, kućica na drvetu i glamping šatora, sve u skladu s prirodom.
Restoran i domaća kuhinja: Na otocima se nalazi restoran s domaćim specijalitetima i beach bar uz rijeku, savršeni za uživanje u lokalnim okusima.
Vožnja unskom lađom: Tradicionalne drvene lađe omogućuju posebnu perspektivu rijeke i otoka, a na nekima možete uživati i u malim gastronomskim doživljajima.
Kino pod zvijezdama: Ljeti se organiziraju večeri s filmovima na otvorenom, što je posebno iskustvo u prirodi.
Swing nad Unom: Popularna atrakcija za fotografiranje i uživanje je ljuljačka smještena iznad rijeke.
Izleti do Nacionalnog parka Una: U blizini su slapovi Štrbački buk (33 km), Kulen Vakuf (34 km) i Martin Brod (45 km), do kojih možete automobilom ili biciklom.

Japodski otoci su idealni za one koji traže mir, autentičan kontakt s prirodom, ali i za ljubitelje avanture i aktivnog odmora. Ovdje možete uživati u kristalno čistoj vodi, zelenilu, domaćoj hrani, bogatoj povijesti i legendama o Japodima, a sve to uz gostoljubivost domaćina zbog koje ćete se poželjeti vraćati.

Japodski otoci su savršena destinacija za bijeg iz svakodnevice, uživanje u prirodi, adrenalinskim sportovima, ali i mirnom odmoru uz rijeku. Pristupačnost, raznolikost aktivnosti i očuvana priroda čine ih jednim od najposebnijih mjesta u regiji. Na ovom linku možete pronaći najpovoljniji smještaj na Japodskim otocima.

Mlinčići i Plivski vodopad, Jajce

Mlinčići na Plivi su skupina od dvadesetak malih drvenih vodenica (mlinova) smještenih na sedrenim barijerama između Velikog i Malog Plivskog jezera, oko 5 km od centra Jajca. Ovi mlinovi stari su više od 400 godina i predstavljaju nacionalni spomenik, koji danas privlači turiste iz cijelog svijeta kao pravi mali raj na zemlji. Iako se više ne koriste za mljevenje brašna, Mlinčići su dragocjeni podsjetnik na stoljetnu tradiciju i dio su idiličnog prirodnog krajolika s parkovima, izletištem, ljetnim barom, izvorima i Mostom ljubavi. U blizini se nalazi i kupalište te staze za šetnju i rekreaciju, a okolna seoska domaćinstva i konobe nude mogućnost produženja izleta.

Plivski vodopad u Jajcu je jedan od najimpresivnijih prirodnih fenomena u Bosni i Hercegovini, smješten u samom centru grada, na ušću rijeke Plive u rijeku Vrbas. Visok je oko 20 metara i predstavlja simbol Jajca i cijele zemlje. Vodopad je jedinstven jer se nalazi unutar urbanog područja, okružen je historijskim znamenitostima kao što su Stari grad, tvrđava, katakombe i Muzej AVNOJ-a. Plivski vodopad nastao je prije oko 50.000 godina i privlači brojne turiste zbog svoje ljepote i jedinstvenog položaja. Ispod vodopada rijeka Pliva se ulijeva u Vrbas, a zajedno nastavljaju put prema Savi.

Kako doći i šta vidjeti?

Do Mlinčića se dolazi cestom od Jajca prema Plivskim jezerima, oko 5 km udaljeni od centra grada. Put prati tok rijeke Plive i jezera, što pruža prekrasne prizore tijekom vožnje ili šetnje.

Plivski vodopad je u samom centru Jajca, lako dostupan pješice iz bilo kojeg dijela grada, s mogućnošću parkiranja u blizini.

Osim Mlinčića i vodopada, u Jajcu vrijedi posjetiti i Stari grad Jajce, tvrđavu, Katakombe, Hram boga Mitrasa, Medvjed kulu, te muzeje poput Muzeja AVNOJ-a.

Plivska jezera nude mogućnosti za ribolov, vožnju kajakom, pedaline, kupanje, vožnju bicikla i šetnje, kao i odbojku i roštilj na izletištu kod Mlinčića.

Ove prirodne i historijske ljepote čine Jajce i okolinu idealnim mjestom za jednodnevni izlet ili duži boravak u prirodi i tradiciji.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u Jajcu.

Nacionalni park Kozara, Prijedor

Nacionalni park Kozara, smješten u blizini Prijedora u entitetu Republika Srpska, osnovan je 6. aprila 1967. godine kao zaštićena šuma prema odluci tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika, Tita. Prostire se na oko 39 km² (ili 3 500 ha) između rijeka Une, Save, Sane i Vrbasa.

Na Mrakovici je 1972. podignut impresivan Spomenik revoluciji visine 33 m, rad Dušana Džamonje, posvećen partizanima i civilnim žrtvama Kozarske ofanzive iz 1942. godine. U okviru memorijalnog kompleksa nalazi se muzej i zid s imenima približno 9 900 poginulih. Svakog 4. jula obilježava se godišnjica bitke.

Kako doći do Nacionalnog parka Kozara?

Najbolji način dolaska do parka je automobilom. Od Banja Luke do Kozare ima oko 53 km i vožnja traje otprilike sat vremena, dok je od Prijedora udaljenost oko 21 km, odnosno 25 minuta vožnje. Iz Gradiške je također oko sat vremena vožnje (45 km). Ulaz i centar parka nalaze se na platou Mrakovica (806 m nadmorske visine), gdje je i veliki parking ispred hotela Monument. Do Mrakovice vodi jedina javna cesta R-477, koja se spaja na cestu M4 u Kozarcu.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u blizini Nacionalnog parka Kozara.

Šta vidjeti i raditi u Nacionalnom parku Kozara?

Prirodne ljepote: Kozara je poznata po pitomim planinskim vrhovima ispod 1000 metara, gustim šumama (bukove, hrastove, javorove i borove), čistim potocima i bogatom biljnim i životinjskim svijetom. Park je dom za 865 biljnih vrsta, uključujući 33 vrste lišćarskog drveća i mnoge životinje poput divlje svinje, srndaća, lisice, vuka, divlje mačke i ptica poput jastrebova i sova.
Spomenik Revoluciji na Mrakovici: Impozantan memorijalni kompleks posvećen žrtvama Kozarske bitke u Drugom svjetskom ratu, djelo vajara Dušana Džamonje. Kompleks uključuje spomenik, muzej i partizansko groblje.
Pješačke staze: Kružna staza Mrakovica duga 3,7 km vodi kroz šumu i pruža prekrasne poglede na okolne gradove i prirodu. Pješačenje je odličan način za upoznavanje prirode parka.
Skijalište Kozara: Zimi park postaje popularno skijalište s uređivanim stazama pogodnim za početnike i rekreativce.
Zečiji Kamen: Prirodna atrakcija s jedinstvenim oblikom i lijepim vidikovcem, popularna među planinarima.
Kapela na Pilaništu: Kapela iz 1903. godine, poznata i kao Mehmedova crkva, s legendom o zabranjenoj ljubavi između Marije i Mehmeda.
Rekreacija: Osim planinarenja i skijanja, park nudi mogućnosti za biciklizam, brdski biciklizam i paragliding.

Nacionalni park Kozara je otvoren tokom cijele godine, a posjetiteljima su dostupne različite aktivnosti u skladu s godišnjim dobom. Za planinarenje i skijanje preporučuje se adekvatna oprema i informiranje lokalnih vodiča.

Vodopad Blihe, Dabarska pećina, Bobijaško oko, Sanski Most

Vodopad Blihe, smješten oko 14 kilometara istočno od Sanskog Mosta, u blizini sela Fajtovci, jedno je od najimpresivnijih prirodnih čuda Krajine. Visok oko 56 metara, ovaj vodopad se sručuje s okomite stijene u duboku dolinu, ostavljajući iza sebe magličastu izmaglicu i zvuk koji podsjeća na šapat vremena. Do vodopada vodi sada već asfaltni put koji se odvaja od glavne ceste. Nakon kratkog puta kroz šumu sačekaće vas parking i restoran koji radi samo u sezoni. Ljeti, zelenilo koje okružuje vodopad pruža savršen hlad, dok u proljeće i jesen voda dobija snagu koja otkriva svu moć prirode.

Nedaleko od Sanskog Mosta nalazi se još jedan skriveni dragulj – Dabarska pećina. Smještena u istoimenom selu, ova pećina je poznata po svojoj mističnoj unutrašnjosti, bogatoj pećinskim nakitom i tišini koju remeti samo kapljanje vode. Iako nije uređena za masovni turizam, upravo ta sirova autentičnost daje joj poseban šarm. Do nje se dolazi lokalnim putem iz pravca Sanskog Mosta prema Dabaru, a za one koji vole istraživanja i netaknute predjele, ova pećina pruža nezaboravno iskustvo. Kroz povijest je služila i kao zaklon, pa čak i svetište, što joj dodaje dodatnu kulturno-historijsku vrijednost.

Još dublje u krajiškim brdima, između Sanskog Mosta i Ključa, smjestilo se Bobijaško oko – prirodni fenomen koji zbog svoje smaragdnozelene boje i savršenog kružnog oblika ostavlja posjetioce bez daha. Riječ je o vrelu koje podsjeća na oko urezano u stijenu, okruženo šumom i legendama. Prema narodnim pričama, ovo mjesto ima posebnu energiju i često ga posjećuju oni koji traže mir i tišinu. Pristup Bobijaškom oku nije potpuno uređen, ali je moguć lokalnim putevima iz pravca sela Donji Kamengrad. Do posljednje tačke može se doći vozilom, a potom kratka šetnja vodi do samog vrela, koje je idealno za one koji žele da dožive pravu divljinu Krajine.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u Sanskom Mostu da možete više dana istraživati prirodne atrakcije ovog grada.

Vodopad Krupa na Vrbasu, blizu Banjaluke

Vodopadi Krupa na Vrbasu predstavljaju jednu od najljepših prirodnih atrakcija u Bosni i Hercegovini, smještenu u slikovitom selu Krupa na Vrbasu, koje se nalazi oko 25 kilometara južno od Banjaluke, na putu prema Jajcu i Mrkonjić Gradu. Ovo mjesto je poznato po svojim kaskadnim slapovima koji se protežu duž rijeke Krupa u dužini od oko 100 metara, stvarajući idilične prizore kristalno čiste vode koja se slijeva niz stijene u male bazene, okružena bujnom zelenom vegetacijom. Vodopadi su posebno impresivni u proljeće, kada je nivo vode najviši, a priroda najživlja, što ih čini idealnim mjestom za opuštanje, fotografisanje i uživanje u netaknutoj prirodi.

Pored vodopada, Krupa na Vrbasu je poznata i po svojim starim vodenicama koje datiraju još iz osmanskog perioda. Ovi mlinovi, koji su nekada bili ključni za lokalnu ekonomiju, danas su sačuvani kao dio kulturnog naslijeđa i predstavljaju dodatnu atrakciju za posjetioce koji žele da upoznaju tradicionalne tehnike mljevenja žita i dožive duh prošlih vremena. U neposrednoj blizini nalaze se i srednjovjekovni manastir Krupa, nekropola sa stećcima i druge istorijske znamenitosti koje dodatno obogaćuju doživljaj ovog kraja.

Kako doći do Krupe na Vrbasu?

Do Vodopada Krupa na Vrbasu najlakše je doći automobilom iz Banjaluke. Put vodi južno od grada, oko 25 kilometara, putem prema Jajcu ili Mrkonjić Gradu. Na samom ulazu u selo postoji besplatan parking, odakle se do vodopada može prošetati kratkom stazom kroz prirodu. Staze za šetnju vode i do izvorišta rijeke Krupe, a u blizini se nalazi i restoran „Krupski slapovi“ gdje posjetioci mogu uživati u lokalnim specijalitetima i pogledu na slapove.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u neposrednoj blizini vodopada.

Stari grad Ključ, Ključ

Stari grad Ključ smješten je na uzduženoj kosi visokih stijena iznad lijeve obale rijeke Sane, u blizini današnjeg naselja Ključ u Bosni i Hercegovini. Njegova povijest seže duboko u srednji vijek, s prvim pisanom potvrdom iz 1322. godine kada ga je ban Stjepan II Kotromanić darovao plemiću Vukosavu Hrvatiniću. Grad je bio važan župski centar srednjovjekovne Bosne, a tijekom stoljeća imao je stratešku ulogu u obrani i upravljanju područjem, naročito u vrijeme kada se država pomjerila prema zapadu pred osmanskom ekspanzijom.

Kompleks tvrđave sastoji se od nekoliko dijelova, uključujući glavni grad sa podgrađem, tabor i isturenu kulu Ljubicu, a kroz povijest je bio mjesto značajnih događaja, poput posljednjeg utočišta bosanskog kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine, nakon čega je pao pod osmansku vlast. Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje utvrda još iz 13. stoljeća, a grad je danas zaštićen kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, svjedočeći o bogatoj srednjovjekovnoj baštini i arhitekturi. S njegove visoke pozicije pruža se impresivan pogled na dolinu rijeke Sane, što dodatno ističe njegovu stratešku važnost i ljepotu.

Kako doći do Starog grada Ključ?

Do Starog grada Ključa može se doći cestom koja vodi do istoimenog naselja Ključ. Iz većih gradova u Bosni i Hercegovini, kao što su Banja Luka ili Bihać, putovanje je moguće automobilom ili lokalnim prijevozom do Ključa, a zatim pješačkom stazom do tvrđave koja se nalazi na uzvišenju iznad naselja. Put do tvrđave je pristupačan, a posjetiteljima se preporučuje udobna obuća zbog strmijih dijelova terena. Lokacija je dobro označena, a posjet Starom gradu pruža jedinstven uvid u povijest i prirodne ljepote ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u Ključu.

Janjske otoke, Šipovo

Janjske otoke su jedno od najatraktivnijih prirodnih izletišta u općini Šipovo, smješteno na zapadu Bosne i Hercegovine, oko devet kilometara južno od centra Šipova. Ovo područje je poznato po svojoj izuzetnoj prirodnoj ljepoti, koja uključuje razgranatu mrežu rijeke Janj koja se u ovom dijelu razliva u brojne rukavce, stvarajući male otočiće, slapove i vodopade. Rijeka Janj izvire na nadmorskoj visini od 612 metara u dubokom kanjonu, a Janjske Otoke čine krečnjačka dolina duga oko jedan kilometar i široka oko 300 metara, ispresijecana kristalno čistim potocima i pjenušavim kaskadama.

Ovaj prirodni rezervat predstavlja pravu oazu mira i svježine, naročito tokom ljetnih mjeseci, jer rijeka Janj ima konstantnu nisku temperaturu vode, oko 8 stepeni Celzijusa, što je čini izuzetno osvježavajućom. Janjske Otoke krasi i bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, a rijeka je poznata po pastrmci i lipljenu, što dodatno privlači ljubitelje ribolova. Uz prirodne ljepote, na ovom području se nalaze i stari vodeni mlinovi koji doprinose autentičnosti ambijenta.

Posjetioci Janjskih Otoka mogu uživati u šetnjama, piknicima, ribolovu i kušanju domaćih specijaliteta, uključujući poznatu janjsku pastrmku. Mjesto je idealno za bijeg od gradske vreve, a u neposrednoj blizini nalazi se i prašuma Janj, koja je proglašena prirodnim dobrom svjetskog značaja od strane UNESCO-a, te Manastir Glogovac kao dodatna kulturna atrakcija.

Kako doći do Janjskih otoka?

Do Janjskih Otoka se najlakše dolazi iz Šipova, udaljenih oko 9 do 12 kilometara. Pristup je moguć sa regionalnog puta Šipovo – Kupres, odnosno putem R415 koji povezuje Šipovo i Kupres. Iz Šipova se vozi prema jugu, a nakon nekoliko kilometara skreće se prema lokalitetu Janjskih Otoka. Put je dobro označen i pristupačan, što omogućava jednostavan dolazak i za dnevne izlete. U ljetnim mjesecima ovo mjesto postaje omiljeno izletište, posebno vikendom i praznicima.

Na ovom linku možete pronaći smještaj u neposrednoj blizini Janjskih otoka.

Janjske Otoke predstavljaju jedinstvenu prirodnu destinaciju u Bosni i Hercegovini, koja svojim pejzažima, vodopadima, hladnom rijekom i autentičnim ruralnim ambijentom ostavlja snažan utisak na svakog posjetioca.

"Čarobnjak iz Oza" oživljen u "Sferi" (VIDEO)

GASTROBARBA — Wed, 11 Jun 2025 09:37:42 +0200

Šta vas očekuje?
Potpuno imerzivno iskustvo od oko 75 minuta inspirisano izvornim filmom iz 1939. g., ali obogaćeno vrhunskom tehnologijom: 360° vizuali u 16K rezoluciji, vibrirajući "haptic" te niz realnih efekata – vetar, toplotni i mirisni elementi – koji vas doslovno uvode u tornado s Doroti i Totom

Projekcija na masivnom, 160 000 ft² LED ekranu (oko 15 000 m²), najviša rezolucija do danas – 16000×16000 piksela

Originalna muzika i melodije – uključujući „Over the Rainbow“ – koje su remasterisane i ponovno snimljene s orkestrom od 80 muzičara, a vizuelni efekti su dodatno oživljeni uz pomoć AI tehnologija (Google Gemini, DeepMind) da se prošire kadrovi i uveća kvalitet slike

Velikanska instalacija: 50‑metarska replika nogu Zle Veštice Istoka sa 22‑metarskim rubinskim cipelama postavljena na spoljašnjem delu Sphere-a – kao da je sferu „sletela“ na nju

Tim i tehnologija
Projekat je realizovan u saradnji Sphere Entertainmenta, Warner Bros. Discovery, Google‑a i Magnopusa. U kreativnom timu su učestvovali izuzetni profesionalci poput producenta Jane Rosenthal („Irishman“), stručnjaka za VFX Bena Grossmanna („Hugo“), montažerke Jennifer Lame („Oppenheimer“) i kreativnog direktora Zacka Winokura

Digitalna prerada obuhvata izvornu Technicolor arhivu, skaliranje pomoću AI i dopunjavanje kadrova kako bi se mastodontska rezolucija Sphere-a iskoristila do maksimuma . Više od 90% filma je „dodirnuto“ kroz AI—od proširenja scena do ubacivanja dodatnih elemenata .

Karte i paketi
Karte su u prodaji od 10. juna 2025. Cena početnih karata iznosi oko 104 USD .

Projekcija ide svakodnevno – jutarnji (10–11h), popodnevni (13–17h) i večernji termini (20h), zakazani do marta 2026. .

Specijalni paketi smeštaja u The Venetian ili The Palazzo hotelima nude standardne i VIP ulaznice uz dodatne pogodnosti (vaučeri za hranu, ekskluzivni lounge, poklon poster)

Zašto je ovo posebna prilika
Tehnički spektakl – ovo je do sada najtehnički najimpresivnija bioskopska realizacija klasičnog filma.

Novo poglavlje klasičnog filma – AI i immersive tehnologije omogućile su rekreiranje dodatnih scena, praćenje vetra u tornadu, mirise iz Polja maka…

Potpuna transformacija gledanja filma – u pitanju je više od gledanja, to je doživljaj svih čula .

Ukoliko planirate put u Las Vegas kasno leto 2025, ovo je prilika kakva se ne propušta – da proživite jedan od najvoljenijih filmova svih vremena potpuno novim, inovativnim očima.

Krstarenje Skadarskim jezerom

GASTROBARBA — Mon, 09 Jun 2025 20:57:19 +0200

Skadarsko jezero mami i kada samo autom preko mosta pređete iznad njega. I sigurno vam se javi želja da malo krstarite po njemu.

Mislite “da mi je samo jedan satić da uživam u ovoj ljepoti”, ali vjerujte malo je jedan sat, malo je i dva, ali recimo da je to optimalno vrijeme.

Mi smo unaprijed rezervisali naše čamce, preporučujemo SKADAR LAKE OLD BRIDGE, tu vam nema greške.

Dočekali nas u Virpazaru. Ukrcasmo se i zabava može da počne.

Prvo smo mislili da nam je 2 sata mnogo, ali neeeee, to je optimalno vrijeme.

I polako uplivavamo u najveće jezero na Balkanu.

Ne znam da li znate da je u pitanju NP Skadarsko jezero i da 2/3 jezera pripadaju Crnoj Gori, a 1/3 Albaniji.

Upoznaje nas domaćin sa ljepotama, bogatstvom i značajem Skadarskog jezera.

Provlačimo se kroz kanale, oko nas lokvanji, trska. Ptice uranjaju i izranjaju oko nas, hvale se svojim mladima.

Neke se uzdignu pa prelijeću iznad glava.

Skadarsko jezero je inače ptičiji raj, posjeduje 264 vrsta ptica od kojih su mnoge prorijeđene i ugrožene.

Šepuri se i pelikan. Bitan je, i treba da bude. Prekrasan, moćan i predstavlja pravi ponos jezera. Ovo mu je jedino stanište na jugu Evrope.

Zvuk žuborenja vode, prigušen zvuk čamca, oko vas vrlo živahan životinjski svijet i divlja priroda. Savršen trenutak.

Ulazite u uske kanale.

Mami vas pramac čamca. O da, može se na njemu i guštati i prepustiti užitku.

Upoznaje nas domaćin o promjenama nivoa Skadarskog jezera u toku godine, kaže da je razlika dubine oko 6-10 m ljeto/zima, napominje da je veći dio nivoa jezera ispod nivoa mora i da se kompletna voda promijeni 2 do 3 puta u toku godine.

Pažljivo ga slušamo, jer zaista nenametljivo iznosi činjenice, vrlo zanimljivo pripovijeda da svaku njegovu riječ upijamo.

Prolazimo ispod drumskog i željezničkog mosta, pa kraj tvrđave Lesendro, nekadašnjeg “ključa od Jezera”.

Nju podiže Petar Petrović Njegoš 1843. godine kao predstražu prema Turskoj. Kada ju je nakon teške borbe nakon 11 godina izgubio od Turaka, nasta izreka “pogibe ka’Vladika za Lesendro”.

Kažemo vam, mnoge zanimljive priče pripovijeda naš kapetan.

Još mnoge zanimljive tragove burne istorije i vrijedne kulturne baštine krije Skadarsko jezero. Tu je pet manastira, Žabljak – prestonica nekadašnje Zete, tvrđava Grmožur, nekadašnji crnogorski Alkatraz.

Nećete baš kraj svega proći, jer jezero je veliko 391 km², a vi imate samo 2 sata.

I opet evo nas u kanalima, pa u lokvanjima.

Raj za oči i melem za dušu.

Pregršt je lokvanja. Savršena je slika kada ugledate kako pramac uranja u njih. A oni se hvale svojim žutim i bijelim prekrasnim cvjetovima.

Zanimljivo je da samo Skadarsko jezero krije biljku kasoronj. Njen plod možete probati u avgustu i kažu da ukusom podsjeća na kesten.

Srećemo i ribolovce. Samo je 2 mjeseca lovostaj na jezeru od 15.3.-15.5. U obližnjim restoranima možete isprobati riblje specijalitete. Skadarsko jezero je dom 54 vrste ribe od kojih su jedne od njih ukljeva i krap koje su vrlo rijetke.

Posebno je Skadarsko jezero.

Ne znamo da li se više divimo njegovim specifičnostima ili ljepoti.

A djeca, uživaju na svoj način. Dobili su mogućnost vožnje čamca, napravio im je kapetan kapice od lokvanja i trske. Tu je i posluženje. Ugođaj na visokom nivou.

Polako ulazimo u smiraj dana. Sunce lijeno zalazi za planinama, stidno obasjava sad već mirnu površinu Skadarskog jezera. Zatvaraju se i bijeli cvjetovi lokvanja.

A i mi se umirili. Romantika prevladava.

Ako nas pitate, izaberite ovaj termin od 18h, doživite Skadarsko jezero u svim raspoloženjima.

Svakako je krstarenje Skadarskim jezerom avantura koja se mora, ali jednostavno mora doživjeti u Crnoj Gori. Jedinstvena je, fascinantna, zanimljiva i nadasve poučna. Preporuka od srca.

A kuda nakon krstarenja, pa na farmu magaraca Martinići, naravno.

The post Krstarenje Skadarskim jezerom appeared first on Putovanja za pet.

Manastir Ostrog (znamenitost koja ostavlja snažan utisak na svakoga)

GASTROBARBA — Mon, 09 Jun 2025 20:57:16 +0200

Ne poznajem osobu koja je posjetila manastir Ostrog, a na koju on sam nije ostavio snažan utisak.

I da, u pitanju je jedan od najljepših i najpoštovanijih pravoslavnih hrišćanskih manastira, ali ga u velikoj mjeri posjećuju i turisti katoličke i muslimanske vjeroispovijesti.

I sami smo bili svjedoci prisustva velikog broja posjetilaca sa drugih kontinenata, govornih područja i druge vjerske pripadnosti.

U pravoslavnom narodu sa ovih prostora se kaže da je Jerusalim daleko, na Hilandar ne mogu žene, a manastir Ostrog je dostupan svima.

Nerijetko ćete pročitati i da je poslije Hristovog groba i Svete Gore, manastir Ostrog najposjećenije svetilište u hrišćanskom svijetu.

Smjestio se manastir Ostrog na 15 km od Nikšića i 50 km od Podgorice, visoko u Ostroškoj stijeni, okomito, na 900 m visine.

Izgradio ga je Sveti Vasilije Ostroški u 17. vijeku, čije se mošti nalaze u samom manastiru i kojima se ljudi dolaze pokloniti i moliti, jer se smatraju čudotvornim i iscjeliteljskim.

Zamislite samo kakav je poduhvat bio izgraditi manastir u vertikalnoj stijeni, na ovoj visini, bez ikakvih modernih građevinskih pomagala.

U današnje vrijeme se i sama vožnja autom do manastira po krivudavom asfaltnom putu prepunom zavoja smatra podvigom.

Izgrađen je u cilju kao mjesto molitve i mire, ali i kao temelj pravoslavlja u tim teškim vremenima.

Svojom impresivnom arhitekturom i duhovnom snagom svrstao se u jedan od najposjećenijih pravoslavnih hodočasničkih mjesta.

Manastir Ostrog sastoji se iz Donjeg i Gornjeg manastira.

Donji manastir je sagrađen u 19. vijeku i čini ga crkva Svete Trojice, manastirski konaci i vjerska škola osnovana u 18. vijeku. U pitanju je aktivan vjerski objekat u kome se obavljaju liturgije, krštenja i vjenčanja.

U Gornjem manastiru se nalaze dvije crkve: Vavedenje Bogorodice u kojoj počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog i Sveti Krst.

Od Donjeg do Gornjeg manastira vodi asfaltni put od oko 5 km. Vrlo je uzak i težak za mimoilaženje. U periodu velike posjećenosti (ljetni mjeseci, Petrovdan, Ilindan, Velika Gospojina, Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac) se nikako ne preporučuje odlazak autom do Gornjeg manastira.

Takođe na ovoj dionici od Donjeg do Gornjeg manastira postoji i pješačka staza od 3 km, za koju je potrebno 25 minuta da se pređe. Preporučuje se njom šetnja, kako zbog prekrasnih pejzaža, tako i zbog skromnog hodočasničkog čina.

Nerijetko ćete vidjeti vjernike kako se i bosi kreću ka Gornjem manastiru.

Kako se ponašati u manastiru Ostrog

Za ulazak u manastira postoje pravila kojih se neminovno moramo pridržavati, naročito što se tiče oblačenja.

Ne možete ući golih ruku i nogu. Muškarci moraju obući duge pantalone, a žene duge suknje, mogu i pantalone, kao i majice dužih rukava. Na nogama ne smijete imati papuče ili sandale.

Za žene je poželjno da glavu prekriju maramom.

Nemojte se iznenaditi ako u ranim jutarnjim satima zateknete mnoštvo ćebadi prebačenih preko ograde.

Vjernici mogu da prenoće u konacima manastira, ali su oni često puni, pa pristigli spavaju ispred manastira pod otvorenim nebom. Za njih su obezbijeđena ćebad za hladne noći.

Sigurno ćete pred pećinom u kojoj je kivot i u kojoj se vjernici poklanjaju moštima Svetog Vasilija Ostroškog uočiti sa lijeve strane na zidu korpu, u njoj možete ostaviti peškir, ulje, sapun i neke druge upriličene sitnice kao dar manastiru i monasima koji u njemu žive.

Pri posjeti manastira Ostrog uočićete u Gornjem manastiru prostor gdje su postavljeni papiri na kojima možete napisati želje za svoje bližnje, kao i imena upokojenih koje će sveštenici tokom svojih liturgija pročitati pred Bogom i Svetim Vasilijem Ostroškim.

Kao i u ostalim pravoslavnim hramovima, i u Ostrogu i to baš u ovoj prostoriji možete ostaviti simboličan novčani prilog, koji se dalje dodjeljuje onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Dobro je znati i da na ulazu u portu u Gornji manastir postoji izvor čija voda se nosi kući kao zaštitnik doma i porodice.

Uočićete sigurno brojanice ili neke druge lične stvari postavljene duž manastira. Vjernici donose neke karakteristične sitnice osoba koje nisu mogle doći, a željeli bi da se poklone moštima Svetog Vasilija Ostroškog i pomole mu se u nadi da im pruži utjehu i spasenje.

Iz manastira Ostrog se nosi osvećena vodica, tamjan, ulje, nafora, ikonica, brojanica, krst od tiskovine… i sve to možete kupiti u manastirskoj suvenirnici. Nerijetko se nose i osobama koje nisu mogle doći u manastir Ostrog.

Pred kivot Svetog Vasilija Ostroškog dolaze brojni ljudi u potrazi za duhovnom utjehom, kao i lijekom, a njegova čuda su brojna i prenose se kako u vidu zapisa, tako i u narodskim pričama.

Koja su čuda vezana za manastir Ostrog

Svakako je najčešće prepričavano čudo iz 1913. godine kada je beba u kolijevci pala sa vrha manastira i ostala bez ijedne ozlijede, dok se sama kolijevka razbila na mnogo dijelova.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata manastir je bombardovan. Jedna granata njemačkog topa je udarila u kameni iznad iznad Gornjeg manastira.

Razbila je vrata u crkvi Časnog krsta, ali nije eksplodirala, samo se prepolovila na dva dijela. Ispitivanjem je utvrđeno da je granata bila ispravna, ali da nekim čudom nije raznijela manastir. I sada se ova granata čuva u Gornjem manastiru.

Vasilije se upokojio u svojoj keliji koja je u Gornjem manastiru. Kažu da je u trenutku njegovog upokojenja cijela bila obasjana svjetlom, nakon čega je narod počeo da dolazi na njegov grob i moli se.

Iz stijene u kojoj je izdahnuo izrasla je vinova loza koja i danas postoji, iako u stijeni nema ni malo zemlje.

Vjeruje se da su plodovi ove loze lijek za neplodnost.

Bitno je da znate da se ime Ostroškog sveca izgovara sa posebnim poštovanjem uz ustajanje osobe koja bi trebalo da se prekrsti i da izgovori “slava mu i milost”.

A da li ste znali da je Sveti Vasilije Ostroški rođen kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, Popovo Polje u Hercegovini. Kao 12-ogodišnjaka roditelji su ga poslali u manastir Zavala u Ravnom.

Zatim je kao monah boravio u manastiru Tvrdoš u Trebinju, te je pred Turcima sa drugim monasima došao u manastir Ostrog.

Poseban je manastir Ostrog, poseban doživljaj ostavlja na posjetioce. Teško je njega riječima opisati, njega treba doživjeti.

Ako nas pitate kako organizovati jedan sadržajan, raznolik dan u Crnoj Gori, iz iskustva vam predlažemo manastir Ostrog – farmu magaraca Martinići, Nijagarin vodopad u Podgorici i krstarenje Skadarskim jezerom.

Vjerujte, iz iskustva vam ga predlažemo. U pitanju je jedan savršen dan.

The post Manastir Ostrog (znamenitost koja ostavlja snažan utisak na svakoga) appeared first on Putovanja za pet.

Ljetovanje iz snova: Sedam noćenja za 100 evra

GASTROBARBA — Sun, 08 Jun 2025 06:21:18 +0200

LONDON – Putovanja u inostranstvo često mogu biti skupa i prije nego što uopšte stignete do aerodroma. Troškovi ljeta, prtljaga, putno osiguranje i smještaj brzo uvećaju ukupnu cifru, a prava potrošnja tek počinje kada stignete na destinaciju – izleti, obroci, lokalni prevoz i suveniri dodatno opterećuju budžet, piše Daily Mail.

Ipak, australijski putnici i influenseri Džordžija i Den, poznati kao G & Dan – Travel Adventure Creators, sastavili su listu zemalja koje vrijedi posjetiti dok ste još mladi – i, što je još važnije, dok imate ograničen budžet. U svom kratkom Instagram videu prikazali su destinacije koje su obišli, otkrili koliko su plaćali smještaj, prevoz, hranu i aktivnosti, te podijelili lične utiske s putovanja.

Na samom vrhu liste našla se Gvatemala, gdje su pronalazili smještaj već od 13,18 evra. Prevoz ih je koštao između 4,39 i 8,79 evra, aktivnosti su bile dostupne već od 8,79 evra, dok su obroci u restoranima koštali od 2,64 do 5,27 evra.

Slično je bilo i u Nikaragvi, gdje su spavali za 10,54 do 15,81 evro, vozili se za 3,51 do 7,02 evra, a jeli za 1,76 do 4,39 evra.

U Maroku, troškovi su bili nešto viši, ali i dalje vrlo pristupačni: smještaj od 13,18 do 17,57 evra, prevoz između 5,27 i 10,54 evra, aktivnosti od 8,79 do 21,97 evra, a obroci najčešće od 4,39 do 7,02 evra.

U Kolumbiji, smještaj su plaćali između 11,54 i 19,34 evra, dok su troškovi prevoza iznosili 4,39 do 10,54 evra, aktivnosti 8,79 do 17,58 evra, a hrana 3,51 do 5,27 evra.

Turska se izdvojila kao jedna od najpovoljnijih destinacija – smještaj od 8,79 do 13,18 evra, prevoz 5,27 do 8,79 evra, a i aktivnosti i hrana dostupni su već od 8,79 evra.

Na samom kraju, posjetili su i Boliviju, zemlju sa ubjedljivo najnižim troškovima: smještaj između 8,79 i 13,18 evra, prevoz od 2,64 do 4,39 evra, aktivnosti 8,79 do 17,58 evra, dok su obroci ponekad koštali i manje od 2,64 evra.

The post Ljetovanje iz snova: Sedam noćenja za 100 evra appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.

Vojni aerodrom Željava (obilazak sa nekadašnjim radnikom)

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:53 +0200

Vojni aerodrom Željava, najveći podzemni aerodrom i nekadašnja baza JNA. Aerodrom koji budi znatiželju kod mnogih zbog svog vojnog značaja, dostignuća, performansi, ali i mnogih intrigantnih teorija koje se vežu za njegovu prošlost.

Aerodrom Željava je oduvijek bio mnogima nepoznanica, čuvana tajna i nepresušan izvor zagonetki.

I sami smo željeli da zavirimo u njegovu utrobu, vidimo njegovu veličinu, naslutimo vojnu moć koju je imao i to sve iz prve ruke, od nekog ko je unutar njega radio, ko je u njemu boravio, ko ga u dušu poznaje.

Iako je ruiniran, nudi posebnu avanturu.

Kako izgleda obilazak vojnog aerodroma Željava uz vođstvo nekadašnjeg njegovog mehaničara, kako je bio organizovan sam aerodrom, zašto je baš ovdje napravljen, koje su mu performanse, šta sada možete vidjeti u njegovoj unutrašnjosti, kako ga možete obići, šta je potrebno da ponesete, gdje se nalazi, šta sve možete vidjeti u vojnoj avio bazi i kako su ga djeca doživjela, sve vam pišemo u nastavku.

Uglavnom je bilo zanimljivo i iznad naših očekivanja.

Šta je bio vojni aerodrom Željava?

Vojni aerodrom Željava je izgrađen 1968. godine i od samog projektovanja, razrade projekta, (od 1954. godine) prošlo je samo 14 godina.

Za vrijeme Hladnog rata, zbog bojazni od napada atomskim oružjem, najviši jugoslovenski vojni vrh odlučuje da izgradi u potpunoj tajnosti jedan od dva dežurna vojna aerodroma u Jugoslaviji koji će pružiti odbranu i vazdušni nadzor teritorije, ali i koji će ostati imun na napad atomskim oružjem.

Vojni aerodrom Željava je u punoj funkciji korišten od 1968. godine do 1992. godine kada je uništen aktiviranjem minsko-eksplozivnih sredstava pri povlačenju JNA.

Vojni aerodrom Željava, poznatiji još kao Aerodrom Željava, Vojni aerodrom pored Bihaća, Aerodrom pored Plitvica, Željava itd danas sve više budi interesovanja kod posjetilaca.

Ne preporučuje se samostalan obilazak zbog njegovog ruiniranog stanja, kao i lavirinta potpuno mračnih tunela koji vas dočekuju u njegovom podzemnom dijelu. Ne šetajte puno samostalno ni oko pista i podzemnih ulaza, jer još uvijek područje vojnog aerodroma Željava nije u potpunosti deminirano.

Kako izgleda obilazak vojnog aerodroma Željava?

Obilazak podzemnog dijela vojnog aerodroma Željava započinje u Hrvatskoj, iz sela Željave, koji se nalazi u blizini Plitvica, odnosno Ličkog Petrovog Sela.

Na ulazu vojne avio baze postavljen je avion Douglas. Znak da smo na pravom mjestu. Bio je to poklon Jugoslaviji nakon završetka Drugog svjetskog rata. Avion je originalno služio za prevoz i desant padobranaca. Prema nezvaničnim podacima, prema serijskom broju, pronađeno je čak da je baš ovaj avion učestvovao u iskrcavanju u Normandiji.

Sijao je punim sjajem do samog povlačenja JNA. Sada ga je već nagrizao zub vremena, a i iz unutrašnjosti se uzelo sve što je moglo. Međutim, nezaobilazna je tačka za fotografisanje. Baš je fora, priznaćete.

A preko puta teško uočljive zgrade kasarne (baze). Kažu da ih je bilo 40-ak. Sada prepuštene vremenu i prirodi, dovedene su u stanje neprepoznatljivosti čak i od strane onih koji su u njima stalno boravili.

Bio je tu smješten komandni centar, bioskopska sala, učionica, vježbaonica, spavaona, mehaničarske radionice, generatori, kuhinja, igrališta, vježbališta za zaposlene…

Ono što je posebno interesantno je da nisu svi zaposleni u bazi imali pristup podzemnom dijelu aerodroma. Sve je bilo podređeno strogoj tajnosti vojnog aerodroma Željave.

Iznenadi nas prisustvo privatnih kuća u vojnoj bazi, odmah nakon kasarne.

Prilikom izgradnje vojnog aerodroma u potpunosti je iseljeno selo Baljevac. Ostalo je samo groblje koje se nalazi između ulaza 3 i 4 u podzemni objekat. A selo Željava je tom prilikom dijelom iseljeno. Međutim, ostalo je par kuća stanovnika Željava u krugu aerodroma čiji su vlasnici imali posebne propusnice za mogući prilaz kući.

Nakon 3 km vožnje od samog ulaza, odnosno kasarne, dolazimo do ulaza u podzemni dio objekta koji se službeno zvao Klek ili O-505 (Objekat 505).

Vojni aerodrom Željava je imao 4 ulaza u podzemni dio objekta, a oko njih 5 pista, od kojih su 2 poletno-sletne, a tri poletne.

Sada podzemni dio, pista 4 i dijelovi piste 1 i 3 pripadaju Republici Hrvatskoj (Opština Korenica), dok se piste 2 i 5 nalaze na području BiH (Grad Bihać).

Ispred nas ulaz u unutrašnjost planine Plješevice. U obliku je aviona MIG 21. I drugi ulazi su bili istog oblika, ali su neki urušeni za vrijeme miniranja. Lampe na glave, palimo svjetiljke, još jednu svjetiljku u ruku i obilazak počinje.

Na prvom udaru vrata. Vodič nas upoznaje kako su deflektori projektovani da usmjere udarne talase i sprovode ih u posebno dizajniranu komoru.

U daljini mrak. Osjeti se miris prašine i ukus kerozina.

Očekuju nas tuneli (galerije) dužine 3,5 km, međusobno povezani u obliku slova M.

Vodič priča svoju životnu priču. Oživljava vidno urušene tunele i pomoćne prostorije. Dočarava nam atmosferu koja je vladala u vojnom aerodromu Željava.

U bazi je tada bio smješten 117. Lovačko-avijacijski puk (LAP) sa 124. i 125. ekadrilom, kao i 352. izviđačka eskadrila. Naoružani su bili tada najsavremenijim avionima MIG-21 različitih verzija i namjena.

Podzemni dio aerodroma je mogao da primi oko 60 aviona, a u svakom trenutku je u njemu bilo oko 500 zaposlenih.

Bilo da je bilo mirno ili ratno vrijeme, svi avioni su uvijek bili pod zemljom. Izlazili bi samo angažovani avioni za vrijeme letačkog dana i dežurni par koji je uvijek bio spreman i naoružan za uzlijetanje.

Ne moram vam posebno ni naglašavati kako su djeca oduševljeno izgledala kada je pričao da se u slučaju hitnog poziva moralo ako treba i u donjem vešu izlijetati, ali se dežurni par morao vinuti u nebo za 2 minuta.

Vojni aerodrom Željava nije služio za obuku, već za jedinice prve borbene linije. U njega su stizali samo najbolji. Bila je čast i veoma značajan uspijeh raditi u O-505.

Podzemni dio aerodroma je napravljen tako da je u slučaju udara mogao samostalno da opstane 30 dana, pa čak neki tvrde i 6 mjeseci. Posjedovao je on sve pripadajuće i neophodne prateće prostorije koje su mu to i omogućavale.

Vojni aerodrom Željava je morao da obezbijedi smještaj i nesmetan rad 3 do 5 eksadrila u uslovima klasičnog, ali i nuklearnog rata. Morao je sve vrijeme da obezbijedi kontrolu letenja i meteorološku stanicu.

Provodi nas vodič kroz tunele, odnosno galerije. Nepregledni tuneli. Svaki dužine 400, 500 i 350 m. Svodastog su oblika, svaki visine 8 m i širine 12 m, a na ukrštanjima visine i do 12 m.

Razgrnusmo nogom prašinu po podu, još se vide crvene boje kao oznake. Objašnjava nam vodič kuda su vodile staze za pješake, da su u udubljenjima bili dijelovi protivpožarnog sistema.

Svako mjesto za parkiranje u tunelima je imalo svoj priključak za punjenje aviona gorivom. Još uvijek se neki dijelovi dobro očuvani.

Pitaše se malci kako su avioni dolazili do svog parkinga. U tome su im pomogli elektro-akumulatorski tegljači.

Zavirili smo mi i u jednu od 11 klima-komoru koja je obezbjeđivala konstantnih 22ﹾC i 95% vlažnosti. Pratili smo zaštićene ventilacijske šahtove koji su ujedno bili i rezervni izlazi na površinu zemlje. Glavicama smo jurili ostatke električne, vodovodne i kanalizacijske mreže.

Posjedovao je vojni aerodrom Željava i poseban razglasni i video-nadzorni sistem.

Uveo nas je vodič i u prostoriju gdje je sačuvan agregat, jedan od tri koji su bili, i to onaj koji je proizvodio 1 MVA. Inače je kompletan podzemni dio aerodroma trošio 8 MVA.

A djeca se čudila svakom dugmiću i svakoj ručkici koja se još uvijek mogla pomjeriti.

Upoznasmo se i sa algama koje žive u avionskom gorivu.

Obasjavajući svjetiljkama upadali smo u skladište raketa, spavaonice, prostorije mehaničara…

Uvijek u mraku i sa posebnom pažnjom pri kretanju. Mnogo je dijelova stropova i cigli po podu, puno je rupa, otvorenih kanala. Nerijetko su tu i bare, kablovi i armatura koja visi sa plafona.

Ali je to nama svima samo dodavalo mrvu više znatiželje za sve veće i dublje istraživanje. Nametala su se mnoga nova pitanja.

A djeca, postala su pravi mali detektivi. Zauzeli su prvi red do vodiča. Preuzeli su vođstvo.

Najviše su se oduševili kada smo upali u sjedište LAP-a. Na sve strane razbacane i napola uništene vojne karte, knjižice, priručnici, bilješke…

Nađoše kartu Firence, pa i ostale gradove, ma mogli su sklopiti cijelu Italiju. Vide samo koliko im lampa dozvoli, na sve strane prašina u nenormalnim količinama. Ali, ne predaju se. Hrljaju, prevrću, traže, oduševljavaju se. Probudiše se detektivi u njima.

Uveo nas je vodič i u cisterne u skladištu goriva. Prave pravcate cisterne. Ulazili smo im u unutrašnjost sve do jednoj. Učili kako se točio kerozin i uživali.

Vojni aerodrom Željava se snabdijevao kerozinom ne samo iz ovih skladišta, nego i cjevovodom dugim 10 km koji je vodio iz skladišta na brdu Pokoj kod Bihaća. Bio je potpuno obezbijeđen da je mogao da izdrži i nuklearni udar.

I pred kraj našeg putovanja, dođosmo do Zvijezde. Centralno mjesto vojnog aerodroma Željava. Iz njega je vodilo 5 tunela, otuda i naziv Zvijezda. Dočekao nas i slijepi miš. O da, i njih ima u galerijama i prostorijama.

Provede nas vodič kroz operativni centar, ljekarsku ordinaciju, prostoriju za posebna pilotska odijela.

Oduševiše se ogromnom kuhinjom. Saznaše da su piloti imali poseban meni. Čudili se da su pločice u kuhinji opstale, ali ne želješe da vide kakve su pločice u mrtvačnici. Na sve su mislili kada su uzimali u obzir da bi mogli biti izolovani pri nuklearnom udaru.

Prođosmo i kroz prostoriju šifrista, ali nas je najviše privukla laboratorija za izradu fotografija. Na sve strane trake Lorapa (aero foto snimanja). Raj za djecu. Još kad im je vodič objašnjavao kako su se izrađivale fotografije, kao da smo došli u najbolju interaktivnu radionicu.

Doživjesmo mi i potpuni mrak. To u vojnom aerodromu Željava i nije tako teško. Samo sve lampe pogasite u bilo kom trenutku i to je to. Na svakom mjestu vas dočeka mrkli mrak.

Za kraj opet dođosmo do vrata, ali očuvanih, zatvorenih. Upoznasmo se sa nišama sa strane u koja su se vrata uvlačila. Moćno za gledati. Sva vrata su imala protiv-udarne ventile. Otvarala su se ručno ili električnim putem, a jedna čak i hidraulički.

I opet nas evo napolju, ispred podzemnog dijela. Pokazuje nam vodič kontrolni toranj između ulaza 2 i 3. Ne bismo ga primijetili bez njega. Nije pametno ni uputiti se do njega, jer područje nije deminirano.

Kontrolni toranj je omogućavao vizuelni pregled nad pistama i trianglu – sjecištu pista koje su vodile u tunele. Nekada je vodio lift do njega, ali sada nikako nije bezbjedan ni za proviriti.

Prođosmo autom i dijelovima pista 1 i 3, a ko bi mogao odoljeti vožnji autom po pisti. Pa kao da ste u filmu.

Nemojte se upućivati na pistu broj 4, imajte u vidu da je vojni aerodrom Željava na području Hrvatske i BiH i baš tu ćete naići na policiju i državnu granicu.

Na pistama u Hrvatskoj se sada organizuju trke 402 Street Race sa automobilima koji imaju više od 1.500 konjskih strana.

I da, ako ste slučajno čuli za dokumentarac „Huston we have a problem“ slovenskog reditelja Žige Virca koji govori o prodaji svemirskog projekta Tita američkom predsedniku F. Kennediju kako bi SAD pretekao SSSR u razvoju svemirskih letjelica, riječ je o vojnom aerodromu Željava koji je navodno razvijao baš taj jugoslovenski svemirki program.

NASA je naravno demantovala kompletnu priču.

6 uslova koje je morao da ispuni vojni aerodrom Željava?

Dežurni vojni aerodrom je morao da ispuni 6 uslova:

Da bude na tadašnjoj jugoslovenskoj geostrateškoj osnovici. Morao je biti dovoljno duboko u državnoj teritoriji. Smatralo se da su tadašnje baze u Somboru i Batajnici izuzetno ranjive u slučaju napada Varšavskog pakta. Čak se procjenjivalo da bi u roku od 20 dana borbe bili uništeni svi Jastrebi-G1.

Morao je biti ravnomjerno udaljen od najvažnijih strateških ciljeva;

Trebao je izdržati udar bombe od 20 kilotona u prvom naletu;

Da služi svrsi u sljedećim desetljećima bez većih prepravki i tako opravda ogromna uložena sredstva;

Da svi izvođači radova potpišu ugovor o najstrožem čuvanju tajne narednih 50 godina;

Da obezbjedi životne i radne uslove za namjensko korištenje sa punom autonomijom do 30 dana, pri čemu u njemu treba biti obezbjeđen smještaj tri do pet eskadrila sa komfornim smještajem i radom u uslovima klasičnog i nuklearnog rata, kontrolu letenja i meteorološku stanicu.

Zašto je tajni vojni aerodrom Željava baš ovdje napravljen?

Prije svega zato što je ispunjavao sve navedene uslove.

Sa druge strane, geomorfološka slika je bila povoljna. Ovaj predio raspolaže sa prirodnim uvalama za ulaze i grebenima koji ih razdvajaju.

Planina Plješevica je predstavljala idealnu prepreku u slučaju napada. Nije se mogao niko prikriveno približiti objektu. Sa druge strane, omogućavala je i taktičko iznenađenje. Avioni su bili sigurni pri polijetanju iz radarske sjene planine.

Šta treba ponijeti i kako se obući pri obilasku vojnog aerodroma Željava?

I sada kada ste sve pročitali, sigurno ste se zainteresovali za obilazak vojnog aerodroma Željava.

Mi vam možemo preporučiti vodiča sa kojim smo mi posjetili aerodrom. Molim vas, samo nam PIŠITE.

Obilazak vojnog aerodroma Željava traje 2 sata.

Ako se pitate da li je vojni aerodrom Željava radioaktivan, ne brinite, nije. Prema službenim analizama ne postoji prisustvo radioaktivnih materija.

Šta obući pri obilasku podzemnog dijela aerodroma?

Udobnu dublju nepropusnu obuću;
Topliju garderobu, jer je unutra konstantnih 10ﹾC (poželjna i kapa i rukavice);
Garderobu prilagođenu boravku u prostorijama sa puno prašine;
Vodu;
Marame ili maske za prekrivanje lica ukoliko vam smeta veća količina prašine;
Lampe (nosi sa sobom vodič).

Kad završite sa obilaskom aerodroma Željava, znate šta nikako ne smijete propustiti, a nalazi se u neposrednoj blizini, Plitvička jezera.

The post Vojni aerodrom Željava (obilazak sa nekadašnjim radnikom) appeared first on Putovanja za pet.

Zabavan karneval bušara u Mohaču

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:50 +0200

Na kakvom smo samo karnevalu bili u Mohaču u Mađarskoj. Zabavismo se kao ni na jednom do sada. Ismijasmo se kao blesavi. Karneval bušara u Mohaču je za svakoga ko je otvoren za šalu i spreman za učestvovanje u igrarijama i zavitlavanju maskiranih likova.

Znate li ko su ove zabavne nevaljale bušare, što vam rade raznorazne smicalice po cijeli dan, a kriju se iza maski?

Bušare su ljudi obučeni u ovčiju kožu, sa drvenim maskama, opasani lancima, konopcem i kaišem i u pantalonama punjenim slalom. Kako bi bili još zanimljiviji nerijetko nose i neke štapove, buzdovane i vile pa još na to nabiju glave lutkica, lobanje, krofne i raznorazne tričarije samo da bi privukli pažnju.

Pomalo djeluju zastrašujuće, priznaćemo. Nije ni malo prijatno iznenada susresti se sa njima oči u oči, a još kad čujete na šta su sve spremni…

Nerijetko ih čujete još izdaleka. I kada se upute u vašem pravcu, instinktivno se sklanjate. Tako oni uvijek imaju prvenstvo prolaza.

Bušare prave straaašnu buku svojim zvonima, klepetaljkama, trubama i čegrtaljkama i tako tjeraju zimu.

Kupićete i vi čegrtaljku, ne brinite, jer kad osjetite atmosferu, moraćete im se pridružiti.

I onda nas pitaju da li se svidio karneval bušara djeci. Pa kako da ne bi?! Mogu da prave buku cijeli dan, a još se zezaju sa bušarama do mile volje.

Pohod bušara je karneval u Mohaču kojim baranjski Šokci ispraćaju zimu, a dočekuju proljeće.

Smatra se da su ga donijeli Hrvati prije više od 300 godina pri doseljavanju u ova područja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Dugo je bio zabranjen, ali je prije stotinjak godina odobren i polako se vremenom popularizovao, da bi danas bio turistička atrakcija koja okuplja više od hiljadu bušara i više desetina hiljada posjetilaca u Mohaču.

Ali, nikakvo čudo, karneval bušara je daleko više od zabave, on ima i svoju veliku kulturnu vrijednost. Stavljen je i pod UNESCO zaštitu, kao dio nematerijalnog kulturnog nasleđa.

Pohod bušara u Mohaču se održava neposredno prije vaskršnjeg posta, a centralna manifestacije se održava baš na Pokladnu nedjelju.

Bušare započinju povorku prelaskom rijeke i dolaskom sa ostrvskog dijela te tako oživljavaju legendu kako su otjerali Turke. Jer, prema legendi, prve bušare su svojim strašnim izgledom i bukom koju su pravili prepali i otjerali Turke koji su zaposjeli ove prostore. Turci su sve vrijeme mislili da imaju posla sa pravim demonima, pa su u strahu napustili Mohač i okolinu.

I onda bušare idu u pohod na grad. Čuvajte se, ima ih na sve strane. Iskaču iza svih ćoškova i iza svakoga. Samo odjednom čujete „BU!“.

Djeci navlače kape preko nosa, ali im daju i bombone.

Žene, vi se posebno čuvajte.

Bockaju vas vilama gdje stignu. Ne čudite se ni ako vas lupe štapom po zadnjici.

Njihov zagrljaj i kvarenje frizure se dešava na svakom koraku.

Još ako žene upadnu između njih dvojice, tad su nagrabusile. Stisnu je sa obje strane i tako skaču.

A kad se slikate sa njima da vam prekriju lice je gotovo standard.

Ali je sve protkano sa toliko humora da nećete vjerovati sami sebi čemu se smijete i čim se zabavljate. Često ubace po neku bezobraznu šalu jer šta ih briga, mogu šta hoće kad se kriju iza maski.

Zanimljivo je da se nekada dozvoljavalo samo punoljetnim muškarcima da budu bušare i da su svake godine mijenjali maske, čarape, ogrtače, kako ih niko ne bi prepoznao pri sprovođenju njihovih manifetluka.

Uz bušare su i prekrasne djevojke. Nevjerovatan kontrast njima samima. Obučene su u prekrasne tradicionalne šokačke nošnje, vezane kose, crvenog karmina i lica prekrivenog maskom i čipkom. One su „oči bušara“. Voljne i spremne da ih provode kroz grad.

Tu su i „Jankelesi“, spodobe u odrpanim vrećama na glavi koji se svuda negdje muvaju oko bušara. Zabavljaju sebe i publiku. Tjeraju oni i djecu da se ne rugaju bušarama. Paze i da se bušama ne skine larfa (maska). Opazite i njihove torbe. U njima se krije perje i brašno. I da bacaju ga na publiku.

Nema šanse da kući ne ponesete neku perušku. Cijeli grad se bijeli od perja. Naši malci su se već zabrinuli koliko su to oni kokoški morali očerupati.

Sigurno će vam neko iznenada utrljati perje ili brašno u kosu. Ne može vas ni kapa na glavi spasiti.

A što je još zanimljivije, na sve strane je vrlo veselo. Svi poigravaju uz vesele note tamburica i folklornih grupa. Nama vrlo dobro poznata muzika. Obožavamo tamburice i vojvođanske pjesme. One dominiraju cijeli dan.

Onda se razigrane bušare okupljaju i sprovode duuugački defile sa svojim djevojkama i jankelesima.

Nevjerovatno je koliko karneval bušara u Mohaču okupi ljudi. Povorka od maskiranih lica sa njihovim zanimljivim kamufliranim vozilima traje više od sat vremena.

I ako su u povorci, oni ne prestaju poigravati se sa publikom. Uvijek se nađe neka šala za prikazati, a grljenje žena, bacanje perja i brašna su neizostavni dio i povorke.

Malo se zabavljate sa njima na trgu, slikate, plešete, smijete, pa trk na rijeku. Bušare sa trajekta spuštaju zimski kovčeg niz rijeku. Polako se opraštamo od zime.

I onda dođe veče. Obavezno ostanite do kraja da dočekate ceremoniju paljenja lijesa na ogromnoj logarskoj vatri i budete svjedoci obračuvanja bušara sa zimom.

Čak je i naš piroman rekao „vau“ i da nikad nije vidio veću vatru.

A bušare, oni sve vrijeme plešu oko vatre i zabavljaju se. Ne prepadne ih ni top koji svojevremeno ispali i preplaši pola publike. Bušare se ne daju omesti. Zabava i nagovaranje zimi su njihov primarni cilj i vrlo su dobri u tome.

Ne smijemo završiti priču, a da ne spomenemo gastronomsku ponudu u Mohaču. Što se nas tiče, čista desetka!

Sve je na meniju, od gulaša, paprikaša, perkelta, kobasica, sarmi, langoša, kurtoša, štrudli… a naravno ne ide ni bez dobrog vina i palinke.

Pa znate vi Mađare, samo najbolja trpeza je kod njih.

I šta da vam kažemo na kraju, vrlo je zabavan karneval bušara u Mohaču, sa naglaskom na „vrlo“.

Ne možete biti samo običan posmatrač. Bušare će vas natjerati da se zabavite sa njima.

Ako nas pitate, obavezno ga uvrstite u turistički kalendar, jer ga od srca preporučujemo svim razigranim dušama.

I da, kad ste već na ovom pravcu. Produžite još malo do Budimpešte. Napravili smo vam i plan znamenitosti kad i šta posjetiti po danima, sa informacijama o radnim vremenima, cijenama, načinu rezervacije, sve pročitajte u našoj priči „Stara dama prepuna zanimljivosti (Budimpešta)“.

The post Zabavan karneval bušara u Mohaču appeared first on Putovanja za pet.

Kako izgleda samostalna organizacija putovanja u Veneciju (korisne informacije iz iskustva)

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:47 +0200

Da bi vam putovanje u Veneciju bilo što lakše, a užitak što veći, napisali smo vam kako izgleda samostalna organizacija putovanja u Veneciju. Pišemo vam sve od smještaja, izbora prevoza, snalaženja po gradu, sitnih, ali bitnih detalja, kao i šta i gdje smo isprobali od specijaliteta, a da nismo bankrotirali.

Mnoštvo je korisnih informacija iz iskustva.

Pri samom planiranju posjete Venecije, može vas u prvi mah prepasti nenormalna gužva u samom gradu. I da, jeste velika gužva, to niko ne spori. Iako u gradu po popisu živi 280.000 stanovnika, a zaista samo 60.000, više miliona turista svaki dan boravi u Veneciji.

S obzirom da je riječ o jednom od najpopularnijih svjetskih gradova, možete očekivati i veće cijene, ali mi vam dajemo savjete kako da uživate u čarima Venecije, a da napravite najbolji balans između potrošenog novca i užitka.

Kako je organizovan grad?

Poželjno je znati da je Venecija podijeljena na 6 distrikta, kvartova, poznatih kao sestieri. Svaki od njih ima svoje specifične karakteristike.

Kvart San Marco je centralni, područje imućnih, centar zbivanja i prikazavanja moći Mletačke Republike.

Sa druge strane mosta Rialto, gdje je Riblja pijaca, je San Polo, kvart zanatlija.

Ako se uputite iz San Marca, preko mosta Academy, stižete u Dorsoduro, kvart sa prestižnim muzejima, radionicama gondola, veselim trgovima i crkvom Santa Maria della Salute.

Oko ovih kvartova se redaju Santa Croce, Castello i Cannaregio, kvart jevrejskog geta.

Ako se pitate kako se snalaziti po gradu, nema potrebe da brinete oko glavnih znamenitosti. Sve najpoznatije znamenitosti Venecije su vam prikazane na putokazima.

Nije loše koristiti ni Google map za neke specifične lokacije.

I nemojte se sami sebi smijati ako se budete vodili instinktom, pa se zaustavite u slijepoj ulici i nemate kuda dalje. Niste jedini. Više puta nam se to desilo, ali to je ljepota lutanja i istraživanja grada. Ako ništa drugo, bar prouzrokuje smijeh u ekipici.

Ponekad je uža ulica bolji izbor.

Smještaj u Veneciji

Samostalna organizacija posjete Venecije započinje odabirom smještaja. Ponuda u Veneciji je zaista raznolika, a najviše zavisi od vašeg budžeta.

Pričaćemo o tri tipa smještaja: na ostrvskom dijelu Venecije, u Lido di Jesolo i na kopnenom dijelu u Mestreu.

Najljepši je ugođaj smjestiti se na ostrvskom dijelu Venecije i uživati u prekrasnim pogledima na kanal, mostove, impresivne znamenitosti Venecije. Sve vam je na dohvat ruke. Možete da je doživite kad ja naljepša, u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima kada većina turista napusti grad. Mogu samo da zamislim kakav gušt pruža jutarnja kafa na terasici. Ali, za takav gušt ćete morati najviše i da platite.

I nemojte u tom slučaju planirati iznos samo za smještaj. Često hoteli i apartmani nisu pješke dostupni, nego ćete morati angažovati vodeni taksi ili gondole da vas dovezu do smještaja.

Ako ne boravite u ekskluzivnom hotelu, možete računati i da ćete imati manje sobe, nerijetko i sa vlagom. Jer, imajte u vidu da je Venecija prostorna ograničena i leži na vodi, a stambeni objekti su napravljeni prije mnogo godina.

Sljedeća, povoljnija varijanta je smještaj na ostrvu Lido di Jesolo.

Svakako su hoteli i apartmani povoljniji. Smještaj je moderniji, prostraniji, noviji. Prekrasne su večernje šetnje uz plaže sa bijelim pijeskom.

Jedino je problem što do dijela Venecije sa najpoznatijim znamenitostima morate se voziti vaporettom i vožnja zna da potraje.

Naš izbor je bio Mestre. Finansijski najpovoljnija varijanta i najlakše dostupan ako dolazite iz pravca Trsta. Bitno je samo u ovom slučaju pronaći smještaj u blizini željezničke i autobuske stanice.

Od Mestra do ostrvskog dijela Venecije se vozom stiže veoma brzo i lako. Voz saobraća vrlo često, svakih par minuta, a vožnja traje od 5-10 minuta. U vrijeme naše posjete, cijena karte u jednom pravcu za odrasle je 1,5 evro.

Instalirajte app Trenitalia za vozove ukoliko želite da pratite red vožnje ili koristite druge prednosti aplikacije. Karte se mogu kupiti online, ali i na samouslužnim mašinama za karte na stanici (obavezno čekirajte karte na uređajima na peronu).

Takođe su i parkinzi povoljniji u Mestreu i pod video nadzorom su. Mi smo plaćali parking 14 evra/24h.

Još jedna prednost boravka u Mestreu su povoljniji marketi. Mi smo kupovinu obavljali u marketu Ali. Ima i gotova jela u ponudi. Imajte na umu da ne radi nedjeljom.

Ako volite hostele, mi vam preporučujemo Anda Venice hostel. To je bio naš izbor. Imaju i porodične sobe.

Mana boravka u Mestreu je što nemate baš gdje uveče prošetati i što se svaki dan morate voziti vozom.

Gdje se parkirati u Veneciji

Sigurno već znate da u samom gradu, ostrvskom dijelu Venecije nema automobila. Umjesto puteva, tu su kanali. Zabranjeni su i bicikli, roleri i skateboardi.

Prema tome, negdje morate parkirati vašeg motornog ljubimca. Dajemo još jedan odgovor kad je u pitanju samostalna organizacija putovanja u Veneciju.

Neki se odlučuju da auto parkiraju u Mestreu. Baš zbog onih razloga koje smo već naveli. Jeftiniji je. Mestre je odlično povezan sa ostrvskim dijelom. Karte vozova su jeftine. Vozovi brzi i učestali.

Ako želite da se parkirate baš na ostrvskom dijelu Venecije, onda neka vaš izbor bude Park 280. Nalazi se sa desne strane, kada se uputite iz Mestrea i pređete most Ponte della Liberta. Cijena parkinga je 22 evra/24h.

Ujedno, riječ je o Piazzale Roma, gdje se nalaze glavna željeznička stanica, glavno čvorište vaporetta (javnog vodenog prevoza) i terminali za krstarenje.

Prevoz u Veneciji

Samostalna organizacija putovanja u Veneciju ne može proći bez priče o prevozu.

Kao što smo već govorili, kretanje kroz Veneciju je pješke ili brodom, nikako autom.

Naravno da je najljepše pješke istražiti Veneciju i ovu avanturu bismo vam od srca preporučili. Jedan dan uzmite samo da pješke obilazite znamenitosti.

Međutim, ponekad je nemoguće sve željeno postići samo pješke. U tom slučaju koristite prevoz, vožnju kanalima.

U Veneciji postoje 3 vrste prevoza kanalima: vaporetto (javni gradski prevoz Venecije – vodeni autobus), traghetto (gondola za siromašne) i vodeni taksi.

Vaporetto je javni gradski prevoz koji vozi po dnevnom rasporedu i utvrđenim linijama u Veneciji i obližnjim ostrvima kao što su Lido, Murano, Burano, San Giorgio Maggiore…

Mapu linija pogledajte na zvaničnom sajtu preduzeća ACTV.

Imajte u vidu da su cijene prevoza vaporettom skupe i da je najbolje kombinovati sve vožnje koje trebate u jednom danu, te kupiti dnevnu kartu ili ako ste 3 dana u Veneciji kao mi, kombinovati jedan dan pješke, a za 2 dana kupiti dvodnevnu kartu i tada se voziti do ostrva Murana, Burana, San Giorgio Maggiore, Kanalom Grande…

Za lakše snalaženje po gradu dajemo vam i turističku mapu grada Venecije sa glavnim vaporettom linijama.

Karte za vaporetto možete kupiti na Venezia Unice prodajnim mjestima, kod ovlaštenih prodavaca, automatskim mašinama za prodaju karata, AVM Venezia app, online na www.veneziaunica.it.

U vrijeme naše posjete regularna vaporetto karta koja važi 75 minuta je bila 9,5 evra, dnevna 25 evra, a za 2 dana 35 evra.

Nemojte zaboraviti čekirati kartu pri ulasku u vaporetto!

Tragetti su tradicionalno prevozno sredstvo stanovnika Venecije koji žele preći Canale Grande. Nemaju definisan red prevoza, voze po potrebi. I da znate da ih u vrijeme ručka ne možete uloviti. Ne pitajte kako znamo.

Tragette još zovu i gondolom za siromašne. Super je fora ako se nećete voziti gondolom, a voljeli biste bar približno iskusiti kako to izgleda.

Cijena vožnje tragettom u vrijeme naše posjete je bila 2 evra.

Vodeni taksi je svakako najekskluzivniji i najskuplji vid prevoza. Cijene su minimalno 15 evra, a vožnja Canalom Grande bi vas mogla koštati i od 75-100 evra.

Gdje i šta jesti u Veneciji

Kada ste u samom srcu Venecije, u epicentru zbivanja gdje sve vrvi od znamenitosti Venecije i mnoštva turista gladnih njene ljepote, teško je pronaći mjesto za ručak, a da ne bankrotirate.

Najbitnije je izvući se iz centra, odmaknuti se od Trga Svetog Marka pa makar i samo na 100-200 metara.

Ispred svakog restorana vam je prikazan meni sa cijenama, tako da već unaprijed možete znati šta vas očekuje.

Vođeni predloženom taktikom naišli smo na prekrasan restoran Taverna La Fenice.

Cijene u odnosu na restorane oko samog trga su prihvatljivije, ali i dalje imajte u vidu da ste u jednom od najpopularnijih svjetskih gradova. Ako bismo govorili o iznosu, recimo da su jela oko 20 €.

Ako se pitate šta obavezno probati u Veneciji, predlažemo vam Spaghetti al nero di seppia, pravo venecijansko lokalno jelo, špagete sa sipinim mastilom.

Naravno da smo htjeli da se osjetimo kao lokalci, pa i vama preporučujemo da se osvježite i isprobate venecijansko piće Spritz, piće koje u svom sastavu ima prosecco, pjenušavo vino. Uz njega obavezno dobijete led, krišku narandže i neke grickalice.

Za osvježenje može još jedno piće od prosecca – hugo. Dobro dođu nakon duge šetnje.

Lokalci još preferiju u venecijanskim vinskim barovima “ombra di rosso”, malu čašu crvenog kućnog vina ili “ombra di bianco”, malu čašu kućnog bijelog vina. Za samo 1 ili 2 evra možete isprobati jedno od najboljih vina Veneta.

Ako se pitate “šta obavezno isprobati u Veneciji” i bez čega se ne računa da ste je posjetili, onda je riječ o “cicheti”. Odlični su za “nešto pregristi usput”, kao užina ili laganija večera.

Cicheti su mali zalogaji koji se jedu u bacarima (tradicionalnim konobama Venecije). Jesti cicheti je za lokalno stanovništvo ritual koji se ne smije preskočiti. Jedu se usput, za šankom, rukama ili čačkalicom, naslonjeni na pult i uz neko tradicionalno venecijansko piće.

Cicheti su inače pržene tikvice, pržene lignje, hobotnice, kuvana jaja sa sardinama, bakalar, pržena mocarela ili neka druga varijanta poslužena na malim kriškama hljeba.

Cijena cichetija u vrijeme naše posjete je bila 2 evra.

Gdje jesti cichetti u Veneciji?

Nama preporučiše Corner pub. Iskreno, baš nam je prijalo i uživasmo kao lokalci. Toplo ga i vama preporučujemo.

Uživasmo ovdje i u polpettima, mesnim okruglicama. Još jedno jelo da se osjetimo kao lokalci.

I nastavismo u istom ritmu tradicionalnom ritmu. Malo gelata, malo pizze, pa onda naiđosmo na Pasta to go – Dal Moro’s. Po gužvi ispred shvatismo da je nešto vrlo dobro i da moramo isprobati.

Kakve smo ovdje paste jeli. Savršene. Izbor ukusa koliko vam duša želi. Porcije ogromne, a cijene povoljne (9-10 evra). Jedino je problem što je unutrašnji prostor veoma mali, a u Veneciji je zabranjeno jesti na ulici.

Mali, ali važni savjeti i informacije

Ponekad male, ali važne informacije mogu mnogo da vam olakšaju boravak u nekom gradu ili da vas naprosto pripreme za ono što vas očekuje. Mislim da samostalna organizacija putovanja u Veneciju ne ide bez njih. Pa da krenemo:

Ako putujete sa malom djecom i nosite kolica, imajte u vidu da ćete na mnogim mjestima morati nositi i kolica i dijete;

Javni toaleti su u svakom kvartu, ali ne baš učestali. Vrlo su čisti i usluga korištenja se naplaćuje 1,5 evro. Postoje čak i oznake koje vas upućuju na mjesto gdje se nalazi toalet. Na glavnoj željezničkoj stanici postoji opcija da možete koristiti toalet samo ako kupite nešto u marketu.

Zabranjeno je jesti na ulici i na trgovima. Kazne su vrlo visoke za ovaj čin. Pazite i na bacanje smeća na nepropisnim mjestima. I za to su kazne visoke.

Obavezno kupujte vodu za piće.

Ne smiju se hraniti golubovi niti sjediti na stepenicama na Trgu Svetog Marka.

Prošetajte se ulicama predveče, može već i oko 18 časova. Grad je gotovo prazan, a prekrasno izgleda, potpuno drugačije nego u toku dana.

Sad kad sve znate, samostalna organizacija putovanja u Veneciju može da započne. Vjerujem da smo vam mnogo pomogli.

I još nešto. Nemojte u Veneciju, a da se prije toga ne upoznate sa 19 zanimljivosti Venecije koje će vas sigurni smo zaintrigirati.

Venecija je posebna, zaslužujete maksimalno da uživate.

The post Kako izgleda samostalna organizacija putovanja u Veneciju (korisne informacije iz iskustva) appeared first on Putovanja za pet.

Seosko domaćinstvo Čardaklije

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:44 +0200

Postoji mjesto kome se uvijek radujete, mjesto koje namještate da vam je usput, i kad idete iz NP Una i kada se uputite iz Drvara i Bosanskog Petrovca. E, takvo vam je Seosko domaćinstvo Čardaklije.

Domaćinstvo je to, o da… i te kakvo.

Vrijedni su Radoševići, održavaju tradiciju i način života svojih predaka “tamo gdje ih je život doveo da se ustave i zakuće”.

Vidite vi i koke i gusana i konje. Krije se negdje i ambar i traktor.

Ali vas dočeka i kao posjetioca jedno prekrasno seosko domaćinstvo sa svojim uređenim autentičnim zgradicama, prirodnom hladovinom, osmijehom domaćina, kariranim stolnjacima i savršenom trpezom.

Zgrade odišu štihom starina. Prepune su unikatnih rukotvorina, predmeta korištenih u vremenu naših baka.

Teško je voditi razgovor sa saputnicima na ovakvom mjestu. Pogled vam luta na sve strane i zanimljivo je da uvijek nađe nešto nešto njemu primamljivo.

A zamislite kad djeca nađu pravu staru vrtešku u dvorištu. Onu nekadašnju, na ručni pogon, i još uvijek radi?

Ne znate gdje biste prvo krenuli?!

Da li do čardaka, po kome je Seosko domaćinstvo Čardaklije dobilo ime, po kome je prepoznatljivo?!

Ili do malenih seoskih kućica u kojima se možete smjestiti?!

Djecu prizivaju konjušnice i avantura jahanja konja, koju na domaćinstvu možete i ostvariti.

Mi se ubrzamo do terase, restorana, potoka što iz balvana pada i juri ka mlinu.

Obavezno i nepce počastimo. Ono itekako pamti jela iz Seoskog domaćinstva Čardaklije.

Nema ovdje vještačkih sokova, ni slučajno gaziranih. Samo su domaći sokići… probajte od drenjaka ili zove.

Hrana, da se za sva čula lijepi i ne zaboravlja.

Mirisno, od domaćih namirnica, spremano rukama vrijednih domaćica.

Ne znate da li je ljepše udisati njegove note ili pogledu dozvoliti povratak u prošlost grnčarijama u kojima se služi i namirnicama koje se u njemu ističu.

A nepce, treperi… kakvi su ovdje ukusi dominantni.

I kažemo vam, Seosko domaćinstvo Čardaklije vam je uvijek usput. Udaljeno je 30 km od Bihaća, 12 km od NP Una, 70 km od Plitvičkih jezera.

Smjestio se u selu Vrtoče, između Bihaća i Bosanskog Petrovca.

Ma kažemo vam, uvijek usput.

I kad ste već tu, nikako, ali nikako ne smijete propustiti užitak u Štrbačkom buku i Milančevom buku, jednim od najljepših vodopada u Bosni i Hercegovini i

The post Seosko domaćinstvo Čardaklije appeared first on Putovanja za pet.

Martin Brod i Milančev buk (niti obično selo, niti običan buk)

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:41 +0200

Kada se uputite u zvanično jedno od najljepših sela u Bosni i Hercegovini i jedan od najljepših dijelova Une, onda znate da idete na mjesto koje će vas sigurno ljepotom zavesti. Vodimo vas pričom i slikom u Martin Brod i na Milančev buk.

Nije to niti obično selo, niti običan buk.

Martin Brod je selo koje leži na dvije prekrasne rijeke Uni i Uncu. Maleno i pitomo. Život je ovdje poprilično usporen. Nema raskalašnih hotela, luksuznih restorana, modernih suvenirnica, zaposlenih u uniformama, turističkog centra, rampi i ograda na uskim prolazima ka vodopadima, ali zato ljepote, mira, odmora, prirodnih čuda, slapova na sve strane, toplih osmijeha domaćina i ukusne hrane na pretek.

I kako bi bilo još neobičnije, u svojim njedrima je sakrilo najveći vodopad rijeke Une, ekološke veš mašine, jedan mlin i manastir Rmanj. Zar ne djeluje privlačno?! Mi vam naravno o svemu pišemo.

Selo je koje leži podno lanca dinarskih planina, u blizini Drvara.

Dobro obilježenim krivudavim asfaltnim putem stižete u Martin Brod. Selo koje malo više živne samo u toku ljetnih mjeseci kada pristiže veći broj posjetilaca željnih njegove ljepote, gubljenja među unskim slapovima, rashladne klime, čašice pozitivnog razgovora i dobre trpeze.

Obilazak započnite od Malog slapa. Na putu do njega već ćete se naći u čudu.

Ako dolazite u proljeće, uočićete da voda nadire se svih strana, iz svakog kutka. Kao razigrane vijuge pojavljuju se slapići da vas razonode.

Stižete na most. Crven, upečatljiv. Zvuk slapova će nadjačati i djecu. To je huk od koga se ježite. A sa obje strane mosta pravi spektakl rijeke koja pada niz bezbroj slapova u svojoj modro plavoj boji prošarana sa mjestimično razbacanim drvećem i žbunovima. Koja kombinacija zelene i plave.

I žuri ona negdje, žuri, a vi se samo zaustavite i zaledite od ljepote.

Dan se ovdje može izgubiti. Baš na ovom mjestu, a vjerujte da je ovo samo početak.

Produžite u nastavku i do Malog slapa. Kao da se voda slučajno poigrala i pada široko, široko preko neke travnate padine. A tu vam je, na dohvat ruke, odmah uz put. Tako spontano, dostupno, opušteno, otvoreno vam se pokazuje u punoj svojoj ljepoti. E, to vam je Mali slap.

I znate šta još?! Niko vam ne naplaćuje ulaz do Malog slapa. On je tu, u selu, pored kuća, srodili se jedni s drugima, saživjeli.

Odmah pored njega je i jedna od dvije eko veš mašine, zvana bučnica. Ovo čudo morate vidjeti. Prezentacija se naplaćuje simboličnim iznosom.

U pitanju je preteča veš mašine koja pere veš bez struje i deterdženta koristeći samo rijeku.

Zašto „bučnica“? Pa zato što voda pravi mnogo buke dok se sliva niz drvenu konstrukciju. Ima ona i svojih 7 brzina, a najbolja je za pranje deka, jorgana…

Kažu da veš poslije poprimi unski miris, ne treba omekšivač ni prašak za veš.

Mi se malo vratismo natrag kroz Martin Brod pa se uputismo do Milančevog buka.

E, ovdje se ulaz naplaćuje, ali vjerujte simbolično.

Milančev buk, najveći slap Une, jedan od simbola NP Una. Visok oko 54 m. Širok! Moćan! Snažan!

Baš ovdje se prekrasni Unac uliva u još ljepšu Unu. Baš ovdje!

Spektakl od kog se ježite, što od ljepote, što od ledenih kapljica moćne vode što pada i pada po vama i usput vas osvježava. Ma mislim da čisto želi da vam dokaže da je ovo stvarnost, da nije san.

Stazicom se uzdižete tik malo uz vodopad.

Prekrasan pogled.

I tek tada će se u vama javiti nevjerica kako je moguće da ovako maleno ušuškano selo krije ovakvu ljepotu, a da nema hordi ljudi koji bi trebali nagrnuti da uživaju u ovom čudu prirode.

A baš u tome i jeste čar Martin Broda i Milančevog buka, u njihovoj pitomosti i usporenosti, te akcentu na prirodne ljepote i spontanu srdačnu dobrodošlicu lokalaca.

Spustićete se vi i ispod staze i panoramskog platoa, pa onda opet na stazicu. Teško se odmaknuti od ove ljepote.

Zatim se uputite stazicom uzbrdo do poslednjeg opstalog mlina.

Nekada je Martin Brod bio poznat po mlinovima za mljevenje žita. Do početka 20. vijeka ih je bilo na desetine, a danas je preostao samo jedan.

Simpatičan domaćin. Vrlo susretljiv, ljubazan, prostodušan, baš onakav kakvi su ljudi ovih krajeva. Platismo simboličan iznos i on nas uvede u priču mlina i još jedne preostale bučnice.

Kupismo mi i brašno. Najbolje je direktno iz mlina. Heljdino, kukuruzno, raženo i integralno pšenično, šta god vam je po volji. Najbolji suvenir. Potpisujemo.

A onda Martinom stazicom produžismo malo kraj rijeke. Uređena staza sa par klupica i stolićem. Idealna za malo prošetati i predahnuti u prirodi. A i neće vam se dati da se brzo odvojite od Martin Brod. Selo je to koje baš prija.

I za kraj posjetite manastir Rmanj, manastir iz 15. vijeka posvećen Svetom Nikolaju Mirliksijskom. Prekrasan, građen od unikatne unske sedre, zaista mami pažnju.

Podigla ga je 1443. godine Katarina Branković, kćerka srpskog despota Đurđa Brankovića, a žena grofa Urliha II Celjskog.

Manastir je kroz svoju dugogodišnju istoriju imao razna imena: Hrmanj, Ajerman, Chermlja, Szermil, Hermanya, Herman, a ime je dobio po Katarininom sinu Hermanu III koji je zbog bolesti mlad umro, te je njemu u spomen Katarina podigla ovaj manastir.

U narodu se vremenom od naziva manastir Herman, manastir sam prozvao Rmanj i taj naziv ga prati do današnjih dana.

Pratila je manastir istorija ovdašnjeg naroda. Mnogo puta je kroz razne ratove rušen, pa obnavljan, rušen, pa obnavljan, da bi danas zaista sijao punim sjajem u svom prekrasnom Martin Brodu.

I još jedna stvar bez koje ne smijete napustiti Martin Brod. Užitak u prekrasnoj unskoj pastrmki.

Ne pitajte gdje da je probate. Svejedno je. Izaberite bilo koji od par lokala.

Svuda je riba prvoklasna. Atmosfera domaća, kao da ste nekome došli u kuću. Potpuna opuštencija. Cijene zaista prihvatljive.

Ma morate nepce obradovati ovim lokalnim specijalitetom. Naprosto morate.

Zar nije prekrasan Martin Brod?!

Interesantno je da ovi krajevi nude toliko toga. Napravite savršen vikend za sebe. Iskombinujte Seosko domaćinstvo Čardaklije – Štrbački buk – Japodski otoci – rafting Unom – vojni aerodrom Željava, a poslije nam zahvalite na ideji.

The post Martin Brod i Milančev buk (niti obično selo, niti običan buk) appeared first on Putovanja za pet.

Farma magaraca Martinići (raj za djecu, magarce, ali i odrasle)

GASTROBARBA — Wed, 04 Jun 2025 10:43:39 +0200

Na 20 km od glavnog grada Podgorice smjestila se farma magaraca Martinići.

Odmah na početku moram naglasiti da ovo nije obična farma. Ovo je utočište magaraca, njihova oaza mira, iscjeljenja i uživanja.

Ne radi se o profitabilnoj farmi. Akcenat je na čistoj ljubavi.

Nisu ovo ni obični magarci. Ovo su jedne razmažene, umiljate, pufnaste životinje, koje su od svog domaćina navikle da se maze, da im se pjeva, da im se tepa, da se vole.

Uz neobične magarce idu i neobična imena: Bajadera, Muzika, Svila, Drina, Violina…

Zamislite samo kakav je ovo raj za djecu.

Čim dođete osjećate dobrodošlicu, opuštenost domaćina i jednostavnost života.

Odmah se uklopite u farmu. Pomažete u pravljenju kafe, domaćeg soka, sipanju likera, rakije….

Ako niste znali, farmu često posjećuju i stranci, borave na farmi, pomažu u radu na njoj i za to plaćaju.

Čudo je ova farma.

Nas uvedoše u centar za posjetioce, pa da malo vidimo gdje smo došli i naučimo nešto o magarcima.

Organizovana je prije 10-ak godina iz čiste ljubavi da se ova umiljata bića zaštite. U to vrijeme su koštala samo 25€ i bilo ih je u Crnoj Gori samo 150.

Otkupljivali su ih najčešće lovci, a od njih se pravila nerijetko i hrana za pse.

Sa željom da ih zaštiti, skloni, iscjeli, farma magaraca Martinići ih je otkupljivala, zbrinjavala, odgajala i pružala im ljubav i utočište.

Sada ih samo farma ima 80.

U Crnoj Gori ih sada ima oko 900, dok im je cijena porasla na 500€.

Tu su mali magarci, veliki, slijepi, bolesni, ali i oni veseli razigrani magareći tinejdžeri.

Sada je farma u ulozi azila za magarce, farma koja prodaje magareće mlijeko, farma koja edukuje ljude, farma koja rado dočekuje djecu sa autizmom, jer za njih je vrijeme provedeno sa magarcima neprocjenjivo i vrlo značajno.

Nije se reklamirala, a za nju se daleko čulo. Mnoge domaće i strane medijske kuće su snimale reportaže sa farme.

Mnoge reklame su se baš ovdje snimale. Neke avio kompanije i turističke organizacije su na listu obaveznih mjesta za posjetu u Crnoj Gori navele kao neizbježnu destinaciju i farmu magaraca Martinići.

Ne plaćate ulaz, ponesete mnogo mrkve i jabuka ili drugog voća i povrća i time pokažete da ste prijatelj ovim slatkim pufnastim životinjicima.

A djeca, ona se izgube među magarcima i nikada od njih ne bi otišli.

Maze se, gurkaju se, hrane, prave selfije. Čist gušt.

Melem za dušu i oči.

Ne zna se ko od njih više uživa, djeca ili magarci.

Iako ne odmah, uočićete vi i kokoške, stare plugove, sedlo i drugo oruđe karakteristično za stara seoska imanja.

Zanimljivo je još napomenuti da je Farma magaraca Martinići samoodrživa. Ima svoj bunar, solarne panele, sama proizvodi hranu, đubrivo…

Kažemo vam, čudo je ovo farma.

Nama bi žao što moramo napustiti farmu, ali smo pomislili da ne bi bilo loše doći u decembru na Bal sa magarcima koji se organizuje svake godine.

Zvuči li vama farma magaraca Martinići primamljivo?

A ako volite magarce i druge životinje, onda je za vas Rezervat Zasavica idealna destinacija.

The post Farma magaraca Martinići (raj za djecu, magarce, ali i odrasle) appeared first on Putovanja za pet.

Manjača & divlja ljepota i zvuk planinske samoće

piscies — Wed, 23 Apr 2025 15:01:51 +0200

Smještena svega tridesetak kilometara južno od grada, ova planina i visoravan istovremeno skriva priče iz prošlosti, netaknutu prirodu i potencijal za istinski odmor duše i tijela.

Više od planine - Manjača kao zaboravljena kapija Krajine

Manjača je ime koje se često pominje u kontekstu vojne istorije, ali to je samo jedan sloj njenog identiteta. Iza mene se krije visoravan koja se pruža na nadmorskoj visini od preko 1000 metara, sa stotinama hektara livada, šuma, pašnjaka i čiste planinske tišine.

Ovdje su zime oštre i duge, ljeta kratka i svježa, a pejzaže presijecaju uski makadamski putevi, napuštena sela i stada ovaca u daljini.

Put ka Manjači: Kuda i kako?

Do Manjače se može doći iz više pravaca - najlakše iz pravca Banjaluke preko sela Kola, a zatim kroz visoravni koje vode ka vojnom poligonu. Drugi pristupi vode preko Mrkonjić Grada i Šipova. Pristupna infrastruktura nije idealna, pa se preporučuje terensko vozilo, posebno u zimskom periodu ili nakon kiše.

Ipak, upravo ta nepristupačnost čuva autentičnost Manjače. Nema buke, gužve ni komercijalizacije - samo netaknuta priroda i tišina.

Šta raditi na Manjači?

Planinarenje i istraživanje prirode - staze nisu uređene, ali upravo to privlači one koji žele "off the beathen path" doživljaj.

Kampovanje - zbog nadmorske visine i čiste prirode, idealna je za ljubitelje kampovanja. Noći su tihe, a zvjezdano nebo gdje gradska svjetla ne dopiru otkrivaju sve zvijezde našeg neba.

Fotografija - zeleni pejzaži, zalasci Sunca i divlje životinje čine Manjaču rajem za fotografe.

Seoski turizam - u okolnim selima poput Stričića, Gornjim i Donjim kolima ili Sitnice, možete osjetiti duh krajiškog sela i probati domaće specijalitete: sir, kajmak, pite ispod sača, kuvana jela i sušeno meso. Malo-malo, uz put nailazite i na pečenjare, one skromne ali mirisne, gdje čak i slučajni prolaznici mogu zastati na porciju janjetine sa ražnja. To je doživljaj za sva čula i još jedan podsjetnik da Manjača hrani i dušu i tijelo.

Posjeta vještačkom jezeru - u srcu visoravni nalazi se vještačko jezero, napravljeno za potrebe vojnog poligona, ali danas predstavlja pravi mali biser za ribolovce, šetače i one koji žele pobjeći od gradske vreve. Jezero, iako neprirodno napravljeno, savršeno se uklopilo u ambijent platoa, i privlači i ptice i ljude.

Stričići - srce tradicije i Kočićeve Krajine

Ako se Manjača može nazvati plućima visoravni, onda su Stričići njeno srce. Ovo selo, rodno mjesto književnika i narodnog tribuna Petra Kočića, čuva duh starih vremena, miris drvenih kuća i toplinu ljudi koji još uvijek slave život sa zemljom.

Najpoznatiji događaj je Kočićev zbor, koji se održava krajem avgusta svake godine. To nije samo kulturna manifestacija, već pravi narodni sabor - sa borbama bikova, krajiškom pjesmom, tradicionalnom hranom i okupljanjem ljudi iz cijele regije. Taj dan Manjača, zaživi u bojama i zvucima, pokazujući kako tradicija i priroda idu ruku pod ruku.

Manjača kroz istoriju

Manjača nije samo prirodni fenomen, već i svjedok turbulentne prošlosti - kako iz vremena Drugog svjetskog rata, tako i kasnijih sukoba. Danas se na visoravni nalazi vojni poligon koji još uvijek funkcioniše, ali i napuštena vojna infrastruktura koja svjedoči o hladnoratovskoj eri.

Ipak, upravo istorijska pozadina daje Manjači dodatnu težinu - mjesto gdje se tišina i priče iz prošlosti sudaraju u vjetrovima koji ne prestaju da duvaju preko visoravni.

Manjača nije za svakoga - i baš zato je vrijedna

Manjača nije destinacija za turiste u papučama. Nema bezbroj kafića, hotela, niti vodiča. Ali ako tražite iskonski dodir prirode, pejzaže koji oduzimaju dah i iskustvo koje nećete zaboraviti - Manjača je tu, i čeka vas. Divlja, svoja, autentična - baš kao što i treba da bude.

Srednjovekovni rumunski lijek za razvod

GASTROBARBA — Tue, 18 Mar 2025 18:35:18 +0100

Biertan je jedno od najlepših i najznačajnijih sela u Rumuniji. Najpoznatije je po svojoj impozantnoj utvrđenoj crkvi i po srednjovekovnoj arhitekturi, zbog čega i privlači turiste iz celog sveta. Ako planirate putovanje u Transilvaniju, Biertan je nezaobilazna destinacija koja nudi spoj kulture, istorije, prirodnih lepota i lokalnih zanimljivosti. Jedan od najinteresantnijih sadržaja turistima je i jedna malena soba napravljena unutar crkve. Ona je, verovali ili ne, korišćena za rešavanje bračnih nesuglasica među supružnicima koji su želeli razvod

Biertan je svakako jedno od najlepših sela u Transilvaniji, uvršteno je na Uneskovu listu nacionalne baštine. Prepuno istorije i posebnog šarma, selo svake godine privlači hiljade turista.

Biertan je osnovan u 13. veku od strane saksonskih doseljenika. Njegova najveća znamenitost je utvrđena crkva iz 15. veka, koja je deo Uneskove svetske baštine. Ova gotička građevina okružena je visokim zidinama i kulama, koje su nekada služile kao zaštita od osmanskih i tatarskih napada. Unutrašnjost crkve krasi impresivni drveni oltar, najveći u Transilvaniji, sa prelepim rezbarijama i slikama.

Photo: iStock

Grad je kroz vekove sačuvao svoj šarm, sa starim kućama izgrađenim u transilvanskom baroknom stilu, s debelim zidovima, kamenim temeljima, pročeljima pastelnih boja i dekoracijama sa motivima vina. Tokom turističke sezone meštani i pčelari iz ovog kraja izlažu svoje kreacije i proizvode za prodaju na gradskom trgu na pijaci, ispred ulaza u tvrđavu. Pijaca je inače i glavno mesto okupljanja naroda, gde se razmenjuju novosti i „bistri“ politika.

Šta treba videti i posetiti u Biertanu?

Utvrđena crkva Biertan – Otkrijte fascinantnu istoriju ovog mesta i uživajte u pogledu sa zidina tvrđave
Bračni zatvor ili Kuća pomirenja – Jedinstvena tradicija Biertana uključuje malu sobu u kojoj su se nekada na šest nedelja zaključavali bračni parovi pred razvodom, kako bi pokušali da reše nesuglasice
Istraživanje sela – Prošetajte kamenim ulicama i divite se šarmantnoj saksonskoj arhitekturi
Lokalni specijaliteti – Probajte tradicionalna jela i domaće vino u seoskim restoranima. Turistima se preporučuju posebno sarmale (sarme od kupusa), ciorba de burta (škembići) i domaći hleb
Biciklizam i pešačenje – Otkrijte prelepe predele Transilvanije kroz brojne staze oko Biertana

Kako doći do Biertana?

Biertan se nalazi na oko 80 kilometara od Sibinja i lako je dostupan automobilom. Najbolji način da istražite regiju je iznajmljivanje vozila, jer omogućava fleksibilnost u obilasku okolnih sela i znamenitosti.

Zašto treba posetiti Biertan?

Biertan je savršena destinacija za ljubitelje istorije, arhitekture i prirode. Njegova atmosfera vraća posetioce u prošlost, dok okolina nudi mir i opuštanje daleko od urbanog života. Bilo da ste zaljubljenik u kulturu ili jednostavno tražite slikovito mesto za beg iz svakodnevice, Biertan je pravo mesto za vas.

Kudiljero – Skriveni biser severne Španije, saznajte više.

Ako planirate putovanje u Rumuniju, ne propustite priliku da posetite Biertan i otkrijete njegovu jedinstvenu magiju.

Pratite nas na našoj Linkedin, Facebook, Instagram i X stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ovaj članak Srednjovekovni rumunski lek za razvod se pojavio prvo na TU magazin.

Koje evropske destinacije treba “izbjegavati” u ovoj godini?

GASTROBARBA — Mon, 10 Mar 2025 17:40:17 +0100

U poslednjih nekoliko godina, evropske turističke destinacije suočavaju se sa ozbiljnim izazovima prekomernog turizma. Iako su gradovi i regije koje privlače milione posetilaca od ključnog značaja za ekonomiju, rastuće gužve, skok cena nekretnina i gubitak lokalnog identiteta naterali su mnoge zajednice da preduzmu mere ograničavanja broja turista

Stručnjaci za putovanja iz Fodors Travel Guide-a su izdvojili pet destinacija koje bi putnici trebalo da izbegavaju u 2025. godini. Među njima se nalaze gradovi iz Španije, Portugala i Italije, što je i očekivano.

Barselona – grad u kom su turisti „isterali“ lokalce

Barselona je jedan od najposećenijih gradova u Evropi, ali prekomerni turizam je doveo do problema sa smeštajem i porasta cena stanovanja. Trenutno, grad ima više od 10.000 licenciranih turističkih apartmana, što je doprinelo rastu cena najma za čak 68% u poslednjih deset godina. Iako vlasti planiraju ukidanje licenci za kratkoročne najmove do 2028. godine, mnogi smatraju da su ove mere došle prekasno.

Lokalni stanovnici često izražavaju nezadovoljstvo, jedan korisnik Reddita napisao je da je Barselona postala „zabavni park za turiste“ i da je gotovo nemoguće kretati se gradom bez nailaženja na gomilu turista koji fotografišu znamenitosti. Posebno su pogođene istorijske četvrti, poput Gotičke četvrti, gde su tradicionalne prodavnice zamenjene suvenirnicama i luksuznim turističkim apartmanima.

Majorka – prelepa, ali pretrpana

Majorka je dugi niz godina bila omiljeno letovalište Evropljana, ali u poslednje vreme, prekomerni turizam je uzrokovao velike gužve na plažama i u gradovima. Posetioci su se žalili da su cene previsoke, a neka popularna mesta, poput plaže Cala Deia, sada zahtevaju regulaciju saobraćaja zbog prevelikog broja turista.

Osim toga, Balearska vlada dodatno povećava turističke poreze tokom letnjih meseci, dok su lokalne vlasti uvele ograničenja u prodaji alkohola kako bi se suzbio „turizam ekscesa“. Iako Majorka nudi spektakularne pejzaže, mnogi putnici smatraju da je prevelika gužva umanjila njen šarm.

Kanarska ostrva – luksuz za turiste, ali ne i za lokalce

Kanarska ostrva su među destinacijama koje su najviše pogođene prekomernim turizmom. Iako turizam čini čak 35% BDP-a regije i donosi milijarde evra, mnogi lokalni stanovnici osećaju da taj prihod ne dolazi do njih.

Prošle godine, hiljade demonstranata izašlo je na ulice sa parolama poput „Vaš luksuz, naša beda“. Glavni problem su turisti koji dolaze samo zbog sunca i jeftinog alkohola, što često dovodi do neprikladnog ponašanja. Lokalni vodiči naglašavaju da je potreban odgovorniji pristup turizmu kako bi se očuvala autentičnost i životni standard stanovništva.

Lisabon – grad koji postaje „druga Venecija“

Portugalska prestonica svakodnevno prima između 30.000 i 40.000 turista, a centralne četvrti su postale gotovo isključivo turističke zone. Na primer, oblast Baixa, koja pokriva samo 1,5 kilometara kvadratnih, sada ima više od 70 hotela, dok su lokalne radnje zamenjene restoranima, suvenirnicama i prodavnicama globalnih brendova.

Jedan od najvećih problema u Lisabonu je što čak 60% stambenih jedinica sada služi za kratkoročni turistički najam, što je dovelo do manjka stanova za lokalno stanovništvo i enormnog rasta cena nekretnina. Ukoliko ne budu preduzete ozbiljne mere, Lisabon bi mogao podeliti sudbinu Venecije.

Venecija – grad na ivici propasti

Venecija je poznata po svojim kanalima, umetnosti i bogatoj istoriji, ali problem prekomernog turizma postaje nepodnošljiv. Prema nedavnoj studiji, na svakog stanovnika Venecije dolazi čak 21 turista.

Vlasti su uvele dnevne takse za posetioce i zabranile ulazak velikim kruzerima u lagunu, ali problem i dalje postoji. Unesko je Veneciju uvrstio na listu ugroženih gradova, a novi turistički porez od 10 evra po osobi pokušava da ograniči broj posetilaca.

Alternativne destinacije – gde otići umesto ovih gradova?

Ako želite autentičnije iskustvo i manje gužve, razmislite o alternativnim destinacijama. Umesto Barselone, posetite Valensiju, koja nudi prelepe plaže i bogatu kulturnu scenu. Umesto Majorke, razmotrite Asturiju ili Galiciju, gde su plaže jednako spektakularne, ali sa znatno manje turista. Na Kanarskim ostrvima, umesto Tenerifa i Gran Kanarije, istražite manje poznata ostrva kao što su La Gomera ili El Hierro. Umesto Lisabona, posetite gradove poput Koimbre ili Aveira, a umesto Venecije, otkrijte romantične kanale Bolonje.

Kudiljero – Skriveni biser severne Španije, saznajte više.

Zaključak je jasan – masovni turizam menja lice nekih od najlepših evropskih destinacija. Ako planirate putovanje, razmislite o manje posećenim mestima koja će vam pružiti autentičnije i opuštenije iskustvo, dok ujedno doprinosite očuvanju lokalnih zajednica i kulturnog nasleđa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ovaj članak Koje evropske destinacije treba “izbegavati” u ovoj godini? se pojavio prvo na TU magazin.

Ulazak u Veneciju će se ponovo naplaćivati

Teodora Begović — Mon, 24 Feb 2025 10:45:21 +0100

Ako planiraš putovanje u Veneciju ove godine, spremi se za novu turističku realnost! Ovaj bajkoviti grad na vodi nastavlja sa praksom naplate ulaska, ali sada sa povećanim cijenama.

Počevši od 18. aprila 2025, posjetioci će morati da plate naknadu kako bi ušli u istorijsko jezgro grada. Prošle godine je naplata važila samo 29 dana, ali ovog puta taj broj je gotovo udvostručen – čak 54 dana tokom godine. Tako će se od 18. aprila do 4. maja ulazak u grad naplaćivati svakodnevno, dok će se od maja do kraja jula naplata vršiti svakog petka, subote i nedjelje.

Dok su turisti prošle godine plaćali 5 evra, ove godine će cijena biti duplirana. Dakle, ako dolaziš u posjetu ovom velelepnom gradu, trebaćeš izdvojiti 10 evra za ulazak u grad. Međutim, ako ulaz rezervišeš najmanje četiri dana unaprijed, cijena će biti prepolovljena.

Sistem rezervacija ostaje sličan prošlogodišnjem – turisti će ulaznice moći da kupe online, nakon čega će dobiti QR kod koji će služiti kao digitalna potvrda. Provjera neće biti na ulazu u grad, već će se vršiti nasumično na ključnim turističkim lokacijama. Od plaćanja će biti izuzeti djeca mlađa od 14 godina, osobe sa invaliditetom i stanovnici određenih ostrva.

Zašto se Venecija odlučila na ovaj korak?

Uvođenje naknade ima za cilj kontrolu masovnog turizma, koji svake godine preplavi grad i stvara pritisak na njegovu infrastrukturu. Iako su mnogi prošle godine bili iznenađeni ovom mjerom, činjenica je da Venecija i dalje ostaje jedan od najposjećenijih gradova na svijetu – bez obzira na cijenu ulaska.

Dakle, ako planiraš da uživaš u romantičnim kanalima i fascinantnim trgovaima ovog legendarnog grada, ne zaboravi da na vrijeme rezervišeš svoju kartu!

https://ultra.ba/ulazak-u-veneciju-2025/

Sjeverna Koreja ponovo prima turiste

GASTROBARBA — Sun, 16 Feb 2025 17:56:00 +0100

Severna Koreja će ponovo biti otvorena za turiste, skoro pet godina od zatvaranja granica zbog pandemije korona virusa. Za sada se zna da su svi putnici dobrodošli, sem građana Sjedinjenih Država i građana Južne Koreje

Strani turistički agenti su po prvi put nakon zatvaranja granica 2020. godine ušli u Severnu Koreju kako bi posetili nove turističke lokacije. Osoblje turističke agencije Korjo Turs posetilo je pogranični grad Rason u okviru specijalnog putovanja namenjenog samo osoblju, budući da zemlja još uvek nije potpuno otvorena za turizam.

Cilj posete bio je razgovor s lokalnim partnerima, inspekcija novih turističkih mesta i prikupljanje informacija o trenutnoj situaciji u sektoru turizma. Agencija je izrazila nadu da će uskoro moći da potvrdi otvaranje Rasona za strane turiste.

Ova vest dolazi u trenutku kada Severna Koreja pokazuje znake postepenog otvaranja turizma, prvo kroz saradnju s Rusima prošle godine. Korjo Turs i Jang Pajonir Turs, još jedna specijalizovana turistička agencija, prošlog meseca su najavile da će Severna Koreja dozvoliti dolazak turista iz Kine i drugih zemalja, osim iz SAD-a i Južne Koreje.

Pratite nas na našoj Linkedin, Facebook, Instagram i X stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ovaj članak Severna Koreja ponovo prima turiste se pojavio prvo na TU magazin.

Grad sa mirisom lipe (Banja Luka)

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:04:08 +0100

Tražite pitom, zelen grad, koji nudi nevjerovatne avanture na prelijepoj rijeci, grad sa unikatnim čamcem, grad sa istorijom i zanimljivim pričama, sa sadržajem za malu i veliku djecu, nezaboravnim noćnim provodom, grad izvrsne gastronomije i nevjerovatnih ljudi, onda ste na pravom mjestu. Dobro došli u Krajišku ljepoticu, dobro došli u Banjaluku. Pišemo vam šta posjetiti u Banjaluci.

Šta posjetiti u Banjaluci

Ko vam može bolje predstaviti grad od nas koji u njemu živimo, koji ga u dušu poznajemo, istinski u njemu uživamo i neprekidno istražujemo svaki njegov kutak. Očekuje vas pregršt ideja šta posjetiti u Banjaluci i šta u njoj raditi.

Pročitajte u našem vodiču za Banjaluku koje znamenitosti morate vidjeti, kako se najbolje provesti, koje avanture ne smijete preskočiti, kako najbolje zadovoljiti djecu u jednom od najbezbjednijih gradova.

Uz sve to, saznajte gdje i šta jesti, koje aplikacije vam mogu biti od koristi, kako koristiti gradski prevoz i na koji način iznajmiti javne bicikle i trotinete.

Praktično, imate sve na jednom mjestu.

Da počnemo, vjerovatno ste nestrpljivi.

Tvrđava Kastel (tvrđava prepuna života)

Posjetu Banja Luke je najbolje započeti sa posebnog mjesta za sve Banjalučane, sa mjesta oko koga se grad počeo razvijati, sa tvrđave Kastel.

Prvog ga stavite na spisak „šta posjetiti u Banjaluci“.

Visoke kamene zidine sa kojih uživate u pogledu na Vrbas i grad, galerija, otvorena pozornica, restoran, uređena unutrašnjost, prisustvo duha prošlosti, sve su to samo jedni od razloga zašto se uputiti na banjalučku srednjovjekovnu tvrđavu.

Od svih bosanskih tvrđava koje smo posjetili, najjača veza između tvrđave i lokalaca u današnjem vremenu je baš između Kastela i Banjalučana.

Prvi koncert, upoznavanje sa istorijom grada, prvi viteški festival, prva trka, prvi školski izlet, sve je Banjalučanima vezano za Kastel.

Kamenito zdanje u središtu grada, odmah pored Vrbasa, mora probuditi romantika u vama. Često je prvi poljubac baš tu „pao“.

Toliko je lijep da parovi na svoj najvažniji dan najčešće za fotografisanje izaberu Kastel. O tome vam govorimo. Divan je.

Bitni događaji se proslavljaju u fenomenalnom restoranu Kazamat. Ušuškan u kamene zidine, sa autentičnom unutrašnjosti, izvrsnom hranom i prekrasnim pogledom na Vrbas, pruža poseban užitak.

Nije čudo što se cijeli grad razvijao oko Kastela. Neraskidiva je veza između stanovništva i tvrđave.

Žive Banjalučani uz Kastel, ali i tvrđava prati njih. Ostajali su na njoj mnogi ožiljci burne istorije, ali nije se dala.

Velelepno zdanje je u XVI vijeku izgradio Ferhat-paša Sokolović. Doduše, on je izgradio tophanu (arsenal), a nedugo zatim ju je u tvrđavu pretvorio sultan Mehmed III.

Sa svojih 9 bastiona, 2 tornja unutar zidina i centralnom oružarnicom pružala je utočište Osmanlijama.

Nisu je mogli osvojiti ni mnogobrojniji Austrougari 1737. godine. Prkosan je Kastel.

Ulaz je besplatan. Nema razloga da ne uživate kao lokalci.

Obožavamo porodične šetnje Kastelom, igrarije Smokija i drugih psića, izolovanje od gradske vreve iza debelih kamenih zidova. Ili jednostavno da sjedimo na zidinama i pustimo da nam pogled luta po Vrbasu.

Možda vas neki festival ili koncert dovedu na Kastel.

Isprobajte, sigurno će vam se svidjeti.

Legenda o Safikadi

Da li znate legendu o Safikadi, banjalučku legendu o zabranjenoj ljubavi?

Safikada je bila prelijepa unuka čuvenog Ferhat-paše Sokolovića, istog onog što je počeo graditi Kastel i što je izgradio čuvenu Ferhadiju džamiju u Banjaluci.

Prelijepa djevojka iz čuvene porodice je imala prosaca na pretek, ali je njeno srce odlučilo drugačije.

Zaljubila se u vezirskog vojnika koji je služio na Kastelu.

Imućna ljepotica i obični vojnik, u to vrijeme nije prolazio kao par.

Ljubav na prvi pogled je bila toliko jaka da nije marila ni za običaje, ni za prijetnje. Zaljubljeni su se krišom sastajali.

Ali, sudbina je imala drugačije planove.

Njega šalju na front.

Ubrzo stiže vijest o njegovoj pogibiji.

Neutješnoj Safikadi je slomljeno srce.

Jedan dan, obučena u vjenčanicu, staje pred top, koji je na Kastelu označavao podne, i uz uzvik: „Biću ti vjerna!“, odlazi u smrt.

Na mjesto gdje je palo njeno tijelo, sada se nalazi spomen ploča i svijeće koje pale zaljubljeni. Često svijeće pale i zaljubljene duše da im se ljubav uzvrati.

Ploču podignutu u spomen na Safikadu i njenu bezgraničnu nesrećnu ljubav pronađite između ulaza u Kastel i Elektrotehničkog fakulteta.

Postoji još jedna verzija legende koja govori o Safikadi, kćerki bogatog trgovca i austrougarskog vojnika.

Bez obzira da li je riječ o legendi iz XVI ili XIX vijeka, obje nose priču o velikoj neshvaćenoj ljubavi i živi u srcima Banjalučana.

Dajak čamac (unikatni čamac – simbol Banjaluke)

Sigurno znate za jedinstveni banjalučki čamac, dajak čamac.

Definitivno je zaštitni znak Banjaluke.

U toku ljeta je Vrbas prepun dugačkih čamaca koji njim plove. Tu su i vedri, pozitivni, sposobni, snalažljivi momci koji vožnju čamcem čine još prijatnijom.

I mi u vrelom ljetnom danu spas tražimo na Vrbasu i provozamo se na ovom 9 metara dugom elegantnom simbolu Banjaluke.

Ne znam da li ste znali, ali dajak je u stvari dugačka motka, kojom se odgurujete o dno Vrbasa i na taj način pokrećete čamac. Otuda i naziv dajak čamac.

Tanak, a dugačak dajak čamac zaista daje neku romantičnu notu Banjaluci, Vrbasu. On jedini uspijeva da se izbori sa Vrbasom, on jedini zna kako sa njim treba.

Motorni čamci nemaju dovoljnu dubinu za pokretanje, a obične čamce nose brzaci Vrbasa.

Obratite pažnju i na drveni prednji dio dajak čamca. Uočićete da nisu svi isti. Svaki majstor svom čamcu daje lični pečat.

A pogled iz dajak čamca na Banjaluku je zaista poseban.

Momci iz Dajak kluba Banjaluka ispunjavaju sve želje, tako da nekog možete iznenaditi vožnjom, možda i zaprositi na ovaj način.

Slobodno ih kontaktirajte i organizujte sebi vožnju za pamćenje.

Važno: pratite profil Dajak kluba Banjaluka na instagramu, često imaju i promotivne vožnje za dan grada, početak sezone… Možda vam se posreći.

Krivi sat (centar zbivanja i podsjetnik na nemili zemljotres)

Krivi sat je mjesto okupljanja većine Banjalučana. Nerijetko ćete čuti „vidimo se kod Krivog sata“.

Smješten u centru grada, ispred trgovačkog centra „Boska“, osim što predstavlja centar zbivanja, ujedno je i podsjetnik na nemili događaj koji je zadesio Banjaluku.

Baš kako i sam sat pokazuje 27.10.1969. godine u trenutku kada je sat bilježio 9 časova i 11 minuta Banjaluku je pogodio snažan zemljotres jačine 6 stepeni po Rihteru sa epicentrom u samom centru grada.

Nažalost u strašnoj prirodnoj nepogodi 15 ljudi je izgubilo život, a više hiljada ljudi je ostalo bez krova nad glavom.

I sada sat stoji, ne kuca, samo bilježi vrijeme kada je u Banjaluci u jednom trenutku sve stalo i poprimilo neku novu dimenziju. Tužan dan za Banjalučane.

Ako se baš na ovaj datum i baš u ovo vrijeme zadesite u Banjaluci, nemojte da vas preplaše sirene koje se šire gradom, i one podsjećaju na ovaj nemili događaj.

Gospodska ulica (žila kucavica grada Banja Luke)

Da biste osjetili dušu Banjaluke, morate prošetati najpoznatijom pješačkom zonom, Gospodskom ulicom.

Uvijek prelijepo ukrašena u skladu sa prazničnom atmosferom koja vlada gradom, ispunjena žamorom ljudi, smijehom djece i pjesmom uličnih svirača.

A građevine u neorenesansnom stilu nižu se jedna do druge i ukrasima kao vjenčićima oko balkona i prozora mame poglede prolaznika.

Nije oduvijek Gospodska ulica imala današnji sjaj.

Prije 200 godina je na njenom mjestu bila obična bara, takozvana Muslina bara.

Hrabri vizionar, Tomo Radlović, sa nešto malo ušteđenog novca otvara svoju prodavnicu „Albanija“.

Nezadovoljan što su posjetioci samo posmatrali njegovu robu, a ništa nisu kupovali, odlučuje da privuče imućnu klijantelu (gospodu). Na zgradu je stavio natpis „Gospodska ulica“.

Nedugo zatim su u Banja Luku došli Austrougari. Svidio im se naziv i zvanično proglašavaju ulicu Gospodskom.

Sada ulica nosi zvaničan naziv Ulica Veselina Masleše, ali je malo ko oslovljava po stvarnom imenu. U narodu je zaživio i još uvijek važi naziv Gospodska ulica.

Uživajte u ljepoti građevina, energiji grada, lokalima domaćih i stranih brendova, divnoj muzici koja se širi ulicom i maloj veseloj družini koja uživa u porodičnim šetnjama.

Obavezno je stavite na spisak „šta posjetiti u Banjaluci“.

Hram Hrista Spasitelja

„Must see“ znamenitost u Banjaluci je svakako i Hram Hrista Spasitelja.

Kada se šetate centrom grada za vrijeme lijepih poslijepodnevnih časova, Hram vas neće privući samo svojom grandioznošću, nego i smijehom djece. Najljepša graja.

Baš tu se isprobavaju prvi koraci, na travnjaku uče prve špage, zvijezde, bacanje lopte. Dvorište je prepuno dječurlije.

Koliko smo samo dana proveli baš ovdje. Koliko novih drugari stekli. Posebno mjesto za porodice sa malom djecom.

Baš zbog toga je Banjaluka specifična, što Banjalučani posebnu pozitivnu notu daju svakoj znamenitosti. Neraskidiva je veza između njih.

Hram Hrista Spasitelja je izgrađen 1939. godine na mjestu gdje su 1809. godine, nakon Mašićke bune, pogubljena desetorica Srba, na čelu sa starim sveštenikom.

Nakon samo 2 godine je u bombardovanju oštećen, da bi se nedugo zatim potpuno uništio. I sada se u dvorištu hrama mogu pronaći njegovi prvobitni ostaci.

Obnavlja se 2004. godine i to u velelepnom zdanju. Prepoznatljiv je po crveno – žutom kamenu travertinu porijeklom iz Mesopotamije i kupolama sa zlatom iz Sibira.

Hram okružuju spektakularne građevine Banski dvor, Gradska uprava i Predsednička palata i zajedno predstavljaju jedinstvenu ambijentalnu cjelinu vrijednu svake pažnje.

I baš ovdje možete započeti panoramsko razgledanje centra grada retro vozilom. Zvuči primamljivo zar ne?

Ferhadija džamija (najuspješnije arhitektonsko rješenje svog vremena)

Ferhadija džamija je predstavljalo jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture u vrijeme Osmanlija u 16. vijeku.

Uvrštena je u kulturnu baštinu BiH 1950. godine, a nedugo zatim i na UNESCO-vu listu spomenika svjetske baštine.

Izgradio ju je Ferhat-paša Sokolović još 1579. godine. Prema predanjima, napravljena je od 30.000 dukata koje je Ferhat-paša dobio od otkupa za tijelo barunovog sina koji je poginuo u borbi između Ferhat-paše i baruna Herberta Auersperga lično.

U poslednjem ratu koji je zadesio BiH, džamija je srušena, ali je obnovljena i ponovo otvorena 2016. godine u istom sjaju i uz korišćenje istih materijala kojim je bila izgrađena i prvobitna Ferhadija džamija.

Da li znate za legendu koja je vezana za Ferhadiju džamiju?
Ferhat-paša Sokolović je za izgradnju Feerhadije džamije angažovao tri najbolja neimara, jer je želio da napravi džamiju “veliku i lijepu, kakve na ovom kraju svijeta nikada nije bilo, niti će biti”.
Kada je džamija već bila izgrađena, graditelji su čuli da ih paša namjerava ubiti, kako ne bi mogli izgraditi nikakvu drugu lijepu džamiju.
Naprave sebi krila sva trojica neimara i polete sa vrha džamije. Sva trojica su pala na tri različite strane Banjaluke. Petar pade na stranu današnjeg Petrićevca, Pavle današnjeg Pavlovca, a treći, koji slomi rebra, pade na desnu obalu Vrbasa, pa ovaj dio grada nazvaše

Muzej Republike Srpske (edukativni i zabavni kutak)

Znate zašto posebno volimo Banja Luku? Zato što u svako godišnje doba i u svim vremenskim prilikama nudi mjesto za zabavu.

Za upoznavanje Banjaluke i okoline obavezno na listu „šta posjetiti u Banjaluci“ stavite Muzej Republike Srpske.

Kroz Muzej Republike Srpske vas vodimo do kraljevskog mača, onog koji čeka svog kralja da ga izvadi iz kamena u vodi.

Zabavno i edukativno mjesto.

Naša posjeta uvijek započne postavkom iluzija.

Gubimo se u iskrivljenoj i disko sobi, iluzijama 3D fotografija, „iskrivljenih“ pravih linija, pogledom jurimo crne ili bijele tačke. Iskreno, mnogo zbunjujuće mjesto.

Najljepše od svega je što ih konačno sve možete uhvatiti samo u jednom balončiću. Sve je to naša iluzija.

Ali, morali smo istraživati i druge dijelove muzeja. I oni kriju neke tajne mnogo privlačne za djecu.

Ako mislite da malu djecu ne može zanimati život pračovjeka, varate se. Vjerodostojan pračovjek sa kamenom za paljenje vatre (kremenom) je super mjesto za piromane.

Pri posjeti muzeja mi se najviše sviđa što svako od nas ima svoje područje kome se raduje:
Neki su se zalijepili za izložene muzičke instrumente;
Drugi se gube među prepariranim životinjama smještenim u autentično prikazanom okruženju,
Za mene je etnografski dio najzanimljiviji,
Dok se mladi istoričari gube među spisima, oružju, uniformama i kartama iz srednjeg vijeka, turskog carstva, pod vladavinom Austrougara, pa preko svjetskih ratova, do današnjih dana.

Ali, mač u vodi je epicentar naših interesovanja.

Izvađen iz Vrbasa, postavljen u vodi, čeka svog kralja da ga izvuče.

Najveća sreća je što smo mi mač držali u rukama. Ta sreća, osmijeh, se ne opisuje riječima.

Ali, kako smo došli do toga je velika tajna koju vam može otkriti samo kustos ako se pokažete kao čovjek od povjerenja, kao što su naši malci bili.

Riječ je o replici, naravno, ali kao da je malcima to i bitno. Ne moraju sve ni znati.

Koliko se malcima sviđa muzej govori i činjenica da se sami sjete da bi se mogao posjetiti.

Park Mladen Stojanović (zabava, rekreacija ili relaksacija – park za sve)

Park Mladen Stojanović, sinonim za zabavu, rekreaciju i relaksaciju.

Park u kojem možete zaboraviti da ste u gradu, uživati u dječijem igralištu, teniskim terenima, trim stazi, šahu, teretani na otvorenom, vožnji bicikla za više osoba ili jednostavno u debeloj hladovini na ćebencetu.

Ako se pitate šta posjetiti u Banjaluci da malo predahnete, sjetite se parka Mladen Stojanović.

Aleja murala u Boriku

Da li ste znali da u Banjaluci postoji mural koji je izabran za jedan od najpopularnijih na svijetu?

Širom grada možete uživati u uličnoj umjetnosti, ali ukoliko želite da vidite najpriznatije i da lako pronađete više njih u neposrednoj blizini, uputite se u naselje Borik.

Ljubitelji „street art“-a mogu uživati u četiri izvrsna murala. Jednostavno ih je uočiti jer su oslikani na višespratnicama duž bulevara i nižu se jedan za drugim.

Najistaknutiji od svih je svakako mural „Čiča“, čiji je autor Bozko iz Bugarske. Portal „Street art news“, koji prati ovu vrstu umjetnosti, je 2015 godine „Čiču“ proglasio za jedan od deset najpopularnijih. Banjalučki mural je zauzeo treće mjesto, a u konkurenciji su bila djela iz Poljske, SAD, Italije i drugih zemalja.

Mural koji prati zanimljiva priča je svakako i klavir koji zamišljenom muzikom topi boje. Poklon je grada Novog Sada, kao nosioca titule „omladinske prestonice Evrope“ (Opens 2019). Banja Luka je izabrana kao jedan od 10 gradova Balkana koji je na poklon dobio „street art“ djelo.

Svi darovani murali pričaju svoju priču, ali će zajedno činiti jednu slagalicu. Na dnu svakog murala je naslikana jedna puzla. Pronađite je i na banjalučkom klaviru.

Banj brdo i Trešnjik (najljepše mjesto za relaksaciju)

Ako ste voljni da se izdvojite od gradskog jezgra, otisnete u prirodno okruženje, prošetate ili vozite bicikl, onda je najbolji izbor za vas Banj brdo i Trešnjik.

Uređene i obilježene staze kroz šumu, rasute klupe za odmor, sprave za vježbanje na otvorenom, česti izvori vode, najljepši pogledi na grad su jedan od razloga zašto se smatra najpopularnijim izletištem Banjalučana.

Ispresijecan je asfaltiranim stazama, putićima kroz šumu, biciklističkim stazama. Predstavlja pravu mrežu predivnih staza za ljubitelje prirode.

Predlažemo da istraživanje banjalučke prirodne oaze započnete od fabrike Bema. Parkirajte svog motornog ljubimca, jer se do Trešnjika i Banj brda ne smije doći motornim vozilima. Postoji još jedan manji parking za par vozila, ali najčešće je pun, pa vam ne predlažemo da rizikujete.

Možete da birate, da li ćete 4 km do Trešnjika ili Banj brda konstantne uzbrdice da pređete osvijetljenom asfaltiranom stazom ili ćete da se otisnete šumskim, uređenim, obilježenim putićem. Sve je stvar ličnog izbora. Mi preferiramo oba.

Najljepša je kružna ruta fabrika Bema – Trešnjik – Banj brdo (431 mnv) – Srpske toplice – fabrika Bema.

Ponesite ćebence, društvene igre, loptu, jer vas na Trešnjiku očekuje velika poljana za druženje i zabavu. Ladare, klupe, uređeno okruženje vam nude mogućnost cjelodnevnog odmora i zabave.

Na Banj brdu će vas dočekati spomenik palim Krajišnicima NOB-a, čiji brački bijeli kamen sija i dočekuje vas sa mnogih strana pri ulasku u grad.

Smjestite se na neku od klupa i prepustite se jednom od najljepših pogleda na grad Banjaluku. Nismo sigurni da li je panorama ljepša danju ili noću.

Ako niste u nekoj formi, a voljeli biste doživjeti spektakularan pogled na grad, u ljetnim mjesecima koristite usluge Panoramskog mini busa (Banj bus). Saobraća na svakih sat vremena od fabrike Bema do Banj brda i nazad, radnim danom od 15:00-19:00, a vikendom od 09:00-19:00 časova.

I na kraju, šteta bi bilo vratiti se istim putem, a prirodna oaza toliko toga nudi. Uživajte još malo. Od Banj brda spustite se stazicom do Srpskih toplica, tamo vas čekaju termalne vode, odlične za relaksaciju poslije duže šetnje.

Srpske toplice (Gornji Šeher) – mjesto gdje je luka postala i banja

Moglo bi se reći da Banjaluka „leži na termalnim vodama“. Baš zbog toga je još u rimskom periodu mirna luka na Vrbasu postala i banja. Možda niste znali, ali Banjaluka ima svoj prirodni besplatni wellness i spa centar. Ovo je omiljeno odredište lokalnog stanovništva, ali i turista.

Na samo 5 km od centra grada Banja Luke na plaži Vrućica u naselju Srpske toplice (nekadašnji Gornji Šeher) nalazi se niz termalnih izvora.

Ovo naselje predstavlja najstariju gradsku četvrt. Smješteno je u podnožju Banj brda, na mjestu gdje Vrbas izlazi iz kotline.

Plaža Vrućica je prepuna izvora termalnih voda koje liječe kožne bolesti, reumatizam i probleme sa srcem. U proljećnim i ljetnim mjesecima je teško pronaći slobodno mjesto iako postoji više banja: banja Direklija, Kraljičina banja i izvor Šugavica.

Prijateljski savjet: poranite da biste uživali u prirodnim blagodatima, dođite odmah nakon kiše ili kada je hladniji dan. U protivnom budite spremni da malo sačekate.

Banja Direklija nosi naziv po dva kamena direka koji potiču iz rimskog doba i koji su označavali gdje se banja nalazi. Jedan kamen je sada uništen, a drugi je dislociran na tvrđavu Kastel. Kako je smještena u stijeni, podsjeća na pećinu, pa predstavlja omiljeno odredište posjetilaca.

Banja Šugavica je nekada korištena za liječenje stoke, u slučaju kožnih oboljenja, zbog toga i ovaj sam njen neobični naziv.

Kraljičina banja (ilidža) je ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice.

Zanimljivo je da se u ovom naselju nalazi oko desetak banja, dok se neke nalaze i u privatnim kućama.

Još jedna od zanimljivosti je da je plaža Vrućica po regulacionom planu proglašena botaničkim vrtom. Na njenom prostoru se nalazi rijetka vrsta paprati Vilina vlas. Potiče još iz ledenog doba i jako je rijetka u kontinentalnom dijelu Evrope.

Mora se priznati da u Banjaluci ima za svakoga po nešto. Znači, Srpske Toplice idu na spisak „šta posjetiti u Banjaluci“.

Uživanje uz Vrbas (plaže i šetalište)

Banjaluku krasi prelijepa rijeka Vrbas. Šetnja uz Vrbas i posjeta gradskih plaža su neizostavni na spisku „šta posjetiti u Banjaluci“.

Nabrojaćemo vam samo 3 najpopularnije plaže među Banjalučanima, što će biti sasvim dovoljno da osjetite kako Vrbas diše i kako banjalučani vole svoju rijeku i znaju u njoj da uživaju.

O jednoj smo već govorili, plaža Vrućica sa termalnim vodama.

Druga je Nova plaža, odnosno sportsko-rekreativno zona u kojoj osim rahlađivanja u Vrbasu možete da se zanimate odbojkom na pijesku, malim fudbalom, rukometom, basketom, stonim tenisom, penjanjem uz vještačku stijenu, teretani na otvorenom, na dječijem igralištu…

Tu je i dajak pristanište, kao i na sljedećoj plaži o kojoj govorimo, Našoj plaži.

Naša plaža nudi odmor, hladovinu, mogućnost kupovine rahladnog pića, uživanja u Vrbasu ili pak i neku partiju stonog tenisa.

Uz Vrbas postoji i šetalište od Alibabe do Naše plaže koje osim užitka u Vrbasu, pruža i rashlađenje u vrelim ljetnim danima.

Rafting Vrbasom (po danu ili punom mjesecu)

Ako ste u Banjaluci, rafting je nezaobilazna avantura. Pardon, obavezno dođite u Banjaluku na rafting Vrbasom.

O ljepoti raftinga Vrbasom govori i činjenica da se na njemu 3 puta održalo svjetsko rafting prvenstvo, kao i svjetska prvenstva u kajaku i kanuu.

Mi ga zaista obožavamo.

Vrbas je prelijep. Ima neku posebnu boju, miris, prirodu koja ga okružuje. Nije što je naš.

Rafting tura prelazi 17 km i traje oko 3,5 sata. Mi sa djecom ko zna koliko veslamo. Shvatili smo da mi uopšte nismo mjerodavni za brzinu. Bitno je guštati, a Vrbas baš to nudi.

Polazi se iz Rekavice, od Garave stijene.

Prvo za hrabre skok sa „Žutog mosta“, da se zagrije atmosfera.

Ulazite u kanjon Tijesno, nama najljepši dio staze. Tijesno vas obori s nogu i autom ako prolazite, a iz čamca je to poseban doživljaj. Osjećate se sićušni po bukovima Vrbasa među gorostasima od stijena.

Eto ga i Muflon. Treba obići ovu stjenčugu. Kakva malverzacija da se prođe krivudavi tjesnac. Adrenalin vas potpuno okupira. Na ovom mjestu i najneposlušniji prate skipera. Svi bez pogovora veslaju.

Zatim kreće drugi vid zabave. Skakanje sa muflona i spuštanje po brzacima. Svi uživaju. Osim skipera. Najgore je kad su svi u vodi i nema ko da vesla. Najteže je iskupiti djecu na jedno mjesto poslije brzaka. Najjača scena. Skupljate ih kao mraviće po vodi i ubacujete u čamac.

Budite spremni i na prskanje između čamaca. Nama su djeca najveći adut. Ostali ih štede, a ne znaju kakvi su đavolčići. Najčešće napadamo druge čamce, kad se najmanje nadaju.

Iz čamca možete doživjeti Vrbas iz nekog drugog ugla. Uživati u iskakanju ribica, letu čaplji, pogledu na skrivene uvale, plaže, pećine u stijenama, osjetiti njegovu moć, silinu, ljepotu, boju, miris. Jednostavno ga istinski upoznate.

Skačite iz čamca, kupajte se.

Posjetiti Srpske Toplice, ugrijte se u bazenima sa toplom banjskom vodom.

Spustite se čamcem preko slapa. Mi smo samo djecu sa skiperom pustili. Vodostaj nam je uvijek bio nizak. A mi, odgovorni roditelji, smo sve sa obale posmatrali.

I ono što je specifično za rafting je da je uvijek dobro raspoloženo društvanjce. Svi dolaze maksimalno opušteni. Zabave ne može da nedostaje.

Rafting Vrbasom nudi još jedan specijalan užitak. Jeste li nekada bili na raftingu po punom mjesecu?

Znate ono kada vam samo mjesec osvjetljava put i kada vam se od čaplje čini da leti dinosaurus.

Poseban je doživljaj raftinga noću. Vrbas i njegov biljni i životinjski svijet potpuno drugačije djeluju.

Ne propustite nezaboravan doživljaj. Pozovite Rafting klub Buk ili Rafting klub Kanjon i rezervišite vaš termin.

Rafting Vrbasom se organizuje tokom cijele godine, ali je najbolje u proljeće i ljeto.

Ako ste ljubitelj raftinga, ne smijete propustiti rafting najvećim kanjonom Evrope. Sve o raftingu i načinu pripreme saznajte u našoj priči Rafting Tarom (savršena adrenalinska avantura).

Zmijanjski vez

Pričati o Banjaluci, a ne spomenuti zmijanjski vez je neoprostivo.

Uz Stari most u Mostaru i most Mehmed paše Sokolovića u Višegradu, zmijanjski vez se 2014. godine našao na UNESCO listi i to prvi kada je u pitanju nematerijalna baština Bosne i Hercegovine.

Zmijanjski vez je poseban i što ne živi samo u selu, kod starih baka, što se „mustre“ ne čuvaju samo u starom kredencu i čekaju da ih vrijeme nagrize. Zmijanjski vez se prenosi na srednje i mlade generacije.

Tradicionalan je, star, ali se prožima u svakodnevici modernog čovjeka. Možete ga pronaći na marami, brošu, narukvici, kapi, prstenu, privesku za ključeve, maski, košulji, tacni, vjenčanici, pa i magnetu za frižider.

Idealan suvenir iz Banjaluke.

Zmijanjski vez je jedinstvena tehnika vezenja nastala na području Zmijanja, na planini Manjači, u blizini Banjaluke. Predstavlja posebno tehniku. Karakteriše ga što se ne radi u dvije ili četiri boje, kao ostali vezovi, nego isključivo u tamnoplavoj boji.

Njegova specifičnost je i što se radi tehnikom pokrstica, odnosno nižu se krstić do krstića i formiraju se željeni geometrijski oblici, ispisi. Cvijet, grana, jabuka, krst… svaki oblik ima svoju simboliku: sreća u porodici, dobro zdravlje, zdravo potomstvo i slično.

Društveni status seoskih žena je određivan na osnovu bogatstva i varijacija izvezenog dizajna. Što bogatiji vez na haljini bi značio i da je djevojka sve spremnija za udaju.

Iskreno, zmijanjski vez je jedan od naših omiljenih poklona prijateljima izvan Banjaluke. Rakija u vrećici sa zmijanjskim vezom ili obilježivač za knjigu sa slike. Može li bolje?

Obavezno ga i vi ponesite sa sobom, da vas podsjeća na grad sa mirisom lipe.

Etno galerija Duga u centru grada, u neposrednoj blizini Hrama Hrista Spasitelja, nudi širok i kvalitetan izbor poklona sa zmijanjskim vezom po vrlo povoljnim cijenama. Pozitivno ćete se iznenaditi.

Karting (adrenalinski užitak)

Ako volite karting, u Banjaluci uživajte i u ovoj adrenalinskoj avanturi. U tom slučaju je neizostavan ako se pitate šta posjetiti u Banjaluci.

Na samo 8 km od centra grada, u Kuljanima, u blizini Centra za obuku MUP-a RS, MKK karting Banjaluka nudi karting na otvorenom.

Već pri dolasku osjetite miris benzina. Vozila složena. Staza spremna. Gume na krivinama posložene.

Na displeju podaci o učesnicima. Polako vam podižu želju za što bržom vožnjom.

Idealno mjesto za postizanje velikih brzina pod bezbjednim uslovima.

Ako dolazite prvi put, morate se učlaniti u MKK Banjaluka.

Dobijate svoju potkapu, zadužujete kacigu i čekate svoj raspored po vozilima na displeju.

Imaju i svoja takmičenja. Pratite MKK Karting Banjaluka pa se priključite.

Vožnja nam je trajala 10 minuta. Mislila sam da smo se mi takmičili, ali sam na kraju shvatila da sam ja samo savjestan vozač koji prije svega voli bezbjednu vožnju. Ne pitajte ko je bio brži.

Karting nije namijenjen samo za odrasle. Predviđen je za sve od 5 do 75 godina.

Postoje spremna vozila i za djecu.

Ne treba vam nikakvo prethodno iskustvo, ni vozačka dozvola, niti rezervacija, samo želja za vožnjom.

Wunderland najveća i najzabavnija dječija igraonica

Za sve ljubitelje dječijih igraonica, topla preporuka je Wunderland, najveća i najzabavnija igraonica u gradu.

Osim što je vrlo prostrana, od čak 2000 m², i što nudi zabavu za sve dječije uzraste i za odrasle, prednost je što se nalazi u centru grada.

Zabavite se uz trambolinu, tobogane, penjalice, lavirinte, autiće.

Mlađi od 3 godine imaju svoj kutak prilagođen samo njima.

Stariji malci se mogu zabaviti u laser tagu i virtual reality igrama. Pazite samo da se i odrasli ne zaraze.

Vi možete popiti piće u igraonici, mada mi praktikujemo da se povučemo i da uživamo u susjednom Bizarre Diverse baru.

Ostavite konktakt telefon, djecu prepustite iskusnim tetama i uživajte malo u vremenu samo za sebe.

Escape room (soba za bijeg za klikeraše)

Ako volite misteriju, zabavu, timske igre, klikeranje, onda je za vas Escape room.

Escape room (soba za bijeg) je sve popularnija igra u svijetu, a imamo je i mi u Banjaluci.

Zatvore vas u mističnu sobu koja je opremljena u stilu teme koju ste izabrali.

Dobijete pravila igre. Koristite sva čula, pronađete tragove, odgonetnete zagonetke, dešifrujete šifre, otključate zaključano i oslobodite se.

Prosto kao pasulj, jeste, ali malo sutra.

Dobijete i čarobne štapiće, kugle, mnoštvo rekvizita za što brži izlazak i vi pomislite da ćete ostvariti rekord. Kako da ne?!

Kakav tu haos nastaje. Kakva je to organizacija, klikeranje, jurcanje, galama. Ograničeni ste i vremenom na 1,5 h.

Potpuna preokupacija arenalina.

A ne znam kako bih vam opisala tu sreću kad otključate izlazna vrata. Morate je isprobati.

Pozovite Klicker Banjaluka i rezervišite svoj termin.

Mi ga iz iskustva stavljamo na spisak „šta posjetiti u Banjaluci“.

Bowling klub Banjaluka

Kuglana Bowling kluba Banjaluka je uvijek, ali uvijek dobar izbor za zabavu. Provjereno.

Odlična je i kada se pitate šta posjetiti u Banjaluci po lošim vremenskim uslovima.

Znači, ekstra izbor za sve i svakoga i uvijek.

Kuglana je smještena u tržnom centru Mercator.

Ne treba vam nikakvo prethodno iskustvo. Sve dobijete kod njih i samo se zabavite.

Šta i gdje je najbolje jesti u Banjaluci

Kada smo vam već otkrili šta posjetiti u Banjaluci, vrijeme je da vam kažemo i šta i gdje u njoj jesti i piti.

Banja Luka nudi pregršt ukusnih jela nastalih pod uticajem mnogih kultura koje su se prostirale ovim prostorima. Ne smijete napustiti Banjaluku, a da niste isprobali prepoznatljive simbole Krajiške ljepotice.

Preporuke pišemo iz ugla lokalca i vodimo vas na ona mjesta na koja mi idemo i na koja upućujemo i naše drage prijatelje. Prioritet dajemo ukusnim, prepoznatljivim jelima.

Nećemo izostaviti ni preporuke na koji način se možete vrlo jednostavno snabdjeti kuvanom ukusnom hranom po prihvatljivim cijenama u brzim restoranima.

Za svako jelo daćemo vam savjet gdje se najbolje sprema.

Banjalučki ćevap – doći u Banjaluku, a ne jesti ćevape bi bio grijeh.

Specifičan je što se pravi u obliku pločica. To mu obezbjeđuje sočnost.

Služi se u lepinji, a pravi se od junetine i ovčetine.

Ako želite da započnete raspravu među Banjalučanima, pitajte ih gdje su najbolji ćevapi. Uglavnom, izdvojiće vam svi ćevabdžinicu „Kod Muje“, Biljana roštiljnicu i A&D roštiljnicu.

Pite ispod sača – probali ih širom BiH, ali najljepšu ćete pronaći u malom prolazu između Ferhadije i Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci. Probajte i slobodno nam priznajte da smo u pravu.

Polutvrdi sir trapist Marije Zvijezde se pravi još od godine u trapističkom samostanu Marija Zvijezda u Banjaluci.

Recept se čuva u potpunoj tajnosti.

Poznaje ga samo jedan monah. Ne postoji zapisan recept. Način pravljenja se prenosi samo usmenim putem.

Sjetski poznati sir se dobija od kravljeg mlijeka, žućkaste je boje, slatkastog i umjereno slanog ukusa. Možete ga kupiti u samostanu, ali i u bolje snabdjevenim marketima.

Definitivno najljepši sladoled koji sam ikad igdje probala je sladoled kod Slavice 9C.

Tajna sladoleda je u raznovrsnim, ukusnim prelivima dobijenim od pažljivo biranih sastojaka. Moj vokabular nije dovoljno dobar da opiše tu punoću ukusa, tu slast. Morate probati. Garantujemo da ćete se opet vratiti. Mi smo postali zavisnici.

Daćemo vam jedan savjet. Naručite dva preliva. Napravite svoju kombinaciju. Broj preliva ne povećava cijenu. Poigrajte se ukusima.

Sufle u Maloj stanici je dezert kojim se lično počastimo za mnoge naše male i velike uspijehe. Nigdje, ali baš nigdje nismo ljepši jeli.

Njihov sufle je dobro poznat svim Banjalučanima, ali i šire. Toplo preporučujemo ovu bombu savršenstva.

Mala stanica ima više restorana na različitim lokacijama. Mi preferiramo nekadašnju željezničku stanicu u blizini zgrade Vlade RS.

Restoran nudi još prgršt jela iz kontinentalne i mediteranske kuhinje. U kombinaciji sa prijatnim, domaćim ambijentom upotpunjenim fotografijama i pričama iz prošlosti grada, predstavlja savršeno mjesto za posjetu.

Ako želite da osjetite miris i ukus bakine tradicionalne kuhinje, obavezna odrednica vam je konoba Pastir Kanjon, a za doručak naručite heljdine uštipke u kombinaciji sa domaćim kajmakom i sirom.

Mi im se toliko radujemo da nam je jedna od dražih avantura vožnja bicikla uz Vrbas do konobe Pastir Kanjon (13 km). Uživanje u izvrsnoj domaćoj hrani sa pogledom na Vrbas, ribe i patke je sigurno nezaboravan doživljaj.

Lovački restoran u Trapistima – na jelovniku se mogu pronaći raznovrsne čorbe, domaći hljeb i uštipci, karpaćo od sirovog bifteka, domaći pršut, sir, kajmak, ali i puževi, ribe, tartar biftek, razni stekovi, kao i različite vrste divljači: svinja, patke, zečevi, te srneće meso.

Lovačka čorba, čiji je recept poznat samo članovima porodice, je najtraženije jelo, koje se izdvojilo od svih ostalih. Cjenovno prihvatljivo i porcija nije ograničena.

Takođe vam predlažemo da posjetite restorane Integru, Bizzare, Malu stanicu, Staru Adu, Lukijan, Vrbas, Slap i Kazamat, a za picu preporučujemo Impero Romano, za palačinke Maričelo i Milky. Sigurni smo da ćete pronaći savršeno mjesto za vas.

Ako biste usput da pojedete ukusnu hranu po povoljnoj cijeni, koja uključuje bukvalno sve, od supa, čorbi, glavnih jela, salata, kolača, voća. Sve to sa vrlo velikim izborom ukusnih i tek spremljenih jela sa mogućnošću konzumacije u objektu ili za ponijeti. Sami se poslužujete i birate jela i količinu koja vama odgovara. U tom slučaju posjetite objekte Mog marketa ili Tropica koje možete pronaći širom grada.

Vjerujte da smo i sami česti njihovi gosti kada smo u posjeti nekom drugom gradu.

Kraft pivo Gorštak i Nektar pivo – nezaobilazna banjalučka pića za doživljaj grada.

Dva različita ukusa, ali svaki sa svojim prednostima. Ne mogu ih razdvojiti, ogriješila bih se, a i volimo ih konzumirati oba.

Dobro došli u zemlju jedne od najboljih kuhinja Istočne Evrope. Ako ste istinski gastronom, saznajte koja su najbolja jela u Bosni i Hercegovini.

Javni prevoz u Banjaluci

Javni prevoz u gradskom i prigradskom saobraćaju se obavlja autobusima.

Cijena pojedinačne karte je 2,30 KM za gradsku vožnju. Kupite je kod vozača i nemate je potrebu poništavati, već samo u slučaju potrebe prikazati kondukteru.

Ukoliko vam više odgovara, kupite dnevnu kartu za 7,10 KM i imate mogućnost neograničenog broja vožnji tog dana.

Red vožnje gradskog prevoza pogledajte na zvaničnom sajtu grada.

„Rent a bike“ u Banjaluci

Najljepši način prevoza, a ujedno i upoznavanja grada je biciklom. Za malo vremena, mnogo toga možete vidjeti. Ukoliko niste ponijeli svoj bicikl, Banjaluka nudi rješenje.

Banjaluka je jedan od 150 gradova širom svijeta uvezanih u sistem automatskog iznajmljivanja bicikla.

Na 5 atraktivnih lokacija u gradu postoje stanice javnih bicikla koje možete koristiti.

Kako iznajmiti bicikl

Prvi korak je registracija korisnika koju možete izvršiti na 4 načina

putem zvaničnog sajta nextbike,
preko aplikacije za mobilne telefone,
na terminalu za iznajmljivanje bicikla,
u prostorijama Odjeljenja za saobraćaj i puteve.

Važno je napomenuti da svaki registrovani nextbike korisnik može iznajmiti bicikl u bilo kojoj zemlji gdje postoji ovaj sistem.

Plaćanje se vrši na dva načina:

putem Visa i Master kartice navedene pri registraciji
gotovinom u prostorijama Odjeljenja za saobraćaj i puteve
ili vaučerima kupljenim u pošti.

Električni bicikl za relaksirajući obilazak grada

Banjaluka je prvi grad u BiH koji je uveo iznajmljivanje javnih električnih bicikala.

Trenutno na 9 lokacija u gradu možete iznajmiti električne bicikle, među kojima su: preko puta Narodnog pozorišta Republike Srpske, Park „Mladen Stojanović“, Prvog krajiškog korpusa, Olimpijskih pobjednika (kod TC „Delta“), Aleja svetog Save (kod Akvane)…

Kako iznajmiti i koristiti javni električni bicikl:

preuzmite aplikaciju GoSharing, kreirajte nalog i dopunite račun sa minimalno 10,00 KM (aplikacija podržava Android i IOS uređaje);
skenirajte QR kod i kliknite “start” u aplikaciji;
kada završite vožnju, provjerite jeste li na području izvršenja usluge;
parkirajte ga na predviđeno mjesto;
nemojte zaboraviti pritisnuti “završi vožnju”.

Dopunjavanje možete vršiti kartično ili pomoću vaučera kupljenim u kioscima ili pošti.

Električni trotineti (BinBin)

Sigurno ćete širom grada primijetiti plave trotinete kako zuje gradom.

U Banjaluci se masovno koriste.

U pitanju su javni eletrični trotineti koje možete iznajmiti.

Da bi ih koristili, prvo je potrebno da instalirate aplikaciju „BinBin“ na mobilnom telefonu. Aplikaciju podržavaju i Android i Iphone telefoni.

Aplikacija pruža mapu sa lokacijom trotineta koje možete iznajmiti.

Skenirate bar kod i uživate.

Plaćanje vršite kartično preko aplikacije ili kupovinom vaučera na kioscima i u pošti.

Da li ste nekada bili u gradu koji ima prepoznatljiv miris. E pa, Banjaluka vam je grad sa mirisom lipe. Uvjerićete se i sami.

Mnoštvo je festivala u Banjaluci tokom cijele godine, a naročito u proljeće, jer „ljeto je za more, zima za planinu, a proljeće za Banjaluku“. Dođite na karneval, Trotoart, Kastrum fest – viteški festival, Moto fest, trke, a posebno na Color fun, najneobičniju i najzabvniju trku u regionu. Još mnogo toga nudi Banjaluka.

Sigurno će vas i noćni provod ili neki od velikih poznatih koncerata dovesti u Banjaluku, jer Krajiška ljepotica za svakog nudi vrhunsku zabavu.

Nikada se naše oči ne zasite zelenila i ljepote koju grad nudi, mirisa lipe i pečenog kestenja koji se širi gradom, srdačnosti njenih ljudi, bogatih trpeza koje su u ponudi.

Nemojte se zadovoljiti samo informacijom „šta posjetiti u Banjaluci“, istražite i njenu okolinu, a vjerujte da ona mnogo toga nudi zanimljivog. Informišite se u našoj priči „Gdje za vikend u okolini Banjaluke“.

A ako ste za šetanje po pitomoj, prelijepoj planini, koja nudi potpuni bijeg u netaknutu prirodu, onda se uputite na planinu Kozaru.

The post Grad sa mirisom lipe (Banja Luka) appeared first on Putovanja za pet.

Odmor na Murteru na najljepšim plažama i u fenomenalnom kampu

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:04:04 +0100

Ostrvo Murter je vrlo prijatno iznenađenje za sve nas. Odmor na Murteru sa svojim prekrasnim plažama, mirnoćom i fenomenalnim kampom sigurno će nam dugo ostati u sjećanju. Pišemo vam o 3 najljepše plaže na Murteru, kao i o savršenom kampu koji će vam pružiti odmor u punom smislu te riječi, ali i potpuno uživanje u moru.

Ostrvo Murter je toliko pitomo, mirno i prijatno ostrvo koje sa svojim plažama, tirkiznom bojom besprijekorno čistog mora, skrivenim uvalicama, raznolikim plažama, mora oduševiti svakog posjetioca.

U pitanju je maleno ostrvce, koje smatraju kapijom NP Kornati, na kome se plaže nižu jedna do druge, a svaka sa svojom ljepotom i specifičnošću.

I sve je blizu, ali baš blizu. Maleno duguljasto ostrvo je idealno za vožnju i obilazak biciklom. Pa i najviša nadmorska visina ostrva od 125 mnv vam govori tome u prilog.

Možete uživati na šljunkovitim plažama sa bijelim sitnim pijeskom u moru koje još više ističe njegovu karibsku boju. Ili se prepustiti stjenovitim plažama koje vam pružaju mir i slobodu, a sa svojim skrivenim kutcima upotpunjuju ostvarenje želja svih malih i velikih istraživača koji ronjenjem vole zaviriti i u podvodni svijet.

I što je još zanimljivije. Na jednoj plaži možete boraviti na kamenčićima, a u vodi se prepustiti najfinijoj granulaciji pijeska, a na istoj plaži, na njenom drugom dijelu, zavući se u hladovini borovine, te na stjenovitom dijelu plaže osamiti se, imate more samo za sebe i uživati u morskom svijetu.

Može li bolje?!

Iako je riječ o ostrvu, dolazak na ostrvo Murter je vrlo jednostavno. Sa kopnenim dijelom je spojen mostom, tako da nemate nikakve komplikacije oko trajekta, čekanja u redovima, dodatnih troškova…

Za sve vas koje interesuje koje su najljepše plaže na Murteru i koji kamp izdvajamo za vas, pročitajte u nastavku.

3 najljepše plaže na Murteru

Na ostrvu Murter su naprosto načičkane prekrasne plaže koje se nižu jedna do druge. Izdvojićemo vam 3 najljepše plaže na Murteru, koje ne samo da mi izdvajamo, nego i svi ostali koji su boravili na Murteru.

Plaža Kosirina

Plaža Kosirina idealna za porodice poput nas. Preporučiše nam je oni koji nas vrlo dobro znaju.

Reklo bi se ni divlja, ni pitoma.

Plaža prekrivena stijenama, sa djelomičnim dijelovima finog šljunka. A borovina taman da se pod njom ušuškate i bacite pogled na ostrvo Tužbina i Kornate.

Na početku vas na kratko u vodi dočeka krupno kamenje, a nakon toga nestvaran bijeli sitni pijesak u kome se modro more pokaže u punom sjaju.

Odlična je za igranje picigina i plivanje. Neki su se čak isprobavali i u ronjenju.

Voda kao izmišljena, vjerujte.

Ne samo što je stavljaju na spisaku „najljepše plaže na Murteru“, nego je i omiljena uvalica nautičarima.

Tu je i beach bar, čisto da upotpuni ugođaj.

A za planinare postoji i kružna staza od 7 km, 2h hoda. Mapu ćete pronaći na plaži.

Plaža Kosirina se smjestila između Jezera i Betine. Prvo će vam se najaviti sa prekrasnog vidikovca, zatim slijede oznake koje vode ka Kosirini.

Plaža je u autokampu. Ulaz se naplaćuje, ali ko rano rani…

Kamp je neparcelisan. Ima struju, ali ponesite dugačke kablove.

Postoje 2 sanitarna čvora i česma na sredini kampa.

Hlada nema u potpunosti na većini kampa, ali je zato njih par uz obalu pod borovinom na idealnom mjestu.

U kampu su uz obalu načičkani spustovi do mora. Na plaži se smjenjuju stijene i sitno kamenje, a ispred vas nebesko plavetnilo. Kao da imate parče raja samo za sebe.

Plaža Slanica

Plaža Slanica je definitivno najpopularnija plaža na Murteru. Uvijek se nalazi na top listi „najljepše plaže na Murteru“, pa i cijele Hrvatske. Sa razlogom!

Zadiviće vas kontrast bjeline sitnog pijeska i bistrog plavog mora, a sa strane stijene podvučene pod gustu zelenu borovinu. Savršenstvo!

Prilazite sa pješčanog dijela plaže. Idealna je za porodice sa malom djecom. More lagano dobija na dubini, ali opet ne ide plićak u nedogled pa da plivači izgube interesovanje za kupanje.

Mi smo prevazišli fazu za kantice i lopatice, ali je zato picigin naša disciplina.

I baš za to je plaža Slanica kao stvorena.

Ako se spustite ispod površine mora, dočekaće vas i ribice u ovom malom plavom raju. Ideala.

Nosi popularnost i svoju negativnu stranu. Tokom dana se plaža popuni do poslednjeg pedlja.

Ali zato ako poranite kao mi, pokazaće vam se Slanica u punom svom sjaju.

Ako ne volite gužvu, možete se kasnije povući u hlad, na stijene, i nastaviti sa guštanjem u jednoj od najljepših plaža Murtera.

Prilagođen je boravak na plaži svim posjetiocima.

Iznajmite ležaljke ako želite. Tu su i kabine za presvlačenje, tuševi, wc-i, a može i masaža.

Za malce tobogani, vodeni park, SUP-ovi…

Ako ste za neko piće, svoje mjesto potražite u beach baru. Poslužite se i u piceriji i drugim obližnjim ugostiteljskim objektima.

Imate sve za cjelodnevni boravak.

Obezbijeđen je i parking, na samoj plaži je i cijena mu je 8€/dan.

Plaža Podvrške

Najljepša plaža na Murteru je po nama plaža Podvrške.

Sigurna sam, ali potpuno sigurna da ćete naći svoj dio plaže koji će vas oduševiti, bez obzira da li volite pješčanu plažu ili stjenovitu, da li volite mirne kutke u hladu borovine ili pak užurbani dio sa avanturističkim igrarijama na vodi i ako ste sa malcima koji se igraju sa kanticama i lopaticama u pijesku ili bi se isprobali u ronjenju.

Pri samom dolasku pred poluostrvo dočeka vas šljunkovita plaža. Ali, to su oni fini sitni kamenčići što prijaju nogama.

A na ulazu u more vas dočeka sitni bijeli pijesak koji miluje tabane.

Boja vode?! Ne znam kako da je dočaram. Tirkizna boja ili bolje rečeno karibska. Nestvarna. Oduševila me.

Kada spojite bijeli pijesak i nezamislivu tirkiznu boju mora, dobijete ugođaj koji ćete rijetko gdje pronaći.

Moguće je ušuškati se i u hladu na plaži, kao i iznajmiti ležaljke. Izbor je vaš.

S obzirom da je plaža idealna za malu djecu, možete očekivati da je popunjenija, ali ne pretjerano kao na Slanici.

Tu je i aquapark za malu i veliku djecu. Naravno da smo ga izguštali.

Nama poseban dio je poluostrvo sa stjenovitim dijelom plaže i debelom hladovinom borova. Ponesite svoje ležaljke. Mjesta da ih okačite na drveće je na pretek.

Naći ćete mjesta samo za sebe, to nemojte da brinete. Dobićete svoj kutak za odmor.

Ulaz u more je malo nezgodan, zahtjeva papuče za vodu. Ali ne traži da izvodite neke vratolomije. More vam je na dohvat ruke.

More je modro plavo, prekrasno, čisto da dno vidite bez obzira koja je dubina ispod vas.

Ako volite da ronite prepustite se morskim dubinama.

Dočekaće vas razigrane ribice, morske zvijezde, ali i ježevi.

Mi inače najviše volimo ovakve plaže. More samo za nas, čisto, dostupno i za naše male ronioce vrlo zanimljivo. A kao dodatni bonus borova debela hladovina i još može ležaljka da se postavi. Može li bolje?!

Kompletan obod poluostrva vam je baš ovakav. Prekrasan.

Svako je našao svoj kutak i prepustio se užitku. Raj na zemlji.

Plaža Podvrške se nalazi na 2,5 km od centra Murtera.

Postoje oznake iz Murtera do plaže.

Put je asfaltiran, dobar, samo uzak.

Parking se naplaćuje 10€/danu. Mnogi parkiraju i uz ulicu, samo morate biti potpuno van pristupnog asfaltnog puta, jer je u pitanju protivpožarni put.

Osvježenje možete pronaći u obližnjem beach baru, a za nešto gricnuti, tu je i fast food ponuda jela.

Kamp Jezera Lovišća Murter

Kamp Jezera Lovišća na Murteru je baš po našoj mjeri, niti previše velik pa da je gužva na sve strane, niti previše mali. Imate mir, a sadržaja toliko da možete konstantno da se zabavljate ako želite.

Karakteriše ga intenzivan miris mora i čempresa, duboka hladovina, prekrasne uređene plaže, sasvim dovoljno sadržaja, ogromne parcele pod borovima, fenomenalno organizovane i opremljene, market i restoran. I šta vam još treba?!

Kamp je zatvorenog tipa, što vam ujedno daje mir i odmor bez gužve na plaži i u moru.

Obilazili smo mi i druge plaže i kampove, ali se uvijek rado vraćali našem kampu. Ima sve za savršen odmor, ali odmor u punom smislu te riječi i za nas “velike” i za djecu.

Definitivno ga predlažemo svima od srca.

E sad da spomenemo i plaže. Mogu ih razdvojiti na dva dijela.

Na jednoj plaži su sitni kamenčići i lagan ulazak u vodu. Vrlo je pogodna za porodice sa malom djecom. Samim tim možete očekivati i veći broj ljudi u vodi. Na ovom dijelu postoji i tuš.

Tu vam je i centar svih dešavanja, zanimacije za djecu, aerobik u vodi, tobogan, vodeni park..

Na drugom dijelu plaže je voda dublja. Plaže nasute sitnim kamenčićima, snabdjevene svlačionicama, betonskim ležaljkama sa čestim merdevinama za ulazak u vodu. Nama draža plaža, moramo priznati.

Davala nam je mogućnost kupanja i ronjenja do iznemoglosti. A i bila nam je na dohvat ruke, baš tu nam je bio naš šator i opet bismo izabrali našu parcelu broj 214.

Još nešto bitno da naglasim, more je toplije u odnosu na ostale dijelove Murtera. Nekako ste u kampu baš ušuškani.

Nama je kamp Jezera Lovišća toliko prirastao srcu da smo ga počeli svojatati. Prozvali smo ga “naš kamp”.

Da vam može biti dosadno u kampu, pa i ne baš. Na recepciji uzmite rekete ili palice i zabavite se na teniskim ili golf terenima, ili se isprobajte na stonom tenisu.

Mnoge vrste zabava smo konzumirali. I vodeni park i sportove, aerobik u vodi, sportske igrice za malce, iznajmili kajak. Možete učiti i jedriti, iznajmiti pedalinu, SUP, bicikl, organizovati posjetu Kornatima.

Jedino nismo učestvovali u večernjem mini disku. Prerasli smo ga.

Kada me pitaju zašto kampovanje, pa uživate u moru u punom smislu te riječi. Smočite se sa prvim zracima sunca i kupate se do mrklog mraka. Neki od nas su i spavali u kapaćem da bi se sa prvim naziranjem jutra već uspjeli smočiti u mirno čisto prostrano more. To je gušt.

Djecu smo jedva izvlačili za ručak. Ne pitajte da li su jeli mokri dok se voda još sliva sa njih.

I tako do kasnih večernjih sati uživate, odmarate, družite se, prepušteni mirisu mora i čempresa, zvucima cvrčaka i morskih talasa, a i dalje sa pogledom na more.

Imaćete priliku doživjeti i bioskop pod zvijezdama na plaži. Sve je u kampu podređeno odmoru.

Ako niste zagovornik kampovanja u šatorima i nemate svoj kamper, u okviru kampa iznajmite mobilne kućice ili apartmane.

Najbitnije od svega je da pronađete idealnu kombinaciju za sebe i uživate u čarima ostrva Murter.

Korisne informacije:
naša parcela je čak bila 121 m2, imajte u vidu da kamp posjeduje vrlo prostrane parcele, smještene u hladovini;
parcele posjeduju 2 priključka za struju i česmu za vodu;
mini market odlično snabdjeven, a na 500 m udaljenosti od kampa je i hiper market Tommy;
na recepciji možete uplatiti wi fi za 1, 7 ili više dana;
možete kupiti i EU adapter za struju, odličan potez da se spase brak;
ležaljke se iznajmljuju za 5€;
sanitarije čiste i na više lokacija širom kampa;
u kupatiloma nema fena.

I sad kad smo vam otkrili koje su to najljepše plaže na Murteru i za koji kamp smatramo da je najlbolji na ostrvu, sa sigurnošću možemo reći da je odmor na ostrvu Murter definitivno dobar izbor.

Ako ga izaberete, nećete pogriješiti, sigurni smo u to.

Za ljubitelje odmora u punom smislu te riječi, takođe predlažemo kampovanje na ostrvu Cres. Sve informacije gdje kampovati i ljetovati na Cresu, pročitajte u našoj priči „Savršeno ljetovanje (kampovanje) na Cresu.“

The post Odmor na Murteru na najljepšim plažama i u fenomenalnom kampu appeared first on Putovanja za pet.

Kanjoningom do srca BiH (Jablanička Bijela)

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:04:00 +0100

Malo je reći da nas je Jablanička Bijela očarala. Malo je reći da smo ušetali u nevjerovatnu netaknutu prirodu. Impozantan je djelić planete koji se krije u središtu BiH.

Još uvijek je Jablanička Bijela nerazvikana destinacija, još uvijek je mnogima nepoznata, još uvijek samo ljudskom nogom dostupna i to samo za odvažne.

Iznjedrio je Prenj čudo prirode. Rezervat prirode je to koji se smatra jednim od najčistijih u regionu, ali i u Evropi.

Upustili smo se i mi u avanturu, dovoljno smo porasli i prepustili se kanjoningu Jablaničkom Bijelom.

Kroz kakvu je ljepotu naša noga gazila, čega su se naše oči nagledale?! Po kakvoj bistrini vode su naše noge hodile.

Uvukli se u žilu kucavicu, uvukli se u Jablaničku Bijelu, uvukli se u njen kanjon. Šljapkali smo po njenoj utrobi, upadali do vrata u vodu. Skakali smo u njene modro zelene bazene sa prirodnih stjenovitih kaskada.

Dopuštali smo da nas svojim prirodnim toboganima talasajući spusti u sve ljepša i ljepša svoja carstva.

Okružile nas šume, iznenadili mali izvori koji su se krivudajući spuštali do svoje matice.

Dočekale nas žabice, pa i neka vodena zmijica, sve u duhu netaknutog prirodnog carstva.

Gdje ste još imali priliku da po vodi hodite, sagnete se i dušu i tijelo svoje napojite direktno iz rijeke hladnom bistrom vodom, čistom kao suza. Bogatstvo prirode je to.

Obuzela nas fascinantna priroda, okupirao adrenalin.

Plivali smo, skakutali sa kamena na kamen, hodali, ronili, skakali u bazene, klizili niz stijene u vidu tobogana, spuštali konopcem niz strme visoke stijene. Jednom riječju ludovali i uživali.

I u svoj toj džungli, neistraženom malom raju iznjedri srce, pravo srce, srce BiH. Nije mogao naći sebi ljepše skrovište.

Čini mi se da je najljepši prirodni tobogan baš ovdje se smjestio. Krivudav, nestašan, a bezbjedan. Vodi vas da uronite u modro zelene dubine malenog srculenceta.

Kanjoning Jablaničkom Bijelom je zaista idealno doziran za porodice. Niti je ekstreman, niti naivan. Mogu mu se sve odvažne porodice prepustiti, ali nije za bojažljive i bez kondicije.

Ali vrati Jablanička Bijela svakom uloženom koraku, svakom strahu da nagradu, svakom pogledu pruži mnogo više nego što je zamisliti mogao.

Nagledate se vi prirode u izvornom obliku, nadišete čistog vazduha i napijete bistre hladne vode direktno iz rijeke što vam kroz sve žile u tijelu prostruji.

Dug je kanjon Jablaničke Bijele 11 km, mi smo prošli negdje između 2-3 km.

Kažu da je prošlo 5 sati u kanjoningu Jablaničkom Bijelom. Istinito, ali teško za povjerovati. Vrijeme je proletjelo, ali bukvalno proletjelo.

Dolazite u kamp Ravno u kupaćem, starim patikama (u kojima šetate 40-ak minuta kroz šumu i prolazite kroz kanjon) i garderobi za šetnju kroz šumu.

Vodič organizuje prevoz od kampa do početne tačke.

Od vodiča dobijate neoprensko odijelo dvodjelno (imajte u vidu da vam treba zaštita, jer je voda 11 stepeni), kacigu, pojas za kanjoning, čarape neoprenske i torbu vodootpronu od 10l i sve to spakovano u torbu za vodu od 40l. Torbu nosite pri šetnji kroz šumu. Svako nosi svoju torbu.

Staza kroz šumu vodi starom austrougarskom prugom. Zavirićete na stazi i u tunel. Nema drekavca u njemu, provjerili smo.

Na mjestu ulaska u vodu oblačite opremu za kanjoning, a garderobu pakujete u manju torbu za vodu. Svako svoju torbu kroz kanjon nosi sa sobom.

Pri završetku sa kanjoningom, presvlačite se u kabini. Sve što vam treba pri izlasku iz vode, možete pri polasku ostaviti u kombiju.

A na kraju vas kod vodiča dočeka takva trpeza, da ne znate stati jesti. Od domaćeg hljeba, pita i teletine ispod sača, roštilja…

A dobrodošlica srčana, domaćini neposredni, susretljivi, dragi, prijatni, gostoljubivi, onakvi kakvi samo mogu biti na našem području.

Ako pitate za vodiča, znamo najboljeg PIŠITE NAM za broj.

Za sve vas koji volite kanjoning, pogotovo porodični kanjoning, preporučujemo i dolinu Soče. Šta sve možete doživjeti u dolini Soče i kako izgleda kanjoning rijekom Sušec, pročitajte u našoj priči Nestvarni aktivni odmor (dolina Soče u 3 dana).

A kad ste u ovim krajevima BiH, nikako ne smijete propustiti da upoznate njegovo veličanstvo Prenj i skriveno prirodno čudo Mostarsku Bijelu.

The post Kanjoningom do srca BiH (Jablanička Bijela) appeared first on Putovanja za pet.

Salaš 137 (tradicijom do zadovoljstva i tijela i duše)

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:57 +0100

Kažu da ako želiš istinski odmor, savršenu slasnu trpezu prepunu vojvođanskih čuda, najbolja domaća vina i rakije, boravak u prijatnom toplom domaćinskom velikodušnom tradicionalnom okruženju, bockanje tamburaša u dušu, opuštanje, pjevanje i igranje do besvijesti, Salaš 137 je pravo mjesto za vas. I bijahu u pravu.

I kad sve završite, tijelo svoje na krevetu opustite, i vatricom iz kaljeve peći ugrijete.

Može li bolje?

Pišemo vam sve o Salašu 137, kakva vas trpeza očekuje, kakav ambijent, večernja atmosfera, smještaj, aktivnosti novijeg datuma, kao i salaške životne aktivnosti otvorene za posjetioce. Sigurni smo da će vas oduševiti i zanimljivosti specifične za Salaš 137. Sve vam je zapisano na jednom mjestu. Uživajte!

Nesvakidašnji, domaćinski, savršeni ugođaj koji pruža Salaš 137

Na ulazu vas dočeka njegova pitomost i odvojenost od svakodnevne užurbanosti. Ispružili se sa dvije strane makadama dugački drvoredi bagrema, uredno okrečeni do pola.

Ne možete se odagnati mislima kako li izgleda ovuda provozati se fijakerom ili na starim sankama. A i to je na salašu moguće.

Nekada su se bagremovi sadili pored kuća, jer brzo rastu i čuvaju kuću od smetova, a danas ovi salaški vas izgleda čuvaju i od obaveza i uvode u oazu tradicije i odmora.

Kao da ste se vratili u stara vremena. Stogodišnje zgrade u ćiriličnom “P” formatu, oko objekata staro visoko drveće, mahom voćke koje prave hladovinu i daju plodove.

U vrijeme toplijih mjeseci u dvorištu, pod drvećem razbacani stolovi prekriveni kariranim stolnjacima sa šarenim stolicama. Kao da ste navratili kod pravog domaćina u kuću na čašicu ragovora.

Takav vam je kompletan restoran “Ispod oraja”.

U nekadašnjoj trpezariji i spavaćim sobama smjestio se restoran. Uređen u stilu vojvođanskih kuća sa kraja XIX vijeka.

Ispod malenih prozora okačene limene kante sa tačkicama, na ulazu uz kuću drva složena, tu je i kredenac sa starim limenim zdjelama, a na pragu pas čuvar.

A unutrašnjost restorana odiše nevjerovatnim sitnicama iz tog perioda sa mnoštvom unikatnih prepoznatljivih vojvođanskih detalja. Ne može vam pogled prestati lutati.

Boje raznolike, izražajne. Sveprisutna dominacija prirodnih materijala. Starinski, unikatan, karakterističan namještaj na sve strane, od vrata, umivaonika, kredenaca, tranzistora, lustera, klavira, polica, kaljeve peći. I sve to ispunjeno sa mnogim limenim kutijicama za začine, kolače, vazama, tanjirima, zdjelama, posudama… Neke ćete prepoznati i iz bakine kuhinje.

A na zidovima karakteristične oslikane šeme jarkih boja, koje se plavim izražajnim ovratnikom i malenim zavjesicama na prozoru daju autentičnu tradicionalnu notu. Ne može da vam ne bude prijatno i da vam se ne svidi.

I baš kao kod svakog dobrog domaćina, dočeka vas osmijeh i nevjerovatna dobrodošlica. Kažu da je to konobar, a vi već imate osjećaj kao da vam je to dobar prijatelj koji vas istinski pita za zdravlje i kako ste prošli u putu.

Za pitomu salašku atmosferu se pobrinula i maca koja vam stalno umiljato vijuga oko nogu. Dobra je i sa cukom koji dočekuje goste na pragu ili se nerijetko valja u sijenu namijenjenom za konje.

Od čega početi u restoranu, pa od domaće rakije. Uh, čini mi se da ih sve isprobasmo. Duga su to 2 dana bila. Kvasili smo mi grlo i vinima iz lokalnih vinarija.

Ako ni zbog čega drugog, na Salaš 137 morate doći zbog njegove bogate preukusne vojvođanske tradicionalne trpeze.

Prepustili smo izbor jela našem prijatelju, što ga zovu “konobar”. Kakvi mirise su se širili našim stolom, kakva su nas slasna vojvođanska jela mamila i iskušavala. A da vam samo ukuse i mirise možemo prenijeti. Ni fotografija nemamo, jer je sve nestajalo za tili čas.

Započnite guštanje domaćim čorbama i supama ili carskom pitom, šunkom, goveđim pršutom, kulenom, kobasicama, kajmakom i sirom. Obavezno isprobajte i čuvenu Popaj salatu sa spanaćem i gljivama. Ne propustite ni njihovu paštetu od dinstane guščije džigerice sa konjakom.

A hljeb, domaći, a pružio se preko cijelog stola. Veći u životu ne vidjeh.

Stiže glavno jelo… pohovane svinjske nožice, pečeni bijeli luk sa medom i ruzmarinom na maslinovom ulju, ćevapi u kajmaku, jagnjeći kotleti, koljenica iz rerne sa krompirom i kajmakom, zapečena butkica u sosu od rena, praseće pečenje…

A za dezert šnenokle, pita sa makom, krempite…

Uh, priznajte da ste ponosni na nas šta smo sve uspjeli probati za 2 dana.

Još nam rekoše da smo dosta toga preskočili. Ne stigosmo grenadir-marš, rinflajš, rolovanu teletinu, brizle, suvu šljivu punjenu sirom i rolovanu u slanini, dimljeni jezik, srpski tartar biftek (sirova pljeskavica), svježa rebra sa žara…

Pa ni Balašević nije ovo sve uspio nabrojati u svojoj pjesmi.

Ali ljudi, znate li vi koliko je sve ovo ukusno. Prste da poližete u pravom smislu te riječi.

Moramo vas oduševiti još jednom činjenicom. Sve namirnice koje se koriste u salaškoj kuhinji su organskog porijekla, o čemu vam svjedoči i Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu.

Ukoliko nisu namirnice uzgojene ili proizvodene na Salašu 137 kupljene su sa obližnjih gazdinstava. Zanimljivo.

Ne priznaje se da ste doživjeli salaš, ako noć ovdje ne provedete.

Uveče se u restoranu iskupila dva velika društvanjca „komšije“ i „susjedi“. Ništa neobično za Salaš 137.

Svi pobjegli u oazu mira i odmora, prepustili se zvucima tambure i nestvarne trpeze.

Obuzeli ih zvuci tamburica, a one diraju gdje najviše boli. A znate kako to biva na salašima?! Nigdje nije veselije i opuštenije nego na salašima. Potpisujem!

Svaka pjesma nas pogađa. Bitno je da je veselo.

I znate šta je interesantno, svi su maksimalno opušteni.

Pjevalo se iz sveg glasa. Igralo do besvijesti. Pa i po stolicama, ali je sve to Salaš 137.

I tako cijelu noć.

Ko noć ne provede na salašu, ne zna šta je provod.

I kada svoje umorne noge i iscrpljenu dušu želite malo odmoriti, smjestite se u autentičan smještaj salaša.

Smještaj na Salašu 137

Volimo na salašima provesti bar 24h. Tako im u dušu prodremo. Na taj način se sa njim saživimo, u njima opustimo i odmorimo.

Smještaj na Salašu 137… ne znam kako da vam ga objasnim. Čist je, uredan, skockan baš po salaški.

Sobe sa sopstvenim kupatilom uređene u skladu sa Alt Deutsche stilu.

Drveni ili gvozdeni kreveti, bijela posteljina, ormari, ogledala i ormarići restaurirani i stari više decenija, pa i stotinu godina.

Kupatila odišu salaškim štihom, a imate sve što jedan savremen putnik zahtijeva, pa čak i đakuzi.

Imate vi i TV i wi-fi, sve što vam treba od luksuza, a i dalje je smještaj zadržao stil domaćinskog salaškog ambijenta. Po meni idealna kombinacija za doživljaj cjelokupne salaške priče.

A za hladne noći, tu su i kaljeve peći. Idi begaj, sve autentično.

Ne morate brinuti, nije nužno da vi ložite. Postoje zadužene osobe za ovakav vid užitka.

A da bi sve bilo još zanimljivije, morate znati da su sobe napravljene od nekadašnjih konjušnica, kokošinjca, svinjca. Dok su sa suprotne strane tri sobe napravljene u “biroškoj kući”, smještaju za sezonske radnike.

Sve ima svoju priču. Svaki kutak doprinosi svojom autentičnošću da se cjelokupna priča Salaša 137 zaokruži.

Još jedna zanimljivost vezana za smještaj:
Na vratima jedne sobe na salašu stoji pločica: “Ovdje se pisao Ustav Republike Hrvatske”.
Da ne bi došlo do zabune, u Salašu 137 su boravili Ante Tomić I Rajko Grlić kad su pisali scenarijum za film Ustav Republike Hrvatske.

Zanimljivo, priznaćete!

Aktivnosti na Salašu 137

Salaš nije salaš ako nema svoje konje. Složićete se sa mnom.

Takav je slučaj i sa Salašom 137.

Nekada su salaši imali 4 konja, dva za rad, a dva za kočije.

Salaš 137 sada ima 27 konja. Možete da ih jašete, vozite se fijakerom, sankama.

U toplim danima dočekaće vas kako trčkaraju po poljanama unaokolo.

A ono što vam posebno moram reći, ljepše odavno ne vidjesmo.

Prilagodio se salaš i savremenim potrebama putnika, imate teretanu, saunu, dječije igralište, fudbalski i odbojkaški teren.

Ali je Salaš 137 poseban što je među svojim aktivnostima zadržao i duh nekadašnjeg života na salašu.

Kao što su se nakada izvršavale obaveze na salašu, tako se i danas jedan vikend kuva kitnikez (slatkiš od dunja), drugi pravi ajvar, treći peče rakija… a najviše pažnje privlači svinjokolj.

Zanimljivo je da se u Čeneju zadržala tradicija rasporeda svinjokolja od davnih vremena. Npr, nekada se tačno znalo koji vikend u kom mjesecu koja porodica kolje svinje. Iskupe se prijatelji salašari u ispomoć i na druženje. Pri polasku kući od domaćina se dobije i svježeg mesa. Pa sljedeći vikend svinjokolj kod drugog salašara, a već se dobro zna i kod kog. Princip isti. Družilo se, pomagalo, a i na salašima se konstantno imalo svježeg mesa. Što je višak, domaćini stave u mast ili na sušenje. I tako svake godine isto. Vrlo zanimljivo.

A znate li šta je još zanimljivo?! Što je svo ovo vojvođansko carstvo obnovio Splićanin koji se na prvi pogled zaljubio u salaš, baš kao i mi. A, ko ne bi?!

Gdje se nalazi Salaš 137

Salaš 137 je idealan za posjetiti bilo da pristižete iz pravca Novog Sada ili Beograda. Nalazi se na 12 km od centra Novog Sada, u Čeneju.

Čenej, mjesto nastalo poslije Drugog svjetskog rata od čenejskih salaša. U salašima su živjeli paori. Ne previše bogati, ali izrazito vrijedni i čestiti ljudi.

Kroz Čenej vodi dug asfaltiran ravan put, a okolo prostrana plodna polja sa svojim salašima. Već vam se počne sviđati.

Redaju se oni redom, svaki sa svojim brojem. Neki su obnovljeni, dok drugi teško odolijevaju vremenu.

I baš tu se smjestio naš Salaš 137, najpopularnija turistička odrednica među salašima na prostoru Novog Sada, ali i šire.

Dobro je obilježen, lako ćete ga uočiti.

A sada jedna zanimljivost iz ugla poštara! Zašto naziv Salaš 137?
Brojka 137 je bila poštanski broj salaša zaostao još iz doba Austrougarske.

Niste znali, jel da?

Ako volite salaše, pa i ako nikada niti jedan niste posjetili, navratite u Salaš 137, sigurni smo da ćete ih zavoljeti.

A kada ste već tu, preporučujemo vam i Majkin salaš na Paliću. U pitanju je još jedna oaza odmora i užitka, ali onako polagano, po salašarski, po vojvođanski.

The post Salaš 137 (tradicijom do zadovoljstva i tijela i duše) appeared first on Putovanja za pet.

14 impresivnih znamenitosti Verone u jednom danu za samo 27€

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:54 +0100

Šta posjetiti u Veroni za jedan dan, 14 najvećih znamenitosti i sve za samo 27€. Cijena se odnosi na odrasle, a za djecu su ulazi besplatni.

Tajna se krije u Verona Card za 24h.

Pišemo vam šta posjetiti u Veroni za 24h i sve je obuhvaćeno Verona Card-om. Čak za Arenu imate i „skip the line“.

Prvo kupite turističku karticu na linku koji slijedi, pa da nastavimo dalje.

Ukoliko kupite Verona Card preko ovog linka, mi dobijamo mali procenat od strane GetYour Guide, a vi plaćate istu cijenu. Hvala!
Sve ćemo potrošiti na novo putovanje, obećavamo!

Verona, kada bismo je morali objasniti samo u jednoj rečenici, rekli bismo da je „Grad romantike“, prevashodno jer je kroz nju potpuno protkana romantična priča o Romeu i Juliji, ali bismo naglasili i da ga ne zovu bez razloga „Mali Rim“, jer je prepun nasleđa iz Rimskog carstva.

Verona je grad koji se mora posjetiti, jer ima velikih razloga za to.

Vjerovatno ste i vi vođeni iskustvom drugih odlučili se na taj korak. Međutim, svi pišu o Veroni, ali vama sigurno treba tačan plan, gdje se parkirati, odakle krenuti, kojim redom šta vidjeti i to sve za što manje novca. Ne brinite ništa nećemo izostaviti.

Korisne informacije za posjetu Verone

Pa da počnemo sa korisnim informacijama.

Prva stvar koja je bitna pri dolasku je da parkirate vaše auto na sigurno, da jednostavno pješke stignete do glavnih znamenitosti Verone, a da parking ne platite skupo. Naš prijedlog je parking Arena. U pitanju je višespratna garaža sa parking mjestima, udaljena svega 10-ak minuta od starog jezgra grada, a u vrijeme naše posjete je cijena parkinga iznosila 22€/24h. Ako vam trebaju detaljnije informacije o parking zonama u Veroni, cijenama, dozvoljenim vremenima parkiranja, samo kliknite na link https://www.amt3.it/en/parkings-in-verona/roadside-parking/

Verona Card preuzimate u Turističkom informativnom centru, koji se nalazi u blizini Arene, odakle mi i započinjenom obilazak grada. Verona card omogućava benefite samo za jedan ulaz za svaku atrakciju koja je uključena. Važi od prvog korištenja (bilo da je ulaz ili vožnja autobusom) pa narednih 24/48 h. Postoje dvije vrste Verona Carda, jedna je za 24 h, a druga za 48 h. Koje benefite uključuje pročitajte na zvaničnoj stranici https://www.veronacard.net/en/verona-card-attractions/

Ako planirate posjetu Verone sa djecom, šetnja rutom „Straddling the river“ je sasvim dovoljna da malo podstaknete zanimanje kod djece za Veronom. Odštampajte mapu i vodiča za roditelje. Dužina rute je 4,2 km. Moramo priznati da nismo u potpunosti pratili cjelokupnu rutu, ali nam je pomogla da saznamo mnogo toga o Veroni i malo se zabavimo.

Šta posjetiti u Veroni za jedan dan

Pročitajte zanimljivosti o Veroninim važnim destinacijama poredanim prema teritorijalnoj blizini, kako vam i predlažemo da ih obiđete.

Moramo vam samo naglasiti da sve navedene znamenitosti Verone možete obići pješke i to uz pređen put od samo 5,5 km.

1. Arena u Veroni (treći po veličini rimski amfiteatar)

Ne samo što je teritorijalno najbolje pozicionirana za početak obilaska Verone, Arena je i jedna od najznačajnijih znamenitoti Verone, ako ne i najznačajnija i to je još jedan od razloga zašto baš od nje treba krenuti sa upoznavanjem grada.

U Veroni imate čast da uživate u Areni, po veličini trećim rimskim amfiteatrom, koji se nalazi poslije rimskog Koloseuma i amfiteatra u CapuaCapui. Zadesio je Arenu i zemljotres, ali je uspjela sačuvati se u svom izvornom obliku.

Čim stanete ispre nje, zadiviće vas. Ogromno zdanje na dva sprata predstavlja spektakularnu građevinu i da je novijeg datuma, a ne da potiče još iz 1. vijeka.

Današnja dvospratna fasada je u stvari unutrašnji potporni zid sa lukovima. Na izvornom zdanju je postojala trospratna vanjska kamena fasada, koja je do danas opstala samo na jednom mjestu. Od tog kamena su izgrađene brojne srednjovjekovne građevine Verone.

Očekujte veliku gužvu ispred Arene, ipak je u pitanju poznata svjetska znamenitost, ali ako imate Verona Card, preskačete red.

Ulazite u nekadašnji centar društvenih zbivanja. Nekada su se u centralnom dijelu Arene održavale gladijatorske borbe, cirkuske predstave i sva važnija okupljanja rimske imperije. Mogla je da primi 22.000 ljudi poredanih na 44 reda mramornih stepenica.

Zadržala je Arena svoju akustičnost do današnjih dana, pa se i danas u njoj održavaju mnogobrojne predstave, opere, baleti i koncerti. Čim zakoračite u centralni dio Arene, uočićete da je preuređena za upotrebu i u današnje vrijeme.

Ako ste u Veroni za vrijeme održavanja događaja u Areni, nećete moći pristupiti njenom obilasku, osim ako nemate kartu za tu manifestaciju.

Unutar Arene je slikovno i tekstualno prikazana istorija i njena namjena, odlična prilika da se upoznamo sa rimskim amfiteatrima.

Na malce je ostavila poseban utisak. Toliko ih je oduševila kompletna priča oko amfiteatra da smo po povratku kući morali ponovo gledati film “Gladijator”.

2. Casa di Giulietta (Julijina kuća)

E da, najromantičnije mjesto u Veroni, Julijina kuća.

Za vječnu ljubav smo išli i mi kod Julije. Svi su se iskušali u dodirivanju Julije, iako su se na početku same priče o dodirivanju njenih grudi snebivali.

Vječna ljubav je vječna ljubav.

Bili smo i na njenom prozoru, i to priznajemo. Obišli smo i muzej, zapravo „Julijinu kuću“, u kome je prikazan namještaj tipičan za 14. vijek.

Za Julijinu kuću i njen balkon postoje mnoge zanimljivosti.

Sa sigurnošću se zna da je Šekspir svoju tužnu priču o najvećoj ljubavi na svijetu napisao o Romeu i Juliji koji su živjeli u Veroni. Međutim, ono što se ne može zaista tvrditi je da li su oni istinski postojali. Prema svim istorijskim izvorima Julija i Romeo su fiktivni likovi.

Čak se sa sigurnošću ne može ni reći da li je Šekspir ikada bio u Veroni.

Uprkos svemu, svi turisti jure u Julijinu kuću i treba se naći na spisku “šta posjetiti u Veroni”.

I svi žure i stoje u redu kako bi uhvatili njenu dojku za vječnu ljubav, zaključali katanac uz poljubac na ogradu sa istim ciljem, iako će ga komunalci skinuti za 7 dana, napisali na papirić ljubavnu poruku i zalijepili je za zid kuće i popeli se na balkon pod kojim je Romeo uzdišući izgovarao svoje ljubavne stihove.

Hm, onda se sigurno pitate “a zašto se baš ova kuća smatra Julijinom kućom”. Istorijske činjenice govore da Julijina kuća nije bila u vlasništvu porodice Kapuleti, nego je pripadala porodici Kapelo. Sličnost u nazivu je evidentna.

I baš ta sličnost je jednostavno izrodila ideju da je baš to kuća iz Šekspirovog romana.

Kuća je izgrađena u 13. vijeku u gotičkom stilu. Renovirana je sredinom XX vijeka i danas je pretvorena u muzej sa namještajem iz 14. vijeka.

Zanimljivo je prošetati Julijinom kućom, uživati u namještaju, garderobi, srednjovjekovnoj keramici, freskama, slikama, grnčariji, kaminu, drvenim stepenicama iz tog perioda. Vrlo autentično opremljena kuća, koja svakako zavređuje pažnju.

Ulaz u Julijinu kuću sa Verona Cardom je besplatan, ali provjerite da li je u periodu velike posjećenosti potrebno izvršiti rezervaciju termina ulaska.

3. Piazza delle Erbe (najljepši trg u Veroni)

Izuzetno živopisan i najljepši trg u Veroni je svakako Piazza delle Erbe.

Prepun je znamenitosti Verone, značajnih građevina izgrađenih u periodu od 1450. do 1600. godine, od kojih svaka od njih svojim značajem i ljepotom privlači pažnju.

Dođite u ranim jutarnjim satima, kupite svježe isjeckano voće i uživajte u njegovoj ljepoti dok ga turisti nisu okupirali.

Rimski forum, Piazza dele Erbe živi 24h. Ujutro je pijaca, tokom dana se smjenjuju štandovi sa suvenirima, a uveče je promenada. Svakako lokacija koja se mora naći na spisku “šta posjetiti u Veroni”.

Uočićete sigurno prelijepu palatu Palazzo Maffei pored koje se nalazi Torre del Gardello, kula ozidana ciglom iz 12. vijeka, a ispred njih stub čiji vrh krasi statua lava Svetog Marka.

Mjesto okupljanja je i prelijepa fontana Madonna Verone iz 1368. godine.

Obratite pažnju i na kapelicu (Berlinu) koja potiče iz 16. vijeka. Imala je važnu ulogu, jer se baš tu vršilo ustoličenje gradskog poglavara.

Ono što je nama posebno privuklo pažnju su takozvane Case Mazzanti, najstarije kuće u Veroni. Među njima se posebno izdvaja Mazzanti house, koju ćete sigurno uočiti zbog svojih mitologijskih motiva na freskama duž cijelog pročelja.

4. Arco della Costa (kitovo rebro koji krije legendu)

Kada putujete sa djecom, naročito vas zanimaju legende. One uvijek podstiču radoznalost u našim redovima.

Između dva glavna gradska trga Piazza delle Erbe i Piazza dei Signori nalazi se Arco della Costa. U pitanju je most u obliku luka koji spaja Domus Nova sa Palazzo della Ragione, koji je oslonjen na rebro kita.

Legenda kaže da će kitovo rebro popustiti i svod će se srušiti na prvu poštenu osobu koja prođe ispod ovog luka. Nadali smo se da ćemo mi biti baš ti.

Ali, utješili smo se kada smo čuli da je kitovo rebro postojano i više od 500 godina iako su ispod njega prolazili mnogi građani, turisti, moćnici, plemići, gradonačelnici, pa čak i neke pape…

5. Piazza dei Signori (Gospodski trg ili Danteov trg)

Gospodski trg, ali poznat i kao Danteov trg, budući da je Dante proveo dugi niz godina u Veroni kao prognanik, nakon što je u Firenci bio osuđen na lomaču i doživotno prognan. Spomenik Danteu podignut je 1865. godine na Piazza dei Signori u čast 600 godina od njegovog rođenja.

Iako se Piazza dei Signori naslanja na živopisni trg Piazza delle Erbe, u njemu vlada potpuno drugačija atmosfera. Mnogo je mirniji, prijatniji za odmor i uživanje u palatama jarkih boja.

U produžetku obavezno produžite do grobnice porodice Skaliđeri iz 14. veka. Riječ je o vrlo neobičnom kompleksu napravljenom pri još neobičnijoj odluci bogate porodice Skaliđeri, koja se protiv hrišćanskih pravila da se tijela trebaju predati zemlji, sahranjuje u uzvišenim grobnicama, kako bi bili bliži Bogu.

6. Toranj Lamberti (La Tore dei Lamberti) za prekrasan pogled na grad

Za jedan od najljepših pogleda na grad, tu je i toranj Lamberti. Uočićete ga već na trgu Piazza delle Erbe. U pitanju je najviša kula u Veroni još iz 11. vijeka.

Prepoznaćete ga po ogromnom satu.

Dizajnirala ga je moćna porodica Lamberti, po kojoj toranj i nosi ime.

Ako ste avanturista u punom smislu te riječi, spremite se do zvonika na 368 stepenica. A za one malo manje željne fizičkog napora, postoji i lift.

Samo da napomenemo da je ulaz u toranj Lamberti besplatan sa Verona Cardom.

Između trga Erbe i trga Sinjori, nalazi se i impresivna palata Palazzo del Comune, koja je za vrijeme venecijanske vladavine bila sjedište opštine, kolegijuma notara, civilnih i krivičnih sudova, zatvora, kao i kapele koja je još uvijek prisutna u palati.

7. Ponte Pietra most

Most Ponte Pietre, odnosno most od kamenog zida predstavlja jedno od mjesta obaveznih na spisku „šta posjetiti u Veroni“.

U pitanju je najstariji most u Veroni, izgrađen još 100 godina p.n.e.

Nažalost, u Drugom svjetskom ratu su ga njemačke trupe podigle u vazduh pri povlačenju, ali je 1957. godine obnovljen originalnim materijalom.

Predivan rimski lučni most preko rijeke Adige, osim svoje istorijske i upotrebne vrijednosti, privlači turiste i svojom ljepotom, ali i živopisnošću.

Oko njega se ljudi šetaju, hrane gotovo pitome patke, koje vam naprosto jedu iz ruke. Ali tu su i mnogi zabavljači koji svojim zanimljivim humorom privlače pažnju i uljepšavaju svima dan.

8. Avgustovo pozorište iz 1. vijeka p.n.e.

Avgustovo pozorište iz rimskog perioda predstavlja jedno od najznačajnijih znamenitosti Verone.

Međutim, tokom svoje istorije, nije se baš prema njemu ophodilo sa poštovanjem.

Prepušten je bio zubu vremena, a kamen od koga je sagrađen je korišten za izgradnju obližnjih stambenih zgrada.

Na svu sreću, u 18. vijeku, sve kuće napravljene na Avgustovom pozorištu je kupio bogataš iz Verone, Andrea Monga. Srušio je sve sagrađene kuće i sačuvao ovaj značajan spomenik.

9. Kastel San Pietro

I baš tu, iznad Avgustovog pozorišta, na vrhu brda, ušuškanom među visokim elegantnim čempresima, pažnju će vam privući i Castle Saint Pietro.

Kastel San Pietro je dvorac izgrađen još 1398. godine na ostacima nekadašnje rimske tvrđave koja je za cilj imala da sa brda nadzire krivudavi tok rijeke Adige.

Sad možete samo zamisliti kakav se pogled pruža na rijeku i kompletnu Veronu. Za nas, najbolji vidikovac i obavezno ga moramo spomenuti kada govorimo o tome šta posjetiti u Veroni za jedan dan.

Vodi do njega 258 stepenica. Ali vjerujte da ćete ih u neznanju preći, jer te živopisne kuće jarkih boja, zanimljive krivudave ograde, prekrasno rastinje koje upotpunjuje kuće i sve ljepši i ljepši pogledi na rijeku, Veronu i njene znamenitosti vam neće dopustiti da vas napor savlada.

Postoji i žičara koja od podnožja brda vodi do Kastela, ali vam mi ipak predlažemo šetnju.

A kada se popnete gore, čeka vas pravi spektakl. Planirajte da ćete se zadržati na kastelu, jer nemoguće bi bilo da vas ne obuzme ovakav panoramski pogled, dvorac izgrađen u stilu romanike, te prekrasni drvoredi čempresa.

Ali, današnji izgled dvorca nije izvorni još od 14. vijeka. Sadašnem zdanju svoj štih je dao austrijski vojni inženjer Petrasch, koji je rukovodio obnovom dvorcu, nakon što ga je Napoleonova vojska uništila početkom devetnaestog vijeka.

10. Porta Borsari (gradska vrata iz 245. godine)

Na kraju Ulice Corso Porta oduševiće vas gradska vrata, lučni portal gradskih zidina, gorostas, Porta Borsari.

Neće vas sigurno ostaviti ravnodušnim.

A zamislite tek kakvu je simboliku imao za grad, kada je baš ovom ulicom nekada vodila rimska sveta cesta (Via Sacra).

Porta Borsari se smatra jednom od značajnih znamenitosti Verone samim tim i što je njena fasada još iz 245. godine, a ona je i čuvar originalnog punog naziva grada „Colonia Verona Augusta“.

11. Gavijev slavoluk (Arco dei Gavi)

Zamislite slavoluk star 2000 godine. Zaista, Gavijev slavoluk je podignut u 1. vijeku u čast rimske porodice Gavius (Gavii).

Doduše, Francuzi su Gavijev slavoluk srušili 1805. godine, ali je obnovljen 1932. godine.

Ali, to mu ne umanjuje značaj.

Ne samo što predstavlja značajnu znamenitost Verone iz rimskog perioda, slavoluk je speficifičan i što jedini ima uklesano ime arhitekte, Lucius Vitruvius Cordo.

12. Dvorac Castelvecchia iz 14. vijeka

Na samom pograničnom dijelu starog grada, odmah uz rijeku Adige sagrađen je dvorac Castelvecchia.

Izgradila ga je porodica Della Scala (Scaligeri) koja je vladala Veronom u srednjem vijeku. Počeo ga je graditi Cangrande II della Scala 1354. godine, a dovršen je 1376. godine.

Nije nikakvo čudo što je napravljen na ovoj lokaciji i u ovom formatu, jer njegova osnovna namjena nije bila da štiti grad od spoljnih neprijatelja, nego da štiti vladajuću porodicu od stalnih nemira i napada od strane građana i da im pruži brz bijeg usled krizne situacije.

Nakon što je porodica Skaljeri doživjela krah, dvorac je pretvoren u tvrđavu.

Doživljavao je on tokom svog dugovijekovnog postojanja mnoga oštećenja kao što je to bilo tokom Napoleonovih napada i u II svjetskom ratu od strane Nijemaca, ali je imao i velikih dograđivanja.

Privuće vam pažnju dvorac u crvenom kamenu, koji baš zbog njega nosi naziv „roso di Verona“.

Pređete mali pokretni drveni most i kroz kulu ulazite u njegovo dvorište. Okružite se visokim zidinama i uđete u neki drugi svijet u kome vlada malo drugačija atmosfera u odnosu na ostatak Verone.

Ulaz u dvorište tvrđave je slobodan. Lijepo je uređena unutrašnjost, mirna je, zanimljiva. Ne očekujte ogromno prostranstvo, ali je sasvim dovoljno da na vas ostavi pozitivan utisak.

Pred vama će se ukazati i muzej i probudiće vam se želja da i u njega zavirite.

U pitanju je muzej Castelvecchio sa bogatom zbirkom umjetničkih slika i skulptura, odnosno zbirke iz srednjovjekovne, renesansne i moderne umjetnosti (do 18. vijeka).

Svidjeće vam se postavka, privuće vam pažnju, naučićete mnogo toga, vjerujte.

Nećete pogriješiti ako izdvojite svoje vrijeme za upoznavanje umjetničkih djela.

Ulaz sa Verona Card je besplatan, pa ni oko toga ne morate da brinete.

Iz muzeja vas vode stepenice do vrha zidina tvrđave. Možete se njima prošetati velikim dijelom zidina i da sagledate tvrđavu iz neke druge perspektive. Sgurno će vam se svidjeti. Nama jeste.

13. Most Castelvecchio (svojevremeno najveći lučni most na svijetu)

Most Castelvecchio ili most Scaligero, kako ga još nazivaju, takođe je izgradila porodica Scaligero u 14. vijeku.

Sa svojom dužinom od 48,70 m, u vrijeme svoje izgradnje, 1356. godine, bio je najveći lučni most na svijetu.

Pratio je most sudbinu dvorca.

Služio je da se jednostavno pređe rijeka, ali i da pruži jednostavan bijeg u slučaju potrebe.

Bio je uništen od strane Nijemaca tokom 1945. godine, da bi ga 1951. godine ponovo obnovili.

Ono što danas možemo reći za njega, osim što ima veliku istorijsku i arhitektonsku vrijednost, pruža divnu šetnju preko rijeke, ali je prekrasno i spustiti se odmah uz rijeku Adige i uživati u pogledu na most i dvorac. Impresivna ambijentalna cjelina i obavezna na spisku “šta posjetiti u Veroni”.

14. Tomba di Giulietta (Julijin grob)

Izvan starog dijela grada Verone, u blizini našeg parkinga, smjestio se Julijin grob.

Da biste stigli do malenog crvenkastog sarkofaga smještenog u tamnoj kripti, morate proći kroz maleno dvorište na čijim zidovima postoje odlomci iz Romea i Julije.

Odlično mjesto da malce upoznate sa Šekspirovom tužnom ljubavnom pričom, a i kako bi bilo najbolje završiti posjetu Verone, nego sa Romeom i Julijom.

A znate kako je najljepše zasladiti posjetu Verone. Pronađite Minuto Bauli. Uočićete ga po ogromnoj gužvi i velikom redu ispred njega.

Kakav smo mi tu dezert jeli?!

Mekana lepinica, topla, sočna, svježe pečena, a punjena obilno sa vrlo ukusnim prelivima po vašem izboru.

To su momenti kad svi sve dijelimo kako bismo što više ukusa isprobali. Kakva rapsodija ukusa.

Dezert dolazi po drevnom pandoro receptu.

Zanimljivo je da je čuvena italijanska kompanija Bauli rođena u maloj laboratoriji u pokrajini Verona.

Zasladiti se nečim autentičnim, može li bolje?

Prekrasna je Verona, odlična za jedan dan. E sad, za vječnu ljubav vam javimo.

I nemojte se zaustaviti samo na Veroni, posjetite još i Trst, Gardaland i Safari park i zoo vrt. Napravite sebi odmor za pamćenje.

The post 14 impresivnih znamenitosti Verone u jednom danu za samo 27€ appeared first on Putovanja za pet.

Terme Sveti Martin u jesenjem ruhu (mnogo više od termi)

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:50 +0100

Terme Sveti Martin su sve, samo ne obične terme. Smatraju se jednim od najboljih termi u Hrvatskoj. Vjerujte da je sa razlogom.

Prvi su Healthness Resort u Evropi (kombinacija aktivnog odmora, wellness doživljaja i podizanja svijesti o vlastitom zdravlju). Kao stvoren za nas.

Preporučuju se za profesionalne sportiste, ali i za rekreativce, za porodice i parove, kao i za sve ostale željne odmora i relaksacije.

Priča zdravog života je pored termomineralnih voda dopunjena aktivnim načinom života, ali i uživanja u čarima ovog Međimurskog kraja.

Ako vam nešto znači informacija: mi smo došli na jedan vikend, jer smo dobili poklon od drugara. Toliko nam se svidjelo, da smo se već sljedeći vikend ponovo vratili. Treba li nešto dodati na ovo?!

O svemu vam pišemo. I o Termama Sveti Martin, kompleksu zatvorenih bazena The Temple of Life, wellness i spa centru, ponudi resorta, obližnjim prekrasnim destinacijama koje morate posjetiti, vožnji bicikla po Međimurju, gastronomskim čudima Međimurja, restoranima koje predlažemo i vrsti smještaja koja su u ponudi sa pogodnostima koja uključuju i ne uključuju.

Terme Sveti Martin

U Opštini Sveti Martin na Muri, jednoj od najatraktivnijih turističkih destinacija u kopnenom dijelu Hrvatske, smjestile se Terme Sveti Martin, moglo bi se reći i zvijezde ovog kraja. Ušuškale se unutar vinograda, na raskršću mnoštva vinskih cesta i biciklističkih staza, na izvoru termomineralnih voda i tako mirno i srdačno dočekuju svoje goste i pružaju odmor za pamćenje.

Resort uključuje kompleks zatvorenih bazena sa termomineralnom vodom, ljetni aquapark, wellness centar, svijet sauna, centar frekventne medicine, apartmansko naselje, hotel sa 4 zvjezdice, zdrave i inovativne restorane, rekreacijske staze, golf i disk golf terene, terene za fudbal, košarku, odbojku na pijesku, teniske terene i dva sportska fitness centar.

Bukvalno sve što vam treba.

U Centru frekventne medicine dobijate informaciju o vašem stanju kardiovaskularnog, vegetativnog i središnjeg nervnog sistema.

Moramo vam spomenuti i trpezu u Termama Sveti Martin. Osim što imate široku ponudu vrlo ukusnih jela, petkom za večeru čak tradicionalnu međimursku trpezu, riječ je o bio prehrani visokog kvaliteta.

Namirnice od polja do stola dođu za manje od 24 sata. Sve što se koristi u njihovoj kuhinji je lokalne proizvodnje od domaćih proizvođača.

Mi smo toliko uživali u hrani da smo i o njoj dugo pričali drugarima.

Terme Sveti Martin raspolažu sa dvije vrste smještaja, u moderno opremljenom hotelu sa 4 zvjezdice i skromnim apartmanima koje možete dobiti po znatno povoljnijim cijenama. Međutim, koji god smještaj da izaberete, ostatak usluga je isti za sve goste.

O visokom nivou usluge, ponude, osoblju, profesionalnom odnosu prema svemu bi se moglo govoriti danima. Samo vam mogu reći da zadovoljavaju standarde i onih najzahtjevnijih.

Vjerujem da ćete doći za produženi vikend, ali vjerujte da imate šta vidjeti, raditi i u čemu uživati i mnogo duže od toga.

Bazeni The Temple of Life

Bazeni The Temple of Life sa termomineralnom vodom su glavna zvijezda Termi Sveti Martin. Svakako su mjesto od koga trebate početi upoznavati same terme, kao i cjelokupan ovaj kraj.

Hvale se da imaju 43.000 godinu staru i najljekovitu vodu u Evropi, a otkrili su je sasvim slučajno prije nešto više od 100 godina, pokušavajući da pronađu naftu.

Već na ulasku u zatvoreni kompleks shvatate da se o svemu vodi računa, da je profesionalnost osoblja na visokom nivou, a moderni dizajn unutrašnjosti bazena, opremljenost i čistoća zadovoljavaju i one najrazmaženije.

Bazeni su dizajnirani u skladu sa holističkom filozofijom, prema kojoj um, duša i tijelo moraju biti uravnoteženi za zdravlje. Na sve strane ispisi dijelova antropozofske filozofije Rudolfa Steinera, koji će vam sigurno privući pažnju.

U kompleksu tri bazena. Prosječna temperatura vode 35ﹾC. Voda bogata kalijumom, litijumom i selenom. Odlična za antivegetativan i umirujući učinak.

Prostora za odmor ima oko svih bazena. Kompleks može da primi veliki broj gostiju, a da pri tome nemate osjećaj gužve.

Ono što se nama posebno svidjelo je što petkom i subotom rade do 24h. Moramo priznati da je noćno kupanje pravi užitak.

Kompleks posjeduje i vanjski bazen kojem pristupate kroz unutrašnji dio bazena. Ih, tek kakav on pruža ugođaj u hladnim jesenjim noćima. Zelena stidna romantična svjetla, voda koje se puši i zvjezdano nebo iznad vas. Ma od svakoga pravi romantika.

U slučaju velikog broja gostiju unutar resorta, The Temple of life ne prima dnevne goste koji nisu smješteni u resortu. Kvalitet usluge i zadovoljstvo gostiju je na prvom mjestu.

Posebna pogodnost koja nam se svidjela, ako ste smješteni u resortu, možete da boravite na zatvorenim bazenima i na dan dolaska i na dan odlaska prije check in-a, odnosno poslije check out-a. Dobijete narukvice na dolasku i pomoću njih ulazite sve vrijeme i koliko god puta želite u toku dana. Njima zaključavate/otključavate ormariće i palite tuševe. Vraćate ih tek kada napuštate resort.

Wellness i spa centar Termi Sveti Martin

Wellness i spa centar je neprikosnoven, moderan, luksuzan sa suvim i parnim saunama, unutrašnjim i vanjskim bazenom, đakuzijem, ledenom pećinom i rashladnom fontanom.

I ima prekrasne zone odmora, masaže…

Svijet saune se koristi kao nudistička zona, pa fotografija nažalost nema. Za fotografije pogledajte zvaničan sajt Termi Sveti Martin.

Možemo vam samo reći da smo se u svijet saune vraćali i vraćali i vraćali. To vam sve govori koliko je impresivan.

Napominjemo da jedino u periodu Family wellnessa od 8-12h sauna nije nudistička zona.

U okviru wellness dijela možete se prepustiti energičnim ili opuštajućim masažama, klasičnim ili tajlandskim, kao i mnogim kozmetičkim tretmanima i uslugama.

Šta vidjeti (raditi) u okolini Termi Sveti Martin

Glavni razlog odlaska u Toplice Sveti Martin su svakako njene terme. Međutim, nikako ne treba izostaviti ni ono što nudi i njihova okolina. Za potpun odmor, doživljaj, relaksaciju, potrebno je ovaj kraj u potpunosti doživjeti, jer vjerujte toliko toga ima za ponuditi.

Najljepši doživljaj Termi Sveti Martin je bogatstvo u raznolikosti kvalitetne ponude, pitomost kraja, prekrasni brežuljkasti predjeli prekriveni vinogradima i voćnjaci, topli i gostoljubivi ljudi, a trpeza neprikosnovena.

Najčešće u okviru paketa Termi Sveti Martin imate gratis jedan izlet vozićem ili Hip Hop autobusom (farma jelena i muflona, mlin na Muri ili izletište Goričanec), kao i 3 sata korištenja njihovih bicikla.

Hotel Terme Sveti Martin su prvi Bike Hotel u kontinentalnoj Hrvatskoj koji nudi kompletnu infrastrukturu namijenjenu rekreativnim ali i profesionalnim biciklistima.

Kako biste znali šta da izaberete da posjetite i kuda je najbolje voziti bicikl, pratite našu priču do kraja. Ideje i rješenje su vam u nastavku teksta.

Mlin na Muri i Skelarska kuća

Mlin na Muri je stari obnovljeni mlin koji kao čuvar tradicije i jedini postojeći mlin na Muri danas privlači veći broj turista. Riječ je o jedinom plovećem riječnom mlinu u zemlji koji se pomjerao po Muri tražeći mjesto pogodno za pokretanje njegovog mehanizma.

Prvi put je baš ovaj mlin samljeo svoje žito davne 1902. godine. U to vrijeme ih je na Muri bilo oko 90-ak. Vremenom su se kotači gasili, kao i mlin poslednjeg mlinara Franca Žalara sredinom 80-ih godina prošlog vijeka.

I baš njemu je iznad „Mlinarske hiže“, koja se nalazi odmah pored mlina, posvećena postavka sa nazivom “Jen den v živleju mlinara Franca Žalara”. Doživite kako je izgledao život jednog murskog mlinara.

Sigurno će vam se svidjeti mlin. Privuće vam pažnju njegovi gorostasi kotači, te mehanizmi koji i danas rade, okreću se, melju. Izmamiće vam osmijeh zvuk kotača, langrnjanje, drobljenje, a vjerujem da će vas vratiti i u doba djetinjstva i podsjetiti na jednu od omiljenih dječijih knjiga.

Odmah pored mlina je i restoran sa ponudom tradionalnih međimurskih jela, naravno na prvom mjestu mislimo na meso s tiblice i međimursku gibanicu.

Ispred je i Lavirint ljubavi, odnosno Lavirint energije. Kažu da ko prođe cijelom spiralnom stazicom, vraća mu se izgubljena energija i psiha, a par koji njom zajedno prošeta, učvršćuje svoju ljubav. Probajte.

Od mlina do skelarske kuće uz Muru vodi „Mlinarev poučni put“. Prekrasna je staza. Duga je samo 3 km i pogodno za sve pješake i bicikliste. Uz stazu je mnoštvo info tabli sa podacima o prirodnoj i tradicijskog baštini područja oko rijeke Mure.

I onda vas dočeka skela, prava skela, nekada jedino sredstvo za prelazak preko Mure. Tu je i skelarska kuća, da vas dočeka, ugosti i pruži informacije o samoj skeli.

Farma jelena i muflona

Terme Sveti Martin u svom komšiluku kriju farmu porodice Perhoč. Na 7 ha prostranog područja smjestili se mufloni, jeleni lopatari, obični jeleni i divlje svinje.

Prilikom posjete, nećete imati priliku upoznati divlje svinje, jer je njihovo područje malo udaljeno i zaklonjeno.

Ne moramo vam ni naglašavati kakvo ushićenje se pojavi kod djece kada im jelen jede mrkvu iz ruke.

Domaćini će vas upoznati sa ovim životinjama i uvešće u svoju Lovačku kuću gdje će vas počastiti lokalnim gastro delicijama i domaćom hranom sa imanja.

Ukoliko vam se nešto svidi, možete od njih i kupiti domaće proizvode po prihvatljivim cijenama.

Mađerkin breg

Mađerkin breg, definitivno mjesto koje ne smijete propustiti u Međimurju.

Malo je reći da nas je oduševilo.

Došli smo na kratko, da ga osmotrimo, a zadržasmo se par sati. Toliko je lijepo. Pruža poseban ugođaj i doživljaj Međimurja.

Na nadmorskoj visini od 341 m smjestio se Mađerkin breg, za samo 3,5 m niži od najviše tačke Međimurja.

Ali, na njemu je napravljen vidikovac od 27 m, tako da ćete se naći na najvišoj tački Međimurja.

Kakav je pogled sa vidikovca?! Fantazija!!!

Na sve strane nižu se stepenaste pozicije vinograda koje blago talasaju prateći linije brežuljaka. I tako u nedogled.

Zamanta vam se od ljepote.

Samo ih presijecaju putići koji prate njihove linije i potpuno se uklapaju u ovaj savršeni krajolik.

Pogled vam doseže do beskraja. Vidite čak 5 zemalja: Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju i Slovačku. A na sve strane prekrasna priroda, vinogradi i stidno razbacane kuće.

Rajsko područje.

Sješćete na klupicu na vidikovcu i pustićete da vam pogled luta. Možda niste planirali, ali sješćete sigurno.

Prepustićete se ovom savršenstvu.

Možete sebi na automatu pustiti i muziku, orgulje. Donesite sebi i čašu vina, neka ugođaj bude potpun.

Impresivno je.

Iznenadićete se koliko daleko pogled može da vam grabi, ali i koliko su vam neka mjesta blizu. Beč, Grac, Zagreb, Ljubljana, Maribor…

Radno vrijeme i cijene ulaznica potražite na zvaničnom sajtu https://vidikovac.eu/

Pažnju će vam privući i maleno izletište vinarije Štampar, ušuškano baš među vinograde.

Prošetajte do njega, bukvalno se nadovezuje na vidikovac.

Kupite vino Pušipel, karakteristično za međimurske vinograde. Smjestite se na bijele klupice i opustite se. Uživajte. Imate i u čemu.

Morate ovo mjesto doživjeti, teško ga je riječima objasniti.

Ako ste romantik, onda dođite u rane jutarnje sate da sami uživate u prekrasnom krajoliku, ugodnoj muzici sa vinom u ruci.

Prikazaće vam se u punoj ljepoti. Pružiće vam ugođaj i relaksaciju.

Za romantike je obavezna destinacija.

I sam put do vidikovca će vas oduševiti. Nižu se vinogradi i male porodične vinarije sa dugom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu.

Ergela međimurskih konja

Međimurski konj je hrvatska autohtona vrsta hladnokrvnog radnog konja. U drugoj polovini 20. vijeka je dovedena do ruba propasti uvođenjem mehanizacije za obradu zemlje.

Kako bi se revitalizirala i održala ugrožena vrsta hrvatskog konja, 2015. godine je osnovana ergela međimurskih konja.

U Žabniku, uz rijeku Muru, uz šumu, na ogromnom pašnjaku, smjestili se konji, njihova ždrebarnica i sve što je potrebno za njihov kvalitetan boravak.

Oni spokojno pasu, prizivaju da se divite njihovoj grandioznosti i ljepoti i svakako zavređuju pažnju.

Dolazak do ergele je jednostavan i omogućen i autom i biciklom, pa nema razloga da se i sa ovim ljepotanima ne upoznate.

Kroz Međimurje biciklom

Jesenja avantura u Međimurju obavezno neka vam bude vožnja biciklom kroz prekrasne predjele.

Međimurje je idealno za vožnju bicikla.

Ima 700 km uređenih biciklističkih staza.

Pružaju užitak u vožnji uz tokove Mure i Drave, po blago brežuljkastim predjelima vinogorja i pokraj najzanimljivijih lokacija Međimurja.

Birate ih po težini od lakih do teških.

Odlučujete da li ćete voziti po cesti ili off road, a sve ih možete pronaći na sajtu https://www.medimurje-bike.com/popis-ruta

Ako ste došli u Terme Sveti Martin, predlažemo Mlinarsku rutu od 27 km. Kružna je. Počinje i završava kod hotela Terme Sveti Martin i kategoriše se kao lagana.

Gotovo je ravna, samo blago brežuljkasta. Većinom vas vodi biciklističkom asfaltiranom stazom, vrlo malo po dobrom makadamu.

Prolazite kraj posjeda vrijednih domaćina, kroz voćnjake jabuka, kraj prekrasnih vinograda.

Uživaćete u vožnji niz Muru, pokraj skelarske kuće, Mlinarevim poučnim putem, kraj mlina na Muri. Uživajte u Multimedijalnoj zbirci, Ergeli međimurskih konja.

Pozdravite pecaroše na Muri, pa nastavite kroz Regionalni park „Mura-Drava“, kraj Štrigove crkve Svetog Jeronima i Svete Marije Magdalene, vinskih kuća i kušaonica.

Obavezno na stazi svratite u vinsku kuću ili neki restoran na izvrstan ručak. Uživajte do maksimuma.

Na smartphone uređaje instalirajte app Međimurje bike, izaberite stazu i uživajte.

Vinska kuća Hažić

Samim dolaskom u Terme Sveti Martin biće vam potpuno jasno da ste stigli u carstvo vinarstva. Oko vas su nepregledna polja pod vinogradima, a ne sve strane se načičkale porodične vinarije. Svakako bar jednu morate posjetiti.

Obradujte grlo lokalnim vinima. Drugačije ne priznajemo da ste bili u Termama Sveti Martin.

Mi bismo izdvojili vinsku kuću Hažić. Prije svega što se visoko kotira po proizvodnji kvalitetnog vina, sa druge strane zato što ima organizovane turističke ture da bolje nepcem doživite međimurski kraj, a sa treće strane, jer je vrlo blizu Termi Sveti Martin.

Osjetite tradicionalne ukuse, iskombinujte vrhunska vina, tradicionalno meso s tiblice ili neke druge domaće nareske i vjerujem da ćete dobiti užitak za pamćenje.

Za malce je tu i čips od jabuke, mada se i mi možemo ogrebati za koji ukusan zalogaj.

Tradicionalna međimurska gastronomija

Ako smo već govorili o vinskoj kući, nastavimo u istom tonu. Vino!

Međimursko vinogorje ima svoje specifično vino, Pušipel. Proizvodi se od bijele vinske sorte grožđa zvane moslavac. U pitanju je lagano voćno, pitko, osvježavajuće vino sa mirisom i ukusom citrusa i zelene jabuke i blage kiselkosti.

I znate šta je još zanimljivo, što se Pušipel puni u specijalne boce samo za njega dizajnirane.

A sad da vidimo šta od jela morate probati.

Hladno predjelo: meso s tiblice sa sirom turošom ili svježim kravljim sirom sa pavlakom.

Ako ste za toplo predjelo, onda dominira „Pretepena juha“ sa mesnim temeljcem i pavlakom.

Generalno ćete uočiti da u čorbama prevladava pavlaka, a nerijetko i gljive i ječam.

Dovoljno vam je da u samo dva restorana otvorite meni i da shvatite da se međimurska jela zasnivaju na jakim kaloričnim jelima, bogatim mesom piletine, ćuretine, svinjetine i divljači vrlo bogatog ukusa.

Gulaš, perkelt, bograč ili meso preliveno sa umakom od gljiva i pavlake. A za prilog njoke, mlinci, krompir ili heljdina kaša. Ne mogu vam opisati kakva je to punoća ukusa.

Međimurci preferiraju svježu salatu, da malo balansiraju sa kalorijama. Obavezno je preliju jabučnim sirćetom i uljem od bundevinih sjemenki.

Možete za ručak očekivati i kiseli kupus sa kobasicama ili krvavicom. Ništa lagano.

I onda stiže dezert. Ne može proći bez međimurske gibanice. Ima ih još, ali želim da pričam samo o međimurskoj gibanici, jer je u pitanju nestvaran dezert. Takva kombinacija namirnica, a takav uspostavljen sklad. Savršenstvo.

Ako se pitate gdje jesti?!

Mi vam preporučujemo restorane Potrti kotač, Terbotz i Mala hiža. Vjerujem da ni u ostalim resotranima nećete pogriješiti, jer ste došli u carstvo gastronomskih veličanstvenih ukusa.

Ako želite da isprobate gastronomiju Međimurja i upoznate lokalce u svom opuštenom, prirodnom elementu, posjetite Marijinu hižu kod Mađerkinog brega.

Uočićete ugostiteljski objekat. Na sve strane su reklame za gulaš i roštilj na drveni ugalj.

Par stolova sa kariranim stolnjacima, okolo vinogradi i njih dvoje domaćina, par u najboljim godinama.

Sva hrana domaća. Izbor skroman, ali hrana vrhunska.

Kakav smo tu bograč jeli, još sa domaćim njokama. Hljeb nikad za ručak ne jedemo, još sa njokama, pa nema šanse. Ali kakve nam vruće lepinje donesoše, još umotane u krpe, po domaćinski. Nestadoše za tili čas.

Kažu ima i štrudle sa domaćim rezanim jabukama i borovnicama. Ubismo se od hrane.

A domaćini… susretljivi, neposredni, govorljivi, uslužni, otvoreni, gotovo stekosmo utisak i da se znamo od ranije.

Šta da vam kažem osim da je pred vama ideja za savršen vikend. Nemojte ga propustiti.

Je li vam dovoljno da vam kažemo da smo se nakon jednog vikenda provedenog u Termama Sveti Martin, sljedeći vikend opet vratili. Toliko nam se svidio.

Uživajte u svemu navedenom. Doživite Terme Sveti Martin u potpunosti. Nećete se pokajati, a znamo da ćete nam kasnije biti zahvalni.

Smještaj u Termama Sveti Martin

U okviru Resorta Terme Sveti Martin smještaj možete pronaći u savršenom hotelu i manje atraktivnim apartmanima. Međutim, bez obzira na izbor smještaja, dobijate pogodnosti kao što su besplatana boravak na bazenima, popusti u wellness i spa centru, korištenje sportskog fitness centra, usluge polupansiona u prvoklasnim restoranima, mogući su i gratis izleti, vožnja biciklom…

Međutim, u Toplicama Sveti Martin postoji puno prekrasnih privatnih apartmana, kao i vikendica sa prekrasnim pogledima na brežuljkaste predjele Međimurja, prekrivene vinogradima.

Od svega navedenog, nama je Glamping Resort Halicanum u Toplicama Sveti Martin baš privukao pažnju.

Glamping Resort Halicanum u Toplicama Sveti Martin

Glamping Resort Halicanum u Toplicama Sveti Martin nudi savršen ugođaj i na odličnoj je lokaciji, odmah uz kompleks zatvorenih bazena termi Sveti Martin.

Idealan je za romantične parove.

Zamislite na svakoj terasi je samo vaša kada.

Svaka kućica ima i svoju privatnu saunu. A smještaj je prvoklasan!

Tu je i restoran i wellness centar.

Važno: na info pultu preuzmite letak i dobijete popust od 15% na wellness usluge i restoran.

Smještaj je jeftiniji od resorta, ali ne dobijate pogodnosti korištenja usluga resorta. Preračunajte se. Šta god da izaberete, nećete se pokajati.

Pratite objave Megabona Bosne i Hercegovine , često ćete pronaći promo pakete i nikako ih nemojte propustiti.

Uživajte u čarima Međimurja. Posjetite Terme Sveti Martin.

I nakon termi, vrijeme je za susjednu Sloveniju. Obavezno morate posjetiti Postojnsku jamu i Predjamski dvorac.

The post Terme Sveti Martin u jesenjem ruhu (mnogo više od termi) appeared first on Putovanja za pet.

Martinje u Kutjevu (najveselija planinarska akcija)

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:45 +0100

Martinje u Kutjevu je definitivno najveselija planinarska akcija na kojoj smo bili, a vjerujem na kojoj ćemo i biti.

Zamislite kako izgleda kada na jednom mjestu skupite vesele planinare svih uzrasta, dobra vina, Slavonce sa neprikosnovenim smislom za humor, bogatu slasnu slavonsku trpezu, prekrasne predjele za planinarenje, nepregledna polja vinograda, neke od najboljih vinarija Hrvatske i uživo muziku koja po cijeli dan uveseljava sve prisutne na trgu.

Savršenstvo.

Martinje u Kutjevu nije megalomanska manifestacija sa hordama ljudi, prepuna šunda, vrteški, vašara, tričeraja i plastike.

To je tako umjerena, opuštajuća, vesela manifestacija za sve generacije, za sve ljubitelje planinarenja, prirode, dobre muzike, pjesme i igre i naravno čaše dobrog vina.

Sadržaja toliko ima da vam dan u neznanju prođe, a ničega nema previše.

Sve se odvija umjereno, polako, nižu se događanja jedna za drugim bez ikakve žurbe, tenzija, a nižu se tako spontano, skladno.

Malo šetate kroz prekrasnu šumu predanu jesenjim bojama, pa kroz vinograde, pa pijuckate koju čašu dobrog vina, pjevate, igrate, prepustite se vragolastim šalama Slavonaca i njihovoj bogatoj trpezi.

Obilazite vi i vinske podrume, pa i tu se mora degustirati vino.

Na sve strane domaći proizvodi koje jednostavno morate probati, pa povorka fijakera. Ma toliko toga lijepog. Svega što prouzrokuje zadovoljstvo i smijeh, ali daje zaista onaj istinski gušt.

Pa da krenemo redom.

Martinje u Kutjevu traje 2 dana. Prvi dan je dan otvorenih podruma vina, dok je drugi dan centralni dan zbivanja.

Po dolasku vas dočeka slavonski doručak, u znak dobrodošlice. Otvorite paketić i možete odmah da se onesvijestite.

Domaći čvarci, sir, slanina i švargla. Ko voli i krišku hljeba namazanu masti i alevom paprikom.

A za dezert štrudle!!! Milina.

Onda vas pozivaju na jednu od 3 planinarske staze.

Najkraća od 1h vodi vinskim cestama kutjevačkog vinogorja pa sve do vidikovca.

Srednja je od 3-3,5h, a duža od 4-4,5h. Obje vode kroz vinograde pa do planinarskog doma Mlaka, samo jedna više kroz šumu obilazi.

Ne moramo vam ni govoriti kakav gušt stvara šetnja kroz jesenju šumu kada je ona u najljepšim mogućim bojama.

Staze nisu teške, ako ste iskusni planinar.

Ljepota je vidjeti djecu i iskusnije planinare kako uživaju na stazi. Čas se gube u vinogradu, a čas u šumskom lišću. Prekrasno.

Vratite se na Trg Graševine u Kutjevu i već vas dočeka vesela atmosfera, uživo svirka i razigrani planinari.

Graševina je najrasprostranjenija bijela sorta koja se toliko odomaćila u Hrvatskoj, da je mnogi steučnjaci smatraju autohtonom. Na području Požeško-slavonske županije daje vrhunske rezultate, pa su joj baš zbog toga njoj u čast u Kutjevu posvetili glavni gradski trg.

Sviraju tamburaši, uveseljavaju, pjevaju se tradicionalne vinske pjesme. Degustiraju se mlada vina kutjevačkog vinogorja.

A sve to …. sa bogatom gastro ponudom Slavonije. Sarma, kobasica, gulaš od divljači… Nisam znala da sarma može biti fast food. Slavonci su čudo.

Tu je i sajam domaćih proizvoda. Ručni radovi, domaći sokovi, vrhunska vina, tradicionalne mesne prerađevine, mljevena paprika…

A onda za djecu centar zbivanja.

Povorka fijakera. Konji nakićeni. Ljudi u tradicionalnoj nošnji sa čašom vina u ruci i dobrom pjesmom vesele cijelo Kutjevo. Da se naježiš.

Blagoslovilo se mlado vino ispred crkve, a onda je došao i vinski kardinal koji je obavio drevni običaj krštenja mošta u mlado vino.

Mnogo veseo ovaj kardinal. Prepun je dobrih pošalica, ali i dobre pjesme. Moramo priznati i da mnogo dobro pjeva.

Ismijali smo se njegovim dogodovštinama. Da li je do njegovog dobrog humora ili je vino odradilo svoje, ne znamo.

Manifestacija Martinja se tradicionalno obavlja već više stotina godina i tom prilikom se krsti mošt u mlado vino, a od tog dana se pije i uživa u mladom vinu.

Legenda kaže kako je nekadašnji rimski legionar i biskup iz 4. vijeka, Sveti Martin bio veliki ljubitelj vina, ali čak toliki ljubitelj da je uveo ceremoniju krštenja vina, koja se vrlo rado i istrajno njeguje u Slavoniji.

Prema iskustvu vinogradara i vinara, vrenje se najčešće završava u novembru pa se i šaljiva ceremonija krštenja obavlja baš u tom periodu.

Ceremonija počinje dolaskom vinskog kardinala i njegova dva pomoćnika, vinska biskupa. Dolaze sa pjesmom: “Jer onaj koji pije umriće, koji ne pije, taj će i prije”. Već vam se počnu sviđati.

Na pozornicu dolazi i kum. Neko od gostiju ko je zaslužio ovu prestižnu ulogu.

Kardinal se obraća moštu i kudi ga što se druži sa vodom. Kum je tu da se u ime mošta izvine na svojim postupcima i obeća da će se popraviti.

Ali da čujete samo sa koliko humora je cijela ceremonija protkana. Teško je to opisati.

Nakon ceremonije nastavilo se sa pjesmom uz tamburice. Zaplesao je cijeli trg. Milina za tijelo i dušu.

A onda se moralo poći i u obilazak vinarija. Mi smo izabrali podrum vinarije Kutjevo, najstariji vinski podrum u Hrvatskoj.

Kakva smo tu vina probali i šta smo sve tu naučili.

Kupili ulaznice, dobili torbicu za čašu oko vrata u njoj čašu za degustaciju vina. Divan suvenir.

Uvodi nas stručni vodič i enolog. Sve vrijeme kroz obilazak podruma upoznaje nas sa istorijom, detaljima podruma i sortama vina.

Ulazite u srce same proizvodnje.

Kutjevački podrum je izgrađen još 1232. godine. Izgradili ga redovnici, Cisterciti, sveštenički red nastao u francuskoj Burgundiji, koji su i započeli vinogradarsku proizvodnju.

Definitivno je najstariji vinski podrum u Hrvatskoj. Mnogo je informacija kojima nas bombarduju, a kojim nam daju do znanju da su u mnogo čemu broj 1 u Hrvatskoj.

Kao prvo, najstariji su vinski podrum, kao drugo, najveći su izvoznici vina, a kao treće, čuvari i vlasnici su najveće drvene bačve kapaciteta čak 53.520 litara.

Treba li da napominjem i da su jedni od proizvođača najkvalitetnijih vina.

Provode vas kroz proizvodni dio, upoznaju sa informacijama o samoj proizvodnji. Mi smo se divili, kako brojkama proizvodnje, tako i kvalitetu vina koji kroz dugi niz godina održavaju.

Ulazite u stari dio podruma, jedan od najstarijih u jugoistočnoj Evropi.

Poredane drvene bačve, autentičan ambijent, miris vina, stidno svjetlo, lavirint od prolaza, zidani lukovi od cigle koji dopunjuju priču, i vi već dobijete nagovještaj da ste na idealnom mjestu za degustaciju vrhunskih vina.

Na nekim bačvama rezbarije koje upotpunjuju priču o istoriji podruma. Predočena vam je istorija od doba cistercita, isusovaca, pa sve do porodice Turković.

Čas vam pričaju o istoriji, čas vas upoznaju sa kvalitetnim vinima.

Imate čast dok traje Martinje u Kutjevo da isprobate mlado vino, a ono se pije samo do Božića.

Obuzelo nas je i vino ledenih berbi, tako da nemojte u ovom periodu brati grožđe iz vinograda, ostavljeno je za ledenu berbu. Naučismo mnogo toga, priznajemo.

Nizala su se vina, mi postajali sve veseliji. I zapjevalo se u podrumu.

Kako rekoše vodiči, bijelo je za veselje i smijeh, a crno za grijeh.

Dovede nas crno vino i do još jedne zanimljive priče za Kutjevački podrum, legende vezane za Mariju Tereziju i baruna Franje Trenka.

Centar legende je bio baš naš degustacijski sto. Naime, prema legendi carica Marija Terezija i barun Franjo Trenk su bili ljubavnici. Zatvorili su se u Kutjevački podrum i iz njega nisu izlazili 7 dana.

Iznad stola na luku su zabilježene 72 recke, a sto je dobio udubljenje. Hm, pretpostavite šta je uzrok, a cijelu priču saznajte u Kutjevačkom podrumu.

Zato sad neka vina podruma Kutjeva kao svoju oznaku imaju recke. U pitanju je crno vino. Sad sve znate zašto.

Prema legendi, ako stavite ruku na sto i zaželite želju, ispuniće se. Želja mora biti strastvena. Mi zamislili!!!

Moramo samo naglasiti da tokom boravka u Kutjevačkom podrumu, raspoloženje u grupi je vidno raslo. Morate ga posjetiti.

Za kraj nam je ostalo da se iznova uvjerimo da je Kutjevački podrum po još nečemu broj 1 u Hrvatskoj, po najbogatijoj arhivi vina. Vi ćete moći samo da zavirite u posebnu prostoriju sa arhivskim vinima. Ali, priznajemo, nikad ništa slično nismo vidjeli. Unikatno i zanimljivo.

U vrijeme naše posjete ulaznica za odrasle je iznosila 15€, a za djecu 4€, s tim što djeca ne dobijaju torbicu, ni čašu i nemaju degustaciju.

Kutjevački kraj poznat je i po svom dvorcu, parku perivoju i crkvi. Dvorac je bio dio isusovačkog kompleksa koji se sastojao od crkve, rezidencije (današnjeg dvorca) i pomoćnih zgrada i posjeda.

Nastao je na ostacima cistercitske opatije, a izgrađen je u prvoj polovini 18. vijeka.

Obnovljen je 90-ih godina prošlog vijeka i sada je u privatnom vlasništvu. Uočićete ga sigurno, jer privlači svojim izgledom, kao i perivojem oko dvorca koji je zaštićen spomenik vrtne arhitekture.

U njemu se nalazi nekoliko posebno vrijednih vrsta poput stabala ginka, bukve, lipe, aleje kestena, hrasta…

I šta da vam kažemo za Martinje u Kutjevu?

Nikako ga nemojte preskočiti, ali nikako.

Ako volite vesele planinare, dobru čašicu vina i zabavu do besvijesti, uvrstite ga u kalendar za sljedeću godinu, a i mi ćemo vas na njega podsjetiti!

Samo nas zapratite na facebooku i instagramu. Dijelimo još mnogo dobrih ideja za putovanja.

Jedna od vrlo dobrih ideja je posjeta Termi Sveti Martin. Šta vas u njima i njihovoj okolini očekuje, pročitajte u našoj priči Terme Sveti Martin u jesenjem ruhu (mnogo više od termi).

The post Martinje u Kutjevu (najveselija planinarska akcija) appeared first on Putovanja za pet.

3 dana u Veneciji za njen potpun doživljaj

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:40 +0100

Ako želite stvarno da upoznate Veneciju, da u potpunosti uživate u njoj, da joj se prepustite, da vam se prepusti, izdvojite 3 dana za nju. To je optimalan broj dana. Šta posjetiti u Veneciji za 3 dana, po danima, sa tačnim redoslijedom znamenitosti, pročitajte u našoj priči.

Nismo izostavili ni njena ostrva, sa svojom unikatnosti gradnje, načinu života, specifičnim zanatima. Nije obilazak Venecije potpun bez Burana i Murana.

Sve ćete naći u našoj priči, i radna vremena, i cijene ulaznica, te kako ih kupiti online. Vaše je samo da uživate i prepustite se njoj tako čarobnoj i unikatnoj.

Šta posjetiti u Veneciji za 3 dana (plan po danima)

Venecija, razvikana, ispričana priča milion puta, ali vjerujte nedovoljno.

Istraživali je 3 dana, 3 prekrasna dana. Oduševila nas je.

Lutali joj ulicama, vozali se kanalima, zavirivali u njene znamenitosti, obilazili joj ostrva, nepce radovali njenim specijalitetima… baš smo joj se predali.

Nemojte da je posjetite u prolazu, da vidite samo njene najpopularnije znamenitosti, da se gurate u redu sa drugim turistima u najopterećenijem dobu dana i da je ne doživite u punom sjaju, zaista onakvu kakva ona jeste.

Zato vam i predlažemo naš plan kako biste je doživjeli fascinantnu, otvorenu, nekada užurbanu, a nekada posve tihu i mirnu, potpuno vama predanu u svojoj svakodnevici.

Želimo da vam prenesemo naše oduševljenje, ali i da vam olakšamo organizaciju.

Pišemo vam plan obilaska po danima i to redom:

I DAN: Trg Svetog Marka – Bazilika Svetog Marka – toranj Svetog Marka – Duždeva palata – Most uzdaha – crkva Svetog Đorđa – San Giorgio Maggiore – Canal Grande

II DAN: Rialto pijaca – most Rialto – Scala Contarini del Bovolo – Most Academy – Santa Maria della Salute – Teatro La Fenice – Liberia Acqua Alta – vožnja gondolom

III DAN: Despar Teatro – crkva Madona del Ortou – ostrvo Murano – ostrvo Burano

I ne zaboravite da besciljno lutate ulicama Venecije kroz različita naselja.

Tumarajte dijelom gdje su živjeli imućni, pa zanatlije, pa kroz jevrejski geto. Spoznajte joj dušu. Očaraće vas. Nas jeste, priznajemo.

Iskreno, samo pratite naš plan i sve uspijevate. Provešćemo vas kroz cijelu Veneciju. Odmor iz snova je pred vama.

1. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI

Prvi dan je rezervisan za neke od najznačajnijih znamenitosti Venecije. Spremite se za kvart imućnih, za užitak u dokazima moći i bogatstva Mletačke Republike u zenitu svoje moći.

Ali, biće prostora i za manje popularna, mirnija, ali nikako neinteresantna mjesta i ostrva.

Trg Svetog Marka (Salon Evrope)

Posjetu Venecije treba započeti baš sa Trga Svetog Marka.

Kada se nađete na sred trga, shvatite da ste došli u srce jednog velelepnog grada prepunog znamenitosti od svjetskog značaja. Okružuju vas neke od najljepših i najznačajnijih ovozemaljskih građevina: bazilika Svetog Marka, Duždeva palata, Prokurative, toranj Svetog Marka. A sve vrvi od turista, vodiča, fotografa, pa i golubovi se iskupili. Svi došli da se dive njegovoj ljepoti.

Trg Svetog Marka se ne smatra bez razloga jednim od najljepših trgova na svijetu. I jedini on ima čast da se u Veneciji zove piazza, dok se svi ostali manji trgovi zovu campi.

Nastao je trg još u 9. vijeku, da bi se u 12. vijeku proširio. Zatrpan je kanal koji je prolazio centrom, pomjereno je pristanište, pod popločan i danas imamo jednu od najljepših pješačkih zona na svijetu.

Zanimljivo za Trg Svetog Marka je da je baš on najniži plato u Veneciji, te ćete nerijetko bit u prilici da ga vidite poplavljenog, naročito u martu i oktobru. Sigurno ste bili u prilici da vidite bar putem medija turiste u čizmama kako šetaju trgom ili piju kafu za stolovima sa nogama u vodi do koljena.

Dolazak do Trga Svetog Marka je vrlo jednostavan. Sa koje god strane da dolazite na ostrvski dio Venecije, dočekaće vas oznake u kom pravcu treba da se krećete da stignete do najljepšeg trga Venecije.

Ako dolazite iz Lido di Jezola, pristanište, odnosno riva Skjavoni (Sloveni) vas dovodi baš na trg.

Dolaskom sa pristaništa, na „Salonu Evrope“, kako ga je nazvao Napoleon, dočekuju vas dva divovska stuba. Na njihovom vrhu dva sveca, zaštitnika Venecije: Sveti Marko u obliku krilatog lava i Sveti Teodor.

Pažnju će vam sigurno privući visoki graciozni toranj Svetog Marka, velelepna građevina Duždeva palata, zatim simbol Venecije, impresivna bazilika Svetog Marka.

I tako opčinjeni ljepotom i užurbanosti Venecije, ne znate ni kada se ispred vas otvori ogroman trg opkoljen i uokviren velikim i prekrasnim zgradama iz 16. vijeka. U pitanju su Prokurative, tri povezane zgrade (Procuratie Vecchie, Procuratie Nouve i Procuratie ala Napoleonica) nadovezane u obliku potkovice.

Prokurative su u suštini istorijske zgrade sa kancelarijama u kojima su radili Prokuratori Svetog Marka, cijenjeni činovnici grada i Mletačke Republike.

Danas su u njima smješteni neki od najznačajnijih muzeja, rezidencija predsjednika Italije u kojoj on boravi kada je u Veneciji, kao i najpoznatije, najstarije i najskuplje venecijanske kafane, od kojih neke datiraju još iz 18. vijeka.

Da li ste znali da su venecijanske prokurative poslužile kao inspiracija za splitske Prokurative na Trgu Republike u Splitu?

Na Trgu Svetog Marka opazite i prekrasan toranj sa satom, Torre dell’Orologio. Izgrađen je još u 15. vijeku kako bi pokazao bogatsvo Mletačke Republike i same Venecije, ali i da bi pomogao mornarima na Canalu Grande da mogu rasporediti svoje vožnje.

Krase ga kip Majke Božije sa djetetom, mramorna statua krilatog lava, kao i dvije bronzane statue Mora (Maora), koje simbolizuju mitološke gigante i udaranjem u veliko bronzano zvono u sredini označavaju puni sat.

Jeste li znali da su dubrovački Maro i Baro najstarije bronzane toranjske figure za izbijanje satova u Evropi? Čak je i venecijanski Mori postavljen 12 godina kasnije.

Bazilika Svetog Marka

Bazilika Svetog Marka, nekadašnja Duždeva kapela, je jedna od najfascinantnijih građevina koje smo ikada vidjeli.

Izgrađena je u periodu kada je Venecija bila moćan pomorski grad, država poznata kao Republika Venecija.

Postala je važna 829. godine, kada su ostaci Svetog Marka prenijeti u Veneciju iz Aleksandrije i baš u bazilici pokopani. Prokrijumčarili su ga venecijanski trgovci. Prenijeli su ga u bačvi sa usoljenim svinjskim mesom, i tako prošli kraj muslimanskih stražara. Navedeni događaj je prikazan na jednom od mozaika na ulazu u baziliku.

Burna istorija Venecije se odražavala i na samu baziliku. Proživjela je sve faze od sjaja, bogatstva i preimućtva, pa sve do razaranja. I sve one su ostavile traga na njoj.

Jedno od razaranja se desilo u 10. vijeku, kada je kapela spaljena usled nemira usmjerenih protiv nepopularnog dužda Pietra Candiana IV. Međutim, brzo je kapela obnovljena, te u 11. vijeku dobija izgled sličan sadašnjem.

Baš tada je oformljen sadašnji tlocrt u obliku grčkog krsta, a sam izgled crkve se temelji na istočnjačkim uzorima, odnosno istanbulskim crkvama Aja Sofiji i Crkvi Svetih apostola, koja je kasnije uništena. Pri prolasku kroz baziliku u više navrata ćete biti svjedoci dizajna i prisustva istočnjačkog uticaja nesvojstvenog za katoličke crkve.

Nedugo nakon obnove, 1075. godine dužd donosi zakon koji zahtijeva da svi brodovi koji su se vraćali u Veneciju moraju donijeti nešto dragocjeno za ukrašavanje bazilike.

Darovati nešto za crkvu, za njeno ukrašavanje ili proširenje, postaje i stvar prestiža među trgovcima i političarima. Bazilika postaje sve raskošnija i raskošnija. U tom periodu dobija sa razlogom naziv Chiesa D’Oro (Zlatna crkva).

Kada zakoračite u njenu unutrašnjost, sve će vam biti jasno. Obložena je sa 4.240 kvadratnih metara zlatnih mozaika, uglavnom iz 12. i 13. vijeka. Zaslijepiće vas blještavilo, kako zlata, tako i dragulja i dragog kamenja. Impresioniraće vas bogata zbirka primjeraka vizantijske i islamske umjetnosti, kao i mnoštvo relikvija.

Oduzeće vam dah 500 stubova od rijetkih mermera, porfira, alabastera i jaspisa donijetih sa istoka.

I sama spoljašnost bazilike, sam izgled njene fasade će vas zapanjiti. Kipovi, kupole, mozaici prekriveni zlatom, mramorni stubovi brojnih nijansi. Mnogo raskoši i bogatstva na samom ulazu.

Kao i sve vizantijske bazilike, crkva Svetog Marka ima trijem, koji je predulaz prije ulaska u glavnu crkvu. Mozaici na kupolama i lukovima su iz 13. vijeka (osim Svetog Marka). Mozaici predstavljaju Stvaranje, Kaina i Abela, Nojevu barku, Vavilonsku kulu i priče o Abrahamu, Josifu i Mojsiju.

Tri portala koja uvode u crkvu okružena su mramornim stubovima. Desni portal ima bronzana vrata iz 10. vijeka presvučena srebrom sa natpisom na grčkom jeziku. U vanjskom zidu su duždevi grobovi iz 12. vijeka.

Iznad priprate je galerija sa koje se pruža najljepši pogled na cjelokupnu unutrašnjost crkve. Prva kupola od ulaza prikazuje golubicu Duha Svetoga u središtu oreola koji se proteže do okolnih apostola. Središnja kupola prikazuje Hrista okruženog zvijezdama, a ispod Mariju između dva heruvima i apostola.

U unutrašnjosti će vam sigurno pažnju privući i mramorni štit, pregrada koja odvaja laike od glavnog oltara. Karakterističan je za vizantijske crkve. Napravljen je od raskošnog polikromnog mramora i ukrašena je kipovima apostola.

I baš tu, iza glavnog oltara je grob Svetog Marka. Zanimljivo je da usled čestih poplava, njegov grob su morali izmiještati i postavljati na više mjesto.

Unutrašnjost crkve krije brojna bogatstva. Jedno od njih je i ikona Madonna Nicopeia, koja se nalazi u kapelici desno od glavnog ulaza. Poštovali su je rimski carevi u Konstantinopolju, a donijete je u Veneciju kao ratni plijen u Četvrtim krstaškim ratovima. Zanimljivo je da je poznata kao Gospa pobjede, a njen blagoslov je bio od velikog značaja u svim venecijanskim ratnim pohodima.

U bazilici se miješaju stilovi, od vizantijskog, preko gotičkog i romaničkog, pa sve do prisustva drugih stilova.

U skladu sa vizantijskim stilom, razdvaja se oblik i funkcija crkve na zemaljski i nebeski dio.

U nebeskom sjaju je mnoštvo sićušnih šarenih staklenih komada i zlatnih listića, a na podu ćete primijetiti mnoštvo sitnih komada mramora ili čak stakla postavljenog u složene geometrijske i prirodne šare kompleksnog životinjskog i cvjetnog dizajna.

U periodu između 1500 i 1750. godine neki od starih dijelova zamijenjeni su mozaicima koje su dizajnirali jedni od najboljih umjetnika tog vremena, Tiziana i Tintoretto.

Iako je ulaz u samu unutrašnjost bazilike besplatan, ne treba se zadržati samo na ovom dijelu. Upoznajte je do kraja. Zavirite u sve njene odaje koje kriju pravo blago. Posjetite Pala D’Oro, Trezor, Loggie dei Cavalli i Muzej San Marko. Za sve njih se kupuje posebna dodatna ulaznica.

Pala D’Oro je zlatni oltar rađen od 976. – 1342. godine. U pitanju je zid optočen sa 2000 komada dragog kamenja. Trebam li vam dodati kakav utisak ostavlja na posjetioca.

Na njemu dominira prikaz Isusa okruženog jevanđelistima. Prikazani su i događaji iz Hristovog života, između ostalog i razapinjanje.

Trezor je niz starih soba smještenih između bazilike i Duždeve palate. Čuvar je plijena iz krstaških ratova, uključujući dragulje, relikvije i vrijedne primjerke iz vizantijske i islamske umjetnosti.

Muzej San Marko se nalazi na galeriji, u dijelu od stepenica do trijema. Osim što pruža prekrasan pogled na unutrašnjost crkve, čuvar je perzijskih tepiha, liturgija, fragmenata mozaika, tapiserije i drugih crkvenih riznica.

Najzanimljive nam je bilo da je baš on čuvar originalna četiri konja dopremljena iz Konstantinopolja kao plijen 1204. godine za vrijeme krstaških ratova.

Slavna kvadriga, odnosno četiri konja sa kočijama se smatraju jedinim preostalim primjerkom rimske antičke kvadrige.

Interesantne priče se vežu za čuvene bronzane konje. Ne zna im se vrijeme nastanka, ali se pouzdano zna da su krasili Hipodrom u Carigradu i da su u Veneciju donešeni kao plijen 1204. godine.

Napoleon ih je 1797. godine odnio u Pariz, ali su u Veneciju vraćeni već 1815. godine.

Krasili su oni dugo godina terasu bazilike Svetog Marka, ali se ni tu nisu mogli smiriti. Zbog oštećenja su unijeti u unutrašnjost bazilike i sada se čuvaju u muzeju.

Loggie dei Cavalli sada krase replike konja, tako da nemojte da vas zavara njihov dobar izgled, pa da se ubijedite da su to originali.

Osim replika konja, pomenuta lođa nudi prekrasan pogled, ali prekrasan na cijeli Trg Svetog Marka. Šteta bi bilo preskočiti ga.

Da li znate da „Cavalli“ na italijanskom znači „konji“, pa zbog njih i Loggia nosi čuveni naziv „Loggie dei Cavalli?

Bazilika Svetog Marka je sa razlogom jedna od najomiljenijih turističkih atrakcija Italije i kada je posjetite nedvojbeno ćete shvatiti i zašto. Sama njena posjeta vas dovodi da se od ljepote ježite.

Obavezna je na spisku „šta posjetiti u Veneciji“ i to kao prva znamenitost Venecije.

Važni savjeti:
Obavezno je oblačenje u skladu sa pravilima odijevanja za vjerski objekat (npr. u majicama na bretele, šorcevima, kratkim suknjama, japankama…)
U baziliku Svetog Marka nije dozvoljen unos ruksaka.
Na ulazu su obavezne bezbjedonosne kontrole.
Ulaz u baziliku je besplatan (osim u Pala D’Oro, Trezor, Loggie dei Cavalli i Muzej San Marko, za koje se kupuje posebna ulaznica)
Redovi za ulaz u baziliku su ogromni. Koliko god da zamislite da mogu biti dugi, oni su još duži.
Preporučuje se što raniji dolazak ili dolazak za vrijeme ručka.
Toplo se preporučuje kupovina ulaznica za „skip the line“, kako biste u toku dana uspjeli posjetiti i ostale znamenitosti Venecije.

Iz iskustva preporučujemo da malo dodate novca za turistički vođenu turu, kako biste posjetili Pala D’Oro, muzej, Loggie dei Cavalli ili trezor i doživjeli je uz stručno vođstvo u potpunosti. Ukoliko obilazak vršite uz organizovanu rutu, možete se zadržati i duže na pojedinim mjestima. U suprotnom vas obezbjeđenje požuruje i ne dozvoljava duža zadržavanja. Naša preporuka je da kupite ulaznice putem Get your guide-a

Rezervišite ulaznice što prije, brzo se rasprodaju.
Jedna ulaznica važi za Muzej San Marka i Loggia dei Cavalli
Radno vrijeme bazilike pogledajte na njenom zvaničnom sajtu https://www.st-marks-basilica.com/st-marks-basilica-opening-hours/

Toranj Svetog Marka

Toranj Svetog Marka je samostojeći toranj zvonika bazilike Svetog Marka.

Uzdiže se na 98,6 m iznad trga. Vrlo lako je uočljiv.

Ima lođu koja okružuje zvonik i sadrži 5 zvona. Na vrhu su lavovi u pokretu i dvije ženske figure koje predstavljaju Pravdu.

Zanimljiva činjenica za toranj Svetog Marka je da je Galileo 1609. godine koristio toranj za opservatorij i pokazao svoj teleskop. Toranj je srušen 1902. godine, ali je obnovljen 10 godina kasnije.

Toranj Svetog Marka predstavlja jednu od popularnijih znamenitosti Venecije, prije svega po svom istorijskom značaju, ali i po prekrasnom pogledu na Trg Svetog Marka, kao i veliki dio Venecije. Za njega se kupuje posebna ulaznica i očekujte ogroman red ispred njega. Radosna vijest je da ima lift, ne morate se sami penjati.

Za radno vrijeme tornja Svetog Marka klik na link http://www.basilicasanmarco.it/informazioni-per-i-turisti/orari-di-apertura/?lang=en

Duždeva palata

Duždeva palata je obavezna na spisku ”šta posjetiti u Veneciji”. Uz njenu posjetu, kao i ulazak u baziliku Svetog Marka ćete zaista doživjeti moć i bogatstvo koje je imala Mletačka Republika.

Zamislite kako može da izgleda venecijanska palata u kojoj je u luksuzu živio vladar moćne, impresivne, bogate Mletačke Republike. Osim što je bila duždov dom za vrijeme njegove vladavine, Duždeva palata je bila i centar političke moći Venecije, okupljalište venecijanskih dostojanstvenika i administratora.

U njenoj unutrašnjosti vas očekuju vrlo vrijedne slike, freske, skulpture, namještaj i predmeti primjenjene umjetnosti. Ona krije brojna djela Tinotoretta, Tiziana, Veronesea, Tiepola, Guardija i drugih velikih umjetnika, pa čak i Tintorettov raj, najveću svjetsku sliku ulja na platnu.

A djeci posebno interesantno je kada im kažete da ćete preći preko Mosta uzdaha i zaviriti u najrigoroznije republičke zatvore iz kojih nije bilo moguće pobjeći.

Duždeva palata na najbolji mogući način predstavlja stil venecijanske gotike, odnosno mješavinu gotike, vizantijske umjetnosti i maorskog uticaja iz Španije. Mora se priznati da je očigledan i uticaj renesanse.

Prva Duždeva palata je izgrađena kao vrlo skromna zgrada u 9. vijeku. Njen tačan izgled nije poznat do današnjih dana, samo se pretpostavlja da je više ličila na neku tvrđavu. Obnovljena je ona, ali opet uništena u 10. vijeku.

U narednom periodu ona mijenja svoj oblik, da bi u 14. vijeku oformila se u današnji izgled. A baš tada je Venecija bila na vrhuncu svoje moći i baš Duždeva palata je trebala da predstavi moć i bogatstvo Republike.

Pretrpjela je ona i veliki požar 1574. godine, ali se obnovila u izvornom izdanju.

Sad razumijete zašto se Duždeva palata mora naći na spisku šta posjetiti u Veneciji, pa makar iako ste samo jedan dan u njoj.

Na spoljašnjem dijelu Duždeve palate uočićete sigurno “Papirnu kapiju”, vezu između Duždeve palate i bazilike Svetog Marka. Datira još iz 1438. godine. Kapija je ukrašena tornjevima, statuama, a iznad je dužd Francesco Foscari koji kleči pred lavom od Svetog Marka i simbolizuje kako se u Mletačkoj Republici pojedinac klanjao moći države.

A zašto “Papirna kapija”? Smatralo se da su baš ovdje pojedinci čekali da predaju zahtjev Vijeću.

U dvorišu palate opet bivate očarani. Dočekuje vas Foscari Arch i Scala dei Giganti, prekrasan slavoluk sa gotičkim tornjevima i statuama, uključujući i skulpture Adama i Eve umjetnika Antonia Rica. Tu je i veliko stepenište koje vas uvodi na glavni sprat Duždeve palate.

Međutim, divovsko stepenište ipak nije toliko impozantno kao Scala D’Ora, Zlatne stepenice, koje su ukrašene pozlaćenim stropom. Građene su od 1530-1559. godine i vode od prvog do drugog sprata, a zatim do trećeg sprata i prostorija kancelarija i prijemnih soba.

Interesantno je da su za vrijeme dana Republike, samo članovi Vijeća i duždevi počasni gosti mogli hoditi njima.

A gore na spratu, posebnu pažnju obratite na prostorije Sala del Maggior Consiglio, Sala del Collegio i Sala del Senato.

Sala del Maggior Consiglio je dvorana Velikog vijeća, izgrađena između 1340. i 1355. godine, bila je sjedište donjeg doma Venecijanskog parlamenta. Ovdje se raspravljalo o svim važnim odlukama koje su se ticale Republike. Mogla je da primi 1800 ljudi sa pravom glasa. Opčiniće vas njena veličina.

Posebnu pažnju obratite na Tintorettov raj koji ispunjava cijeli zid iza sjedišta dužda i najviših zvaničnika. U pitanju je najveća slika ulja na platnu na svijetu, dimenzija je 22 m * 7 m.

Još jedno remek djelo je na plafonu, djelo Veronesea.

Impresioniraće vas ova prostorija bez obzira koliki ste poznavalac umjetnosti.

Mnogi najljepšom prostorijom u palati smatraju Sala del Collegio i Sala del Senato. U pitanju je prostorija u kojoj se sastajao Kabinet pod predsjedavanjem dužda i gdje je Republika primala svoj najvažnije posjetioce.

Bićete svjedoci neprikosnovenih djela Tintoretta i njegovih učenika, kao i Veronesea.

Niz je odaja koje će vas opčiniti svojim istorijskim značajem kao i bogatstvom umjetničkih djela. Ali, kad putujete sa djecom, njih privuku sasvim neke druge stvari. Oni su pronašli Bocca di Leone (lavlja usta), koja su služila da se optužbe mogu tajno ubaciti, a njih bi analiziralo Vijeće desetorice.

Pored Lavljih usta je i prostorija gdje je zasjedalo Vijeće desetorice, odnosno tajni državni sud, koji je bio zadužen za tajnu policiju, odnosno kontrolu nad svim u Republici. Riječ je o mračnijoj strani djelovanja Mletačke Republike.

Na drugom spratu Duždevi apartmani. Skromno opremljeni. Svaki dužd je sam sebi opremao prostorije. Za vrijeme Napoleonovog povlačenja, on je ponio sa sobom sve što je mogao, tako da je u Duždevima apartmanima vrlo malo toga ostalo.

Međutim, i dalje posjeduju djela vrhunskih umjetnika, posebno ukrašene stropove i kamine, kao i jedan dio namještaja.

A za sve ljubitelje vojne istorije Venecije, tu je i Oružarnica. Kolekcija u kojoj ćete moći uživati prikazuje oklope iz 15. i 16. vijeka, mačeve, helebarde i samostrele. Tu je i vatreno oružje iz 16. i 17. vijeka, aparat za mučenje, oklopi za konje i oklopi korišteni na turnirima.

Interesantno je da se kolekcija počela skupljati u vrijeme Savjeta desetorice kao skladište oružja.

Nakon venecijanskog “zlatnog perioda” radovi na Duždevoj palati su znatno smanjeni. Jedno od većih radova je preseljenje zatvora u novu zgradu tokom 16. i 17, vijeka, koja je sa Palatom povezana Mostom uzdaha.

Prilikom posjete Palate, zavirićete i u najstroži republički zatvor, Ne bi čovjek vjerovao koliko to može biti interesantno djeci.

Takođe sa posjetom Palate, prelazite preko Mosta uzdaha i bivate svjedoci poslednjeg pogleda zatvorenika ka Veneciji. Više o ovome u nastavku priče o Mostu uzdaha.

Republički zatvori unutar Duždeve palate su bili sigurno najozloglašeniji. Vlažne i slabo osvjetljene male ćelije nikome nisu dale mogućnost izbavljenja.

Posebno su bile strašne niske ćelije pod olovnim krovom koje su ljeti bile popute peći.

Jedini koji je uspio pobjeći iz ovog rigoroznog zatvora je slavni zavodnik Giacomo Casanova.

Važni savjeti:
Imajte u vidu da je Duždeva palata jedna od najatraktivnijih znamenitosti Venecije i da je svima na spisku “šta vidjeti u Veneciji” pa i da ste samo jedan dan u Veneciji. Predlažemo vam rezervaciju ulaska i “skip the line” verziju. Ogromni su redovi ispred Palate.
Kupovinu ulaznica je možda najlakše kombinovati sa ulaznicama za baziliku Svetog Marka.

A za radno vrijeme pogledajte zvanični sajt Duždeve palate
Ukoliko kupite posebne ulaznice, bićete u mogućnosti da posjetite Vijeće tri šefa Savjeta desetorice, Inquisitors Hall i Stanza della Tortura, gdje su zatvorenici prisiljavani da priznaju svoju krivicu dok su sudije gledala. Takođe možete posebnom ulaznicom posjetiti i najstrašnije zatvorske ćelije pod olovnim krovom u kojima je boravio i čuveni Kazanova prije samog bjekstva.

Most uzdaha (Ponte dei Sospiri)

Most uzdaha je definitivno jedan od najpoznatijih mostova na svijetu. Imao je on svoje posebno značenje i u 16. vijeku kada su njim hodili zatvorenici u svoje ćelije iz Palate preko kanala, ali i potpuno drugo značenje sada u modernom dobu.

Zašto Most uzdaha?

Postoje dvije teorije oko njegovog naziva.

Most uzdaha je dizajnirao i izgradio Antonio Contino 1600. godine. Most je zatvorenog tipa, napravljen od bijelog vapnenca i samim svojim izgledom mami poglede prolaznika.

Njegova prvenstvena svrha je bila da zarobljenike prevede preko kanala iz sobe za ispitivanje u zatvorske ćelije ili komore za izvršenje kazne.

Prema legendi, zatvorenici su često uzdahnuli pri prelasku preko mosta i poslednjem bačenom pogledu na Veneciju kroz jedan od dva prozora. Otuda i naziv Most uzdaha.

Posjetom Duždeve palate možete biti jedan od svjedoka kako je to izgledalo.

Druga teorija dobijanja imena Most uzdaha je po uzdasima zaljubljenih parova dok se voze ispod njega.

Moderna legenda o mostu glasi da će vječno ostati zaljubljeni oni parovi koji se ispod mosta poljube baš pri zalasku sunca. Nemojte se zato čuditi što ćete vidjeti mnoštvo gondola baš ispod Mosta uzdaha.

Zanimljivo je da danas postoje dvije kopije Mosta uzdaha i to obje u Engleskoj. Jedna je u Oxfordu, a druga u Cambridgeu.

Crkva Svetog Đorđa (grčka pravoslavna crkva)

Na 100 m od Trga Svetog Marka smjestila se pravoslavna crkva Svetog Đorđa stara 500 godina. Lako ćete je uočiti po svom krivom tornju.

Bila je sjedište Grka u Veneciji. I danas ćete u njenoj blizini uočiti znatan uticaj prisustva velikog broja Grka.

Iako su Venecija i Vizantija bile u dobrim odnosima, ipak se pravoslavni obred nije smio izvoditi u Veneciji sve do 1498. godine.

Međutim 1539. godine je odobrena izgradnja crkve, te ljudi izbjegli iz Vizantije za vrijeme osvajanja Carigrada od strane Mehmeda Osvajača pristupaju pravljenju crkve Svetog Đorđa.

Kako bi se obezbijedila sredstva za njenu izgradnju, porez na brodove koji su dolazili iz pravoslavnih zemalja se usmjeravao na pravljenje ovog grčkog pravoslavnog vjerskog objekta.

San Giorgio Maggiore

Ako želite malo da se izdvojite iz gužve i da Veneciju posmatrate iz drugog ugla, onda se uputite na San Giorgio Maggiore.

Ne očekujte previše sadržaja na malenom ostrvcetu.

Od zanimljivosti dočekaće vas crkva i toranj sa kog se pruža prekrasan pogled na Veneciju.

Ako dolazite samo na jedan dan u Veneciju, San Giorgio Maggiore možete i izostaviti sa spiska “šta posjetiti u Veneciji”.

Ulaz u baziliku je besplatan, a uspon na toranj je 6€ za odrasle i 4€ za djecu.

I još nešto bitno da pomenem, uspon na vrh tornja može i liftom.

Klik na radno vrijeme i dobićete tražene informacije.

Kako doći do San Giorgio Maggiore?

Do San Giorgio Maggiore možete doći Vaporetom broj 2 iz stanice San Zaccaria.

Canal Grande (Veliki Kanal)

Kanal Grande je glavna vodena ulica Venecije. U pitanju je najveći vodeni tok koji vijuga kroz grad u obliku obrnutog slova “S”.

Svakako je atrakcija Venecije koja se ne može zaobići.

Vožnja Canalom Grande je posebna avantura. Morate doživjeti ovu žilu kucavicu Venecije. Osjetiti ovu užurbanost, jurnjavu. Gledajte turiste kako se voze gondolom, vodenim taksijem, trajektom, vaporetijem, ali posmatrajte i policajce u čamcima, radnike čistoće na brodićima, kako se vodenim tokom prenosi pošta, kako se prodavnice snabdijevaju robom.

Mnoge kuće uz Veliki Kanal imaju pristup samo sa vode, odnosno baš sa ovog kanala.

Na vrhuncu moći Venecije, svako ko je želio da se istakne, morao je imati kuću uz Canal Grande. Zato sada vožnjom Velikim Kanalom možete uživati u velelepnim zdanjima raskošnih palata iz perioda od 13. do 18. vijeka.

Redaju se neke od predivnih najpoznatijih palata kao što su Casa D’Oro, Cassa Rezzonico i Palazzo Grassi.

Tu su i zgrada opere La Fenice, crkva Santa Maria della Salute, Rialto riblja pijaca.

Prolazite vi i ispod najpoznatijih mostova kao što su Ponte Rialto, Ponte dell’Academia i Ponte Degli Scalzi.

Kako se voziti Canalom Grande?

Mi preporučujemo vožnju Vaporetom 1 ili Vaporetom 2. Doduše, u pitanju je javni prevoz, ali mi smo odnosnom cijene i kvaliteta vrlo zadovoljni.

Vožnja traje od Porta Rome do San Marco, odnosno cijelim Canalom Grande. Razlika je jedino što je Vaporeto 2 espresna linija i ne staje na svim stanicama, a Vaporeto 1 staje na svim stanicama i bolja je za prvi prolazak kanalom.

Pokušajte pri vožnji da ostanete na otvorenom dijelu, za bolji doživljaj kanala.

Postoji još mogućnost prolaska posebnim turističkim turama ili gondolom. Mada, iskreno, nama je veći utisak ostavila vožnja gondolom kroz manje kanale, nego kroz Canal Grande, ali o tome ćemo više u nastavku.

2. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI

Drugi dan posjete Venecije je jednim dijelom rezervisan i za kvart imućnih, ali i za kvart zanatlija. Zavirićemo i na pijacu, uživati u najpoznatijim svjetskim mostovima, čuvenoj operskoj kući, najneobičnijoj biblioteci, crkvi opjevanoj i u našim pjesmama i konačno voziti se gondolom.

Rialto pijaca

Obožavamo, ali naprosto obožavamo zaviriti u pijace, jer tako najbolje upoznajemo neki kraj. Rialto pijaca je svakako jedna od obaveznih lokacija na spisku

Smjestila se uz Canal Grande i još od 11. vijeka na svojim štandovima nudi svježe voće i povrće, sireve, začine. Ali, kakve sve ovdje svježe ribe možete pronaći. Carstvo morske ribe je ispred vas. Mi smo se zaista izgubili uživajući u nepreglednom polju morskih životinja.

Očekujte i jak miris ribe, začina, voća, ali sve je besprijekorno čisto i moramo priznati vrlo edukativno i interesantno.

Prilikom planiranja itinirera, imajte u vidu da Rialto pijaca ne radi nedjeljom.

Znate li da je u blizini Rialto pijace nastala riječ BANKROT?

Malo ispred pijace, u blizini mosta Rialto je mali trg gdje su poslovali mjenjači novca. Imali su svoje male drvene klupe koje su nazivali “banco”. Ako više nije postojala mogućnost da posluju, njihova klupa, odnosno “banco” bi se razbila na komade “banco ruptum”, što je osnova za sadašnju riječ “bankrot”.

Na ovom istom trgu nalazi se statua klečeće figure sa velikim kamenom na ramenima. U pitanju je Lapis Legibus Reip, sa koga je Orator svakodnevno objavljivao vijesti o finansijama, kao i mjesto odakle su se proglašavali zakoni Mletačke Republike.

Okolina Rialto tržnice krije i Chiesa di San Giacomo di Rialto, vjeruje se da je u pitanju najstarija crkva u Veneciji. Potiče još iz 5. vijeka.

Most Rialto (najstariji i najznačajniji most na Canal Grande)

U gradu mostova je svakako jedna od obaveznih znamenitosti na spisku “šta posjetiti u Veneciji” i najstariji most na najvećem kanalu, most Rialto. Od 16. do 19. vijeka je bio jedini most kojim se mogao preći Canal Grande pješke.

Gradio se on od 1588-1591. godine. Zanimljivost vezana za njegovu gradnju je da su se nadmetali mnogi umjetnici i arhitekte ko će da napravi najbolji projekat za izgradnju mosta. U nadmetanju su učestvovali čuveni Mikelanđelo, Sansavina i Palladi, ali je pobjedu odnio Antonio da Ponta.

I nakon toliko stotina godina od kada krasi Veneciju, njegova ljepota ništa nije umanjena i dalje budi svjetsku pažnju i oduševljava prolaznike.

Prepun je most prodavnica i zanatlijskih radnji. Sve vrvi od turista i šarene raznolike ponude venecijanskih suvenira.

Ali, kako i ne bi, kada je tako specifičan i impozantan. Ne bi se smio most Rialto preskočiti pa ni ako ste samo jedan dan u Veneciji.

Scala Contarini del Bovolo

Scala Contarini del Bovolo su spiralne vanjske stepenice iz 15. vijeka.

One su sastavni dio jedne od zgrada, ali malo zbog svoje sličnosti sa krivim tornjem u Pisi, malo zbog svoje prekrasne arhitekture u kojoj se prepliću renesansa, gotika i venecijansko-vizantijski stil, postale su popularne među turistima.

Uspon do vrha stepenicama u potrazi za prekrasnim pogledom na Veneciju je moguć na svakih pola sata.

Ulaz se naplaćuje 8€ za odrasle, za mlađe od 26 godina 6€, a za mlađe od 12 godina ulaz je besplatan.

Most Academy (Ponte dell Accademia)

Tri vijeka nakon gradnje prvog mosta preko Canal Grande, u 19. vijeku, nikao je i most Academy.

Sadašnji Ponte dell Accademia nije novi most, on je izgrađen 1985. godine, a njemu je prethodio drveni most visoke gradnje, ali nakon što se utvrdilo da je most isuviše opasan, izgrađen je novi u sadašnjem obliku.

Zašto Most Academy?

Most je dobio naziv zato što prelazi Veliki kanal i direktno vas vodi u Galleria dell Accademia, jedan od najpoznatijih muzeja Venecije.

Most Academy je specifičan za putoholičare i što vas uvodi u jedan poseban kvart Venecije, u Dorsoduru.

Uvucite se duboko u naselje, lutajte ulicama. Uputite se do Squero di san Trovaso, zgrade brodogradilišta iz 17. vijeka. Podsjetiće vas na drvenu kolibu. Smjestite se negdje preko puta i posmatrajte kako izgleda zanatska radionica u kojoj se pravi čuvena gondola. Nema ih još puno u Veneciji.

A onda napravite pauzu. Smjestite se u jedan od lokala uz Canale Della Giudecca, naručite Aperol Spritz, djeci gelato, opustite se i uživajte.

Poslije nam zahvalite za ovaj prijedlog.

Santa Maria della Salute

Santa Maria della Salute je svakako velelepna građevina u stilu klasične i vizantijske umjetnosti koja će vam privlačiti pažnju i sa Trga Svetog Marka, i pri vožnji Canalom Grande i sa Mosta Academy, odnosno sa bilo kog mjesta sa kojeg je možete uočiti.

Sagrađena je u 17. vijeku na mjestu gdje se Canal Grande spaja sa zalivom Svetog Marka kao svetište Djevici Mariji zbog spašavanja Venecije od kuge.

Krajem 16. i početkom 17. vijeka Venecijom je harala opaka bolest, kuga, koja je ubila trećinu njene populacije. Senat se obavezao sagraditi crkvu posvećenu Djevici Mariji ako se kuga povuče, što je i učinio 1687. godine. Zanimljivo je da je gradnja trajala 50 godina.

Takođe je odlučeno i da se svake godine 21. novembra, na dan Ukazanja Blažene Djevice Marije održava procesija od Trga Svetog Marka do Santa Maria della Salute. Tradicija se održala do danas.

Unutrašnjost crkve je takođe zanimljiva i krije brojna remek djela.

Ističe se oltarska skulptura “Madonna zdravlja” koja pokreće demonsku kugu iz Venecije. Tu je i Tintorettovo ulje na platno “Svadba u Kani”, koje predstavlja jedno od njegovih remek djela.

Tizian je Santa Maria della Salute podario vrhunska djela kao što su “David i Golijat”, “Kain i Abel”, te “Žrtvovanje Izaka”.

Svakako vrijedno pomena je i da je o Santa Marija della Salute pisao i naš poznati pjesnik Laza Kostić.

Teatro La Fenice (jedna od najznačajnijih operskih kuća na svijetu)

Teatro La Fenice je jedan od najznačajnijih i najpoznatijih operskih kuća na svijetu, ali i najstarijih u Evropi.

Postoji mogućnost da je samo turistički obiđete, ali i da prisustvujete nekoj od umjetničkih izvedbi.

Otkud naziv Teatro La Fenice, pa zato što je u svojoj istoriji spaljen tri puta, ali se svaki put uzdigao iz pepela.

Poslednja obnova je bila 2004. godine.

Ako niste u mogućnosti prisustvovati nekoj operi, koncertu ili baletu, obavezno se ušunjajte u teatar i uživajte u raskoši, blještavilu, zapanjujućim detaljima i motivima. Imaćete osjećaj kao da ste se vratili u 19. vijek, jer je baš u tom stilu i uređen.

Pažnju će vam svakako privući i raskošne lože, a najviše centralna, odnosno Kraljevska loža, koja je prvenstveno urađena za Napoleona, da bi se kasnije preuredila za kraljevsku porodicu.

Morate se uvući u najljepšu ložu i osjetiti se kraljevski, bar na trenutak, te bacite pogled na kompletni fascinantni teatar.

U toku posjete imaćete mogućnost da se prošetate i kroz prekrasne dvorane Teatra La Fenice.

Po dolasku u teatar ili već kod kuće obavezno instalirajte aplikaciju Teatro La Fenice koja će vas kao audio vodič provesti kroz impresivni teatar. Ono što je posebno zanimljivo je da postoji audio vodič za djecu, ali i za odrasle. U teatru je obezbijeđen wi-fi, pa nije problem ni kod njih izvršiti instaliranje.

Obavezno na spisak “šta posjetiti u Veneciji” ubacite i teatar iz 1792. godine. Oduševiće vas, sigurni smo u to.

Za više informacije o radnom vremenu i cijenama ulaznica posjetiti zvanični sajt https://www.teatrolafenice.it/en/.

Liberia Acqua Alta (plutajuća biblioteka)

Liberia Acqua Alta je slavna biblioteka pogotovo među korisnicima društvenih mreža. Nerijetko ćete vidjeti fantastične fotografije baš iz Liberia Acqua Alte.

Kako je Venecija podložna poplavama, ista sudbina često zadesi baš i ovu popularnu biblioteku. Međutim, vlasnik nije htio ni da čuje da se knjige bacaju iako su vodom uništene, pa je od njih napravio zaštitne zidove, stepenice… Baš ove kreacije su jedna od najpopularnijih mjesta za fotografisanje.

Važno je navesti i da u Liberia Acqua Alta možete kupiti mnoštvo knjiga, ali i suvenira.

Očekujte ooogromnu gužvu, a na ulazu je i upozorenje da čuvate svoje vrijedni stvari od lopova.

Što se nas tiče, možete je i izostaviti sa spisak “šta posjetiti u Veneciji”, ukoliko nemate previše vremena.

Vožnja gondolom

Vožnja gondolom je najzanimljivije iskustvo pri posjeti Venecije. Nama se nalazilo na vrhu liste obaveznih stvari za uraditi u Veneciji i vjerujte da je opravdalo svoje tako visoko kotirano mjesto.

Jedinstveni drveni dugački čamac koji se provlači ispod mostova, uskim kanalima, Canalom Grande, kroz najskrivenije kutke Venecije je svakako doživljaj koji se ne zaboravlja.

Nas je najviše plašilo gdje ćemo naći adekvatnog gondolijera, gdje su im stanice i kuda je najbolje da se vozimo.

Vjerujte da ih ima širom Venecije. Vrlo lako ćete ih pronaći.

Najskuplji su oko Trga Svetog Marka i drugih najpoznatijih znamenitosti. Možete se voziti Canalom Grande ili nekim uskim mirnim uličicama. Najbolje da malo prošetate gradom, upoznate grad, pa donesete odluku kojim kvartom biste najviše voljeli provozati se u gondoli. Baš zato smo vožnju gondolom ostavili za drugi dan.

Mi smo našeg gondolijera pronašli na putu od željezničke stanice do pijace Rialto i vozili se malo uskim sporednim kanalima, ali jednim dijelom i Canalom Grande.

Više nam se svidjela vožnja uskim kanalima. Više nam se dopalo čuti izvorni zvuk Venecije bez glasova turista, kada vidimo njih dvoje kako ispijaju kafu na svojoj terasici okruženi cvijećem, kada osjetimo život Venecije, kada im zavirimo u njihove skrivene prilaze kući, pa reklo bi se i u njihove odaje.

Žive oni svoj život u svojoj svakodnevici, a vi ste tu da ga malo iz gondole upoznate.

Iznad vas veš se suši. Zalivaju cvijeće, promatraju da li će nekoga politi vodom. Mašu vam, a vi razvučete osmijeh zadovoljni svim doživljenim.

Još uvijek mi odzvanja glas gondolijera “oooo leeee” kada najavljuje naš dolazak iza ugla zgrade i bezbroj njegovih pošalica kako bi nam vožnju učinio što prijatnijom.

35 minuta je trajala naša kraljevska vožnja, a urezala se kao da je bila vječnost.

Ako se pitate kakve su cijene, u vrijeme naše posjete je 35 minuta koštalo 90€ za nas 5. Ali da bismo ponovo, bismo sigurno, jer vrijedi.

3. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI

Dan rezervisan za najšarenije ostrvo, radionicu za proizvodnju stakla i jevrejski geto sa svojim znamenitostima.

Ispred vas je plan šta posjetiti u Veneciji treći dan, a da je pri tome on sadržajan, edukativan, zabavan i romantičan.

Kvart Cannaregio (jevrejski geto)

Da bi se Venecija u potpunosti doživjela, morate proći kroz sva njena naselja, samim tim nemojte izostaviti ni kvart Cannaregio, jevrejski geto.

Godine 1516. vladari u Mletačkoj Republici su odredili dio grada u kojem će stanovati samo Jevreji. Bilo je zabranjeno napuštati jevrejski geto od zalaska do izlaska sunca, a vrata geta su bila dobro čuvana.

Međutim, i pored navedenih ograničenja, Jevreji su uspjeli zadržati svoje dobre pozicije u društvu kao uspješni trgovci, bankari, farmaceuti…

Ograničeno kretanje im je trajalo oko 270 godina, sve do osvajanja Mletačke Republike od strane Napoleona. Zidovi i kapije su srušeni, a Jevrejima je omogućeno slobodno kretanje.

I kad se zavučete u ovaj dio grada, imaćete osjećaj kao da ste u nekoj drugoj Veneciji. Potpuno su drugačije zgrade, drugačije su im boje, malo zagasitije, nemaju ni puno raskoši na sebi.

Osjetićete drugačiju energiju ljudi, više ćete se sresti sa stanovnicima Venecije, osjetiti njihovu svakodnevicu, razgovor, ispijanje kafe, šetnje… Oko vas veš koji se suši, djeca koja se na ulici igraju. Reklo bi se Venecija u svom domaćem izdanju svojih stanovnika.

Obožavamo zaviriti u ovakve kvartove, da istinski osjetimo život jednog grada.

Imamo i jedan prijeteljski savjet za vas. U kvartu Cannaregio imate mnoštvo dobrih restorana sa pristupačnim cijenama. Idealno mjesto za obradovati nepce venecijanskim tradicionalnim jelima.

Despar Teatro (prodavnica sa najljepšim zidnim dekoracijama)

Despar Teatro je nezvanično najljepši supermarket u Italiji.

Vrlo zanimljiva prodavnica sa najljepšim zidnim dekoracijama što sam u nekom marketu vidjela.

Despar Teatro je imao vrlo burnu istoriju. Nekada je bio pozorište, pa bioskop. Koristio se i u svrhe univerziteta Ca’Foscari, pa je jedno vrijeme bio i napušten, da bi se renovirao i sa svojim prelijepim freskama bljesnuo kao najljepša prodavnica.

Zanimljiv ambijent, priznaćemo. Vrijedi ga posjetiti ako ste u blizini.

Ulaz se ne naplaćuje, ali izlazite uz bar kod sa računa.

Crkva Madona del Ortou

Ako se pitate gdje je grobnica slavnog Tintoretta, otkrićemo vam da je baš u Veneciji, u crkvi Madona del Ortou u kvartu Cannaregio

U pitanju je matična župa Tintoretta i čuva niz njegovih djela.

Svakako jedna od znamenitosti koju trebate staviti na spisak “šta posjetiti u Veneciji”.

Radno vrijeme od ponedjeljka do subote od 10-17h.

Cijena ulaznice je 3€ i ne očekujte veliku gužvu.

Ostrvo Murano (ostrvo poznato po proizvodnji šarenog stakla)

Ostrvo Murano je ostrvo poznato po proizvodnji šarenog stakla i iskreno nas su oborila s nogu njihova umjetnička djela.

A još kad znate da oni još uvijek ove nevjerovatne kreacije prave duvanjem u staklo, tek onda se pažljivo zagledate u svaki izloženi primjerak u izlogu i ne možete da vjerujete da je to ljudskih ruku djelo.

Vjerujte da je ostrvo preplavljeno prodavnicima figurica od stakla, ali i fabrikama stakla u kojima možete prisustvovati samom činu pravljenja figurica od vrhunskih majstora.

Pa naravno da smo morali iskusiti ovo nevjerovatno iskustvo. Zaista ga svima od srca preporučujemo.

Dok vam majstor svojim spretnim pokretima i duvanjem u staklu pokazuje kako napraviti prekrasnog konja koji se propinje i provede vas kroz cjelokupan proces od zagrijavanja stakla u peći, duvanja u njega, oblikovanja, hlađenja, pa sve do prezentacije nevjerovatne kreacije, voditelj vas sve vrijeme na više jezika upućuje o samom procesu proizvodnje. Vrhunsko iskustvo. Događaj za pamćenje.

Na kraju prezentacije vas provedu kroz svoju prodavnicu u kojoj možete kupiti vrhunska djela majstora. Imajte na umu da stakleni predmeti uopšte nisu jeftini.

Zanatske radnje su definitivno obavezne na spisku “šta posjetiti u Veneciji”.

U vrijeme naše posjete ulaznica je bila 5€ za odrasle, a za djecu mlađu od 6 godina, ulaz je besplatan.

Možete rezervaciju izvršiti ranije, a ako imate vremena, malo se prošunjajte, malo raspitajte, izaberite radionicu koja vama odgovara i sačekajte prvi slobodan termin. Ulaz je na svakih sat vremena otprilike.

Ostrvo je puno radionica vjerujte.

Murano je postalo glavno mjesto za proizvodnju stakla još 1291. godine, kada su se zbog opasnosti od požara svi proizvođači stakla morali preseliti na ostrvo Murano.

Staklarstvo se razvija i počinje se sa izvozom predmeta od stakla. Prvo su to bile staklene perle i ogledala, a kasnije predmeti proizvodeni od aventurin stakla koje je stvoreno u Muranu. Proslavljeni su i lusteri iz Murana.

Tako ostrvo Murano postaje centar srednjovjekovne Evrope po proizvodnji stakla.

Život ostrvljana je imao dvije strane medalje.

Od 14. vijeka ostrvljani su mogli nositi mač poput plemića, imali su imunitet od kaznenih progona, njihove kćerke su se mogle udavati u najbolje plemićke kuće.

Ali, nisu smjeli napustiti ostrvo ni pod kakvim uslovima. Mletačka Republike je željela da zaštiti tajnu proizvodnje stakla, što je, priznaćete, u to doba bila izuzetna skupa roba.

Ostrvo Burano (najšarenije ostrvo)

Da li znate da je Burano jedno od 25 najljepših sela na svijetu?

To je našarenije mjesto koje sam vidjela. Posebne i svakako vrijedne njegove posjete su kuće vrlo jarkih boja.

Mislila sam da je to samo jedna ulica koja se uvijek prikazuje na fotografijama. Ali, ne, bukvalno je cijelo ostrvo šareno i vrlo izražajanih boja.

Interesantno je da i kada vlasnik danas želi da oslika svoju kuću, prvo mora da podnese zahtjev gradskoj upravi, koja konačno određuje koje boje će biti fasada.

Postoje dvije legenede o bojama kuća:
Zbog guste magle u zimskim mjesecima, ribari su bojili kuće u jarkim različitim bojama, da bi ih po povratku mogli Bilo im je teško u gustoj magli u uskim kanalima pronaći svoju kuću, kada su sve bile iste.
Da bi se raspoznali različiti ogranci u porodicama.

Burano je sada malo mirno selo sa oko 2500 stanovnika.

Do 16. vijeka glavna privredna djelatnost ostrva Burana je bila ribarstvo. Međutim, svijetom se pročulo da žene sa ostrva Burana rade prelijepu čipku, tada čipka postoje glavni izvozni proizvod ostrva Burana.

Čipkarstvo je oslabilo 1700-ih, ali se 1872. godine otvara škola čipkarstva i ono ponovo doživljava procvat.

I sada na ostrvu Buranu možete pronaći čipkane proizvode, iako ima samo par čipkarnica.

Nemojte napustiti ostrvo Burano, a da niste probali Buranov essi. U pitanju je slatka punjena delicija, kao kiflica, u obliku slova “S”.

I ako nas pitate, obavezno, ali obavezno ostrvo Burano ubacite na spisak “šta posjetiti u Veneciji”. Iznenadićete se njegovom ljepotom i unikatnošću.

Prije odlaska u Veneciju pročitajte 19 zanimljivosti o Veneciji koje će vas zaintrigirati.

Venecija je sigurno destinacija koju morate posjetiti bar jednom u životu. Međutim, put u Veneciju nije potpun, ako ne posjetite i Veronu, pa bar na jedan dan. Mi imamo sjajan prijedlog kojih 14 impresivnih znamenitosti Verone posjetiti u jednom danu za samo 27€.

The post 3 dana u Veneciji za njen potpun doživljaj appeared first on Putovanja za pet.

19 zanimljivosti o Veneciji koje će vas sigurno zaintrigirati

GASTROBARBA — Sat, 08 Feb 2025 08:03:34 +0100

Venecija je svakako destinacija koja se mora doživjeti bar jednom u životu. O njenoj ljepoti, ali i o kulturnom i istorijskom bogatstvu su mnogi pisali. I uvijek je neiscrpna tema zanimljivih informacija. Mi ćemo vam pisati o 19 zanimljivosti o Veneciji koje će vas sigurno zaintrigirati i koje bi trebali znati prije same njene posjete.

Učinite vaš obilazak Venecije zanimljivijim i sadržajnijim.

Saznajte zanimljivosti o njenoj gradnji, zašto je lav svuda u gradu, između kojih stubova ne smijete proći, ko je jedini uspio pobjeći iz republičkog zatvora i kojom prevarom se poslužio, koji su škakljivi razlozi početka korištenja venecijanskih maski i mnoge druge interesantne priče. Pa da počnemo ?!

1. Venecija leži na 30.000.000 pilota

Da li ste znali da je konstrukcija koja nosi Veneciju od drveta, a ne od metala ili kamena?

Naime, u knjizi iz 17. vijeka je detaljno navedeno kakav je bio proces konstrukcije Venecije. Takođe je u istoj knjizi objašnjeno da je za građenje temelja crkve Santa Maria Della Salute iskorišćeno 1.106.657 stubova od drveta dužine 4 metra.

Kako stubovi nisu istrulili?

Prvo pitanje koje se pojavljuje u svima nama.

Drvo propada usled djelovanja mikroorganizama kao što su gljivice, bakterije i slično. Mikroorganizmima je potreban kiseonik koga pod vodom nema. Stalno prisustvo soli u morskoj vodi na drvo utiče da se ono praktično “okameni”, odnosno dobije strukturu kamena.

Venecija leži na 30.000.000 pilota. Uglavnom je korišteno drvo joha, koje je otporno na vodu.

2. Venecija leži na 118 ostrva, 170 kanala i 417 mostova

Venecija leži na 118 ostrva razdvojenih sa 170 kanala, a preko njih vodi 417 mostova, od kojih je njih 72 privatno vlasništvo.

Postoje ostrva do kojih se može doći samo brodom, od kojih su najpopularniji Murano, Burano i Torcella.

3. Venecijanske maske

Karneval u Veneciji je svakako jedna od najpoznatijih svjetskih manifestacija.

A da li ste znali da su se venecijanske maske nekada nosile da bi ljudi bili neprepoznatljivi i sakriveni, kako bi se mogli slobodnije ponašati, pa nerijetko i prepustiti porocima.

U Veneciji su se maske nosile kroz karnevalske svečanosti kako bi se proslavio dolazak proljeća. Međutim, bilo je još perioda u godini kada su one bile dozvoljene.

Razlozi nošenja maski su često bili i polukriminalni. Ljudi su se nerijetko sakrivali od ljudi kojima duguju novac, pa i od supruga ili muževa svojih ljubavnika/ca.

Nemili događaji su se dešavali i u samostanima. Maskirani u žene, muškarci su se prepuštali opaticama. Dužd je zbog ovoga čak 1458. godine zabranio maske pri posjeti samostana.

Venecijanske maske su se sve više koristile u neprihvatljive svrhe, pa im se upotreba sve više ograničavala. 1703. godine su zabranjene i u kockarnicama. Na kraju su dozvoljene samo na službenim banketima i u doba karnevala.

Venecijanske maske su nekada bile obavezne. Na primjer, udate žene su ih morale nositi u pozorište.

Ljekari su obavezno morali nositi maske sa kljunom pri posjeti oboljelih od kuge. U kljun bi obavezno stavljali aromatična bilja kako bi se zaštitili od smrada zaraženih.

4. Zašto je lav svuda u gradu?

Lav je jedan o najprepoznatljivijih simbola Venecije. Vidjećete ga svuda u gradu.

Prema legendi, anđeo se evanđelisti Marku prikazao u obliku lava i najavio mu da će ga jednog dana častiti i slaviti.

Ako putujete sa djecom, odlična zabava je da širom Venecije idete u potragu za lavovima. Uočičete ih na mostovima, zgradama, crkvama…

Primijetićete da postoje krilati i nekrilati lavovi. Krilati lavovi mogu biti sa otvorenom ili zatvorenom Biblijom. Ako je Biblija otvorena, znači da je statua napravljena kada je Mletačka Republika bila u miru, a ako je zatvorena, znači da je u njoj tada bio rat.

Priznaćete da zanimljivosti o Veneciji itekako doprinose boljem i zabavnijem doživljaju Venecije.

5. Patere – nesvakidašnji primjerci ulične umjetnosti iz 12-14. vijeka

Ako ste u potrazi za blagom u Veneciji, obavezno tražiti patere, kružne reljefe na bočnim stranama zgrada. Riječ je o originalnoj uličnoj umjetnosti iz 12-14. vijeka.

Nastali su iz Vizantijske kulture i najstarija su vrsta javne umjetnosti. U Veneciji ih ima 482.

6. Orao koji jede glavu zeca

Posmatrajući kuće u Veneciji, potražite orla koji jede zeca. Predstavljao je simbol dobra nad zlom i vjerovalo se da štiti kuću od zlih duhova.

7. Kako je Kazanova jedini uspio pobjeći iz najstrožeg zatvora

Zatvori Mletačke Republike unutar Duždeve palate su bili sigurno najozloglašeniji zatvori. Vlažne i slabo osvjetljene male ćelije nikome nisu dale mogućnost izbavljenja.

Jedini koji je uspio pobjeći iz ovog rigoroznog zatvora je slavni zavodnik Giacomo Casanova.

Kako je pobjegao čuveni Kazanova?

Kazanova je napravio rupu na plafonu i spustio se pomoću čaršafa na niži sprat.

Čuvari su čuli buku. Prostorija u kojoj je bio Kazanova je bila spolja zaključana. Pomislili su da su slučajno zaključali nekog od činovnika, jer je bio u civilnoj odjeći. Ljubazno su mu se izvinuli i ispratili ga do izlaza.

8. Kameni bunari na trgovima

Kako su Mlečani imali vodu za piće u sred lagune?

Mlečani su u svakom kampu napravili kamene bunare, odnosno cisterne obložene pijeskom koje su sakupljale i prečišćavale kišnicu.

Sad kad znate ove zanimljivosti o Veneciji, sigurno ćete na svakom kampu uočiti po jedan kameni bunar.

9. Venecija ima samo jedan trg

Da li ste znali da Venecija ima samo jedan trg (piazza)?

Trg Svetog Marka je jedini trg (piazza) u Veneciji, dok se svi ostali zovu „campi“.

Inače je najniži plato u Veneciji upravo Trg Svetog Marka, te je vrlo često poplavljen, najčešće u aprilu i oktobru.

10. Stubovi između kojih ne smijete proći

Dolaskom sa pristaništa na Trg Svetog Marka dočekuju vas dva divovska stuba. Na njihovom vrhu dva sveca, zaštitnika Venecije: Sveti Marko u obliku krilatog lava i Sveti Teodor.

Postoji sujeverje u Veneciji da nikako ne smijete šetati između ova dva stuba. Na njima su ljudi pogubljeni, pa se prolazak smatra baksuznim.

11. Zanimljivosti o venecijanskim gondolama

Gondole su simbol istorije, tradicije i romantike u Veneciji, a vožnja gondolom svakako predstavlja jedno od najzanimljivijih iskustava. Za gondolu su vezane broje zanimljivosti koje ćemo i podijeliti sa vama.

Gondole su nekada redovno koristili Mlečani, posebno gornje klase.

Prije nekoliko stotina godina bilo ih je oko 10.000, dok ih je sada nešto više od 400.

Gondola je u suštini jedinstveni drveni brod ravnog dna. Pravi se ručno i sastoji se od 280 komada drveta napravljenih od 8 različitih vrsta drveta: hrasta, jele, trešnje, ariša, orasa, lipe, mahagonije i bresta. Dugačka je 11 metara i teška 600 kg. Za njenu izradu je potrebno 6 mjeseci, a njena vrijednost je oko 40.000 evra.

U Veneciji je sve manje vozača gondola, odnosno gondolijera.

Da biste postali gondolijer, morate posjedovati profesionalnu licencu. Ona se dobija nakon 400 sati obuke i dobiju je samo 3 ili 4 osobe godišnje. Uz sve to, morate položiti i ispit iz venecijanske istorije i arhitekture.

S obzirom da se zanat i karijera gondolijera generacijama prenosila sa oca i sina, među gondolijerima nije postojala niti jedna žena.

Još jedna od zanimljivosti o Veneciji je i da je nakon skoro hiljadu godina isključivo muškog posla gondolijerstva, Giorgia Boscolo, kći gondolijera, oko 2010. godine postala prva licencirana gondolijerka u Veneciji.

Zašto su u Veneciji sve gondole crne?

Većina gondola je danas crna, a razlog za to potiče još iz 16. vijeka. Bogati venecijanski mladići su se u svom imućstvu takmičili i na taj način što su se nadigravali čija će gondola biti raskošnija. Trudili su se da što bogatije i što šarenije okite svoje gondole. Time su dobijali i bolji status u društvu.

Da bi se tome stalo u kraj, Mletačka Republika 1562. godine donosi zakon da sve gondole budu crne.

Posmatrano sa praktične strane, u to vrijeme se katran često koristio kao zaštita drveta od vlage i vode, pa je crna boja gondola davala i praktično rješenje očuvanja i dugovječnosti gondola.

12. Zabranjeni su auti, bicikli i skateboardi

U samom gradu, ostrvskom dijelu Venecije nema automobila. Umjesto puteva, tu su kanali. Zabranjeni su i bicikli, roleri i skateboardi. Ako bi vas uhvatili sa nekim od ovih prevoznih sredstava, usledila bi visoka kazna.

Ali je dobra fora kada djeci povičete „pazi motor“. Prvi put se zaista i sklone. Navika je čudo, a zabave nikad previše.

13. Kako su prokrijumčarene mošti Svetog Marka

Bazilika Svetog Marka je simbol Venecije i sigurno je jedna od znamenitosti koju ćete obići pri posjeti Venecije.

Zanimljivosti o Veneciji se vežu i za samu baziliku, odnosno mošti Svetog Marka.

Bazilika Svetog Marka je postala važna 829. godine, kada su ostaci Svetog Marka prenijeti u Veneciju iz Aleksandrije i baš u bazilici pokopani. Prokrijumčarili su ga venecijanski trgovci. Prenijeli su ga u bačvi sa usoljenim svinjskim mesom, i tako prošli kraj muslimanskih stražara. Navedeni događaj je prikazan na jednom od mozaika na ulazu u baziliku.

Grob Svetog Marka se nalazi iza glavnog oltara. Moralii su ga premiještati na višu poziciju zbog čestih poplava u Veneciji.

14. Riječ bankrot je nastala u Veneciji

Između poznate pijace Rialto i mosta Rialto je mali trg gdje su poslovali mjenjači novca. Imali su svoje male drvene klupe koje su nazivali “banco”. Ako više nije postojala mogućnost da posluju, njihova klupa, odnosno “banco” bi se razbila na komade “banco ruptum”, što je osnova za sadašnju riječ “bankrot”.

15. Karantin su izmislili Mlečani

Karantin su izmislili Mlečani.

S obzirom da su svoje carstvo temeljili na morskoj trgovini, Mletačka Republika je imala česte epidemije, jer su joj brodovima stizale mnoge bolesti. Kako bi se oduprla ovim teškim situacijama, uveli su „karantin“, odnosno 40 dana izolacije brodova na moru („quaranta“ na italijanskom znači 40).

Mletačka je vlada 1348. godine uspostavila karantin, odnosno izolovano ostrvo na kome su i ljudi i roba morali boraviti 40 dana prije nego što uđu u grad.

Takođe Mlečani koji su bili izloženi kugi, zajedno sa svojom porodicom su odlazili na ostrvo gdje su svi bili u izolaciji. Ukoliko bi se zarazili, prelazili bi na ostrvo gdje su svi zaraženi. Tek po ozdravljenju nakon 40 dana bi se vraćali u grad.

Da li ste bili u Lazaretiju jedinoj potpuno očuvanoj karantenskoj građevini na evropskom dijelu Mediterana. Nalazi se u Dubrovniku i pod zaštitom UNESCO je.

16. Proizvođači stakla i njihove privilegije

Ostrvo Murano je ostrvo poznato po proizvodnji šarenog stakla i to uopšte nisu obične figurice, to su umjetnička djela.

Izrađena su ručno od velemajstora i to duvanjem u staklo. I sada možete prisustvovati autentičnom načinu stvaranja remek djela od stakla u fabrikama na ostrvu Muranu.

Murano je postalo glavno mjesto za proizvodnju stakla još 1291. godine, kada su se zbog opasnosti od požara svi proizvođači stakla morali preseliti na ostrvo Murano.

Staklarstvo se razvija i počinje se sa izvozom predmeta od stakla i ostrvo Murano postaje centar srednjovjekovne Evrope po proizvodnji stakla.

Život ostrvljana je imao dvije strane medalje.

Od 14. vijeka ostrvljani su mogli nositi mač poput plemića, imali su imunitet od kaznenih progona, njihove kćerke su se mogle udavati u najbolje plemićke kuće.

Ali, nisu smjeli napustiti ostrvo ni pod kakvim uslovima. Mletačka Republike je željela da zaštiti tajnu proizvodnje stakla, što je, priznaćete, u to doba bila izuzetna skupa roba.

17. Ostrvo Burano (najšaranije ostrvo)

Burano je jedno od 25 najljepših sela na svijetu. A što je šarenooooo?

Njihove kuće su jarkih boja i ne postoje dvije iste boje jedna do druge.

I danas kada vlasnik kuće planira da mijenja fasadu, mora od gradske uprave tražiti dozvolu, a ona mu odredi koje boje mora biti njegova kuća.

Postoje dvije legende zašto je na ostrvu Burano nastala ova tradicija farbanja kuća:
Prva kaže da ribari pri povratku iz ribolova u slučaju magle nisu mogli prepoznati svoju kuću. Jarke boje kuća su im omogućavale lako prepoznavanje njihovih domova i olakšavali im dolazak kući.
Druga legenda kaže da su se na osnovu boje kuće raspoznavali različiti ogranci rodbine.

18. Venecija je poznata po čipki

Da li ste znali da je ostrvo Burano svjetski poznata destinacija po proizvodnji kvalitetne ručno rađene čipke.

Glavna privredna djelatnost ostrva Burana je bila ribarstvo, sve do 16. vijeka. Tada se u svijetu pročulo da žene sa ostrva Burana rade prelijepu čipku. Čipka postoje glavni izvozni proizvod ostrva Burana.

Čipkarstvo je oslabilo 1700-ih, ali se 1872. godine otvara škola čipkarstva i ono ponovo doživljava procvat.

I sada na ostrvu Buranu možete pronaći čipkane proizvode, iako ima samo par čipkarnica.

19. Most Rialto (prvi most preko Canala Grande)

Canal Grande sa svojom dužinom od 3,8 km predstavlja glavni vodeni put u obliku obrnutog slova „S“ koji prolazi kroz samo srce Venecije.

Zanimljivo je da je sve do 19. vijeka jedini most preko Canala Grande bio samo most Rialto, izgrađen u 16. vijeku.

Gradio se on od 1588-1591. godine. Zanimljivosti o Veneciji su vezane i za njegovu gradnju jer su se u njoj nadmetali mnogi umjetnici i arhitekte. Takmičenje se odvijalo na polju ko će da napravi najbolji projekat za izgradnju mosta. U nadmetanju su učestvovali čuveni Mikelanđelo, Sansavina i Palladi, ali je pobjedu odnio Antonio da Ponta.

I sada preko Canala Grande vode samo 4 mosta.

Kada ste pročitali zanimljivosti o Veneciji, sigurni smo da ste zaintrigirani za njenu posjetu.

Predlažemo vam plan posjete Venecije od 3 dana sa tačnim redoslijedom obilaska i svim korisnim informacijama o znamenitostima, radnim vremenima i cijenama ulaznica: „3 dana u Veneciji za njen potpun doživljaj“.

Uživajte, mi jesmo.

The post 19 zanimljivosti o Veneciji koje će vas sigurno zaintrigirati appeared first on Putovanja za pet.

Crna Gora i Hrvatska spajaju dva grada

GASTROBARBA — Thu, 26 Dec 2024 12:47:02 +0100

Kotor i Dubrovnik biće spojeni pomorskim putem narednog ljeta.

Crnogorski grad Kotor i hrvatski turistički centar Dubrovnik biće povezani pomorskim putem, nakon što je dogovoreno uspostavljanje brodarske rute kojom će rukovoditi hrvatska kompanija „Kompas“, objavila je danas ta hrvatska firma.

Linija će funkcionisati od 2. juna do 30. septembra naredne godine, a cijena jednosmjerne karte biće od 40 do 50 evra, dok će povratna karta najvjerovatnije koštati 59 evra, prenijele su „Vijesti“.

Plovidba broda „Antonija“ sa 242 mjesta na ovoj dionici trajaće oko tri sata i polaziće poned‌jeljkom i srijedom ujutro iz Dubrovnika ka Kotoru, a predveče će se vraćati u drugom smjeru.

Ova linija se po tome razlikuje od već postojeće sezonske rute između Dubrovnika i Budve, u okviru koje su brodovi saobraćali dvaput dnevno u oba smjera, a takođe je otvorio „Kompas” 29. juna ove godine i trajala je do kraja septembra.

Iz ove kompanije naveli su da cijene karte između Budve i Dubrovnika ostaju iste i dogodine, pa će u jednom smjeru koštati 55 evra, dok za povratnu treba izdvojiti 69 evra.

Pomorski saobraćaj između ovih gradova počeće 5. juna, a planirane su četiri vožnje sedmično do kraja septembra.

Plovidba na toj dionici traje oko dva sata, a predviđeno je da putnici dobiju oko sedam sati boravka u ovim gradovima, prenosi „b92“.

Izvor: Glas Srpske

The post Crna Gora i Hrvatska spajaju dva grada appeared first on eTrebinje.